- 1 -              Revd 956/2020-2

Broj: Revd 956/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. R., OIB: … i II. tužiteljice L. R., OIB: …, oboje iz M., koje zastupa punomoćnica P. A., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Č. & R. j.t.d. u P., protiv I. tuženika M. B., OIB: … i II. tuženice A. B., OIB: …, oboje iz M., koje zastupaju punomoćnici M. K., R. M.-B. i L. M., odvjetnici u P., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2680/17-2 od 8. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1546/14 od 16. studenog 2016., u sjednici održanoj 11. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2680/17-2 od 8. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1546/14 od 16. studenog 2016.

Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP-a.

Naime, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog gubitka bliske osobe utvrdivši da su tuženici kao roditelji štetnika obavljali nadzor nad punoljetnim sinom na uobičajeni način, slijedom čega je zaključio da su tuženici dokazali ekskulpacijske razloge iz čl. 1055. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 – dalje: ZOO) i da ne odgovaraju za štetu koja je u štetnom događaju nastala tužiteljima. Drugostupanjski sud je potvrdio navedenu odluku iz drugih razloga, ocijenivši da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost iz čl. 1055. st. 1. ZOO-a, uz obrazloženje da tuženicima nije produženo roditeljsko pravo niti su štetniku bili postavljeni za skrbnika jer mu poslovna sposobnost nije oduzeta niti su po bilo kakvom ugovoru bili dužni vršiti nadzor nad sinom. Kako nema osnove za odgovornost tuženika u smislu čl. 1055. st. 1. ZOO-a, drugostupanjski sud je shvaćanja da nema osnove niti za utvrđivanje okolnosti koje bi tuženike, eventualno, oslobodile od odgovornosti za štetu u smislu čl. 1055. st. 2. ZOO-a.

Iz odluke revizijskog suda Rev 526/13 od 13. studenog 2013. na koju se u prijedlogu za dopuštenje pozivaju tužitelji proizlazi da je u tom postupku prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu štete protiv bolnice (štetnik je pobjegao s liječenja i nakon toga počinio ubojstvo u duševnom rastrojstvu) na temelju utvrđenja da odgovorne osobe koje su obavljale nadzor kod tuženika nisu obavljale taj nadzor u skladu s običajima i pravilima struke.

Stoga je riječ o drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima od onih koji su navedeni u razlozima pobijane drugostupanjske (i prvostupanjske) odluke pa se ne može raditi o nepodudarnom pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda u odnosu na shvaćanje revizijskog suda.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 11. studenog 2020.