- 1 -              Rev 813/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 813/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja komora, Z., OIB: …, kojeg zastupa zastupnik po statutu tužitelja R. T., protiv tuženika D. K. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-214/2015-2 od 17. studenog 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1639/2011-16 od 11. ožujka 2014., u sjednici održanoj 11. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-214/2015-2 od 17. studenog 2016. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Nalaže se tuženiku D. K., odvjetniku iz O., da tužitelju komori Z., isplati iznos od 318.607,89 kn (tristoosamnaesttisućašestosedamkunaosamdesetdevetlipa), s osnova regresa, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od dana 07. srpnja 2005.g. do 31. prosinca 2007.god., a od 01.01.2008.god. zatezne kamate u visini eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena do isplate, kao i nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.322,14 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1639/2011-16 od 11. ožujka 2014. godine preinačuje tako da se sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku D. K., odvjetniku iz O., da tužitelju komori Z., isplati iznos od 318.607,89 kn (tristoosamnaesttisućašestosedamkunaosamdesetdevetlipa), s osnova regresa, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od dana 07. srpnja 2005.g. do 31. prosinca 2007.god., a od 01.01.2008.god. zatezne kamate u visini eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena do isplate, kao i nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.322,14 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kuna u roku 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti, odnosno ukinuti pobijanu presudu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 318.607,89 kuna, koji iznos je tužitelj kao osiguratelj isplatio na ime naknade štete B. N.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je B. N. kao zajmodavac sklopio ugovor o zajmu sa zajmoprimcima J. O. i J. O. 15. srpnja 1992., kojima je pozajmio iznos od 60.000 DEM uz obvezu vraćanja duga do 15. listopada 1992.,

 

- da zajmoprimci nisu ispunili ugovornu obvezu vraćanja duga pa se B. N. krajem 1996. godine obratio tuženiku kao odvjetniku radi pokretanja odgovarajućeg pravnog postupka i poduzimanja pravnih sredstava radi povrata zajma,

 

- da tuženik nije podnio tužbu i pokrenuo parnični postupak kojim bi se tuženicima naložilo vratiti dug nego je podnio kaznenu prijavu radi prijevare protiv J. O.,

 

- da je prije donošenja odluke u kaznenom postupku J. O. preminuo zbog čega je postupak obustavljen,

 

- da u kaznenom postupku nije bio postavljen imovinskopravni zahtjev,

 

- da je u međuvremenu nastupila zastara za podnošenje tužbe u parničnom postupku s danom 15. listopada 1997.,

 

- da je tuženik u ime B. N. podnio tužbu tek 4. listopada 2000. protiv nasljednice J. O., njegove supruge J. O., no kako je ona istaknula prigovor zastare tužbeni zahtjev je odbijen presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-1745/00 od 7. studenoga 2000.,

 

- da je B. N. protiv tuženika i tužitelja kao njegovog osiguratelja podnio tužbu radi naknade štete, u kojem postupku je uspio te im je presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-256/03 od 24. veljače 2004. naloženo solidarno isplatiti iznos od 30.600,00 eura,

 

- da je u predmetnom postupku tuženik 14. listopada 2002. dao pisano očitovanje iz kojeg proizlazi da je njegov službenik u uredu nakon napisane kaznene prijave, odložio predmet, smatrajući ga procesuiranim, propustivši pritom podnijeti tužbu radi pokretanja parničnog postupka,

 

- da je postupajući po navedenoj presudi komora B. N. na ime glavnice, kamata i troškova parničnog postupka isplatila iznos od 318.607,89 kuna dana 6. srpnja 2005., prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik, propustivši podnijeti tužbu prije isteka zastarnog roka, postupio s grubom nepažnjom u obavljanju profesionalne djelatnosti, zbog čega je osnovan tužbeni zahtjev na regres isplaćene naknade štete na temelju odredbe čl. 44. st. 11. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94 - dalje: ZO).

 

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373. ZPP i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. U obrazloženju drugostupanjske presude drugostupanjski sud različito od suda prvog stupnja cijeni propust tuženika, smatrajući da mu se ne može prigovoriti da nije uložio dužnu pažnju ako bi pokretanje kaznenog postupka radi prijevare bio efikasniji put naplate duga protiv osobe koja je prezadužena tako da je vrijednost dugova veća od vrijednosti imovine. Odnosno da je opravdano očekujući povoljan ishod takvog kaznenog postupka (čime bi se u slučaju prihvaćanja imovinskopravnog zahtjeva izbjegli i znatni troškovi parnice) tuženik mogao smatrati da će moći po potrebi naknadno podnijeti i tužbu u parničnom postupku zbog dužih rokova zastare, pri čemu mu se ne može prigovoriti propust zbog neočekivane smrti J. O. Konačno zaključuje da tvrdnje tuženika u postupku nisu osporene, a iz zemljišnoknjižnih izvadaka priloženih žalbi proizlazi istinitost navoda o prezaduženosti sada pokojnog J. O.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito zbog toga što nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, čime upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Osnovano revident ukazuje na proturječnost i nejasnoće u obrazloženja presude drugostupanjskog suda koji o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno opravdanom postupanju tuženika, zaključuje na temelju isprava koje su dostavljene tek u žalbenom postupku (zemljišnoknjižni izvadci) te na temelju imovinskopravnog zahtjeva, makar se navedena isprava, odnosno dokaz o postojanju zahtjeva ne nalazi u spisu predmeta, zanemarujući pritom ocijeniti druge materijalne dokaze, odnosno pisano očitovanje tuženika dano 14. listopada 2002.

 

Naime, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, tuženik nije ni naveo tijekom postupka, niti je dostavio dokaze koji govore u prilog tome da je podnesen imovinskopravni zahtjev. Prema tome, nije jasan zaključak drugostupanjskog suda koji o neosnovanosti tužbenog zahtjeva zaključuje prihvaćajući i ocjenjujući isprave koje nisu priložene spisu, ili koje su priložene tek u žalbenom postupku (suprotno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP), a koje su proturječne ostalim izvedenim dokazima koje je drugostupanjski sud propustio ocijeniti.

 

Opisanim postupanjem drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o žalbi dajući jasne i neproturječne razloge o žalbenim navodima, imajući na umu gore izneseni stav revizijskog suda.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 11. studenog 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.