- 1 -              Revd 701/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 701/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. B. iz V., OIB: … i 2. I. B. iz V., OIB: …, koje zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u V., protiv tuženika P. - T. d.d. Đ., OIB: …, sada u stečaju, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Ž., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R - 219/19-2 od 10. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Pr - 61/18-104 od 10. prosinca 2018., u sjednici održanoj 11. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelji i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R - 219/19-2 od 10. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Pr - 61/18-104 od 10. prosinca 2018.

 

Tužitelji su odgovorili na prijedlog tuženika cijeneći da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije prema prijedlogu tuženika.

 

Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio:

 

- da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima kako su ih postavili tužitelji glede kojih prema činjeničnom osnovu na kojem se pobijana odluka zasniva (utvrđenje tražbina I. i II. višeg isplatnog reda po osnovu naknade plaće i naknade za neiskorišteni godišnji odmor sa zakonskim zateznim kamatama u razdoblju prije i nakon što je prednik tužitelja otišao u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad /31. kolovoza 2006./, tj. prema utvrđenju iz pobijane odluke do 31. prosinca 2013. u kojem razdoblju je drugostupanjskom odlukom ova tražbina priznata) u odnosu prema razlozima na koje se u prijedlogu pozivaju tužitelji (pravno shvaćanje zauzeto u odluci revizijskog suda broj Revr – 568/09-2 od 16. rujna 2009. prema kojem pravo na invalidsku mirovinu radniku zbog profesionalne nesposobnosti za rad nije razlog za prestanak ugovora o radu po sili zakona), pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda, a niti je praksa viših sudova nejedinstvena,

 

- da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se drugostupanjska presuda temelji na činjeničnom utvrđenju da „...kada se iznos naknade plaće umanji za razmjerni iznos invalidske mirovine od 1.939,59 kn mjesečno, koji je prednik tužitelja dobivao od 31. kolovoza 2006. do svoje smrti 30. lipnja 2014, tada bi naknada plaće iznosila 373.143,98 kn, naknada za neiskorišteni godišnji odmor iznosi ukupno 50.170,38 kn i zakonske zatezne kamate na navedene iznose 795.070,20 kn ...“. U tom smislu se i pitanje kako ga je u prijedlogu postavio tuženik u bitnom odnosi na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Daljnji navodi u prijedlogu u svojoj biti predstavlja prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 11. studenoga 2020.