Broj: Kž 415/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. S. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 4. svibnja 2016. broj K-38/15, u sjednici održanoj 8. svibnja 2018., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika D. M., odvjetnika u S.,

p r e s u d i o   j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu od 4. svibnja 2016. broj K-38/15 optuženik I. S., na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen je od optužbe za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11, činjenično opisano u izreci presude.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju D. M., odvjetniku u S., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća je održana u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika I. S., a u nazočnosti njegovog branitelja D. M., odvjetnika u S., koji su zahtijevali obavijest o sjednici vijeća.

Žalba nije osnovana.

Prije svega treba reći da nije ostvarena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer ne postoji znatna proturječnost između izreke pobijane presude i razloga, niti su razlozi međusobno proturječni. Okolnost da se prvostupanjski sud prilikom donošenja oslobađajuće presude pozvao na odredbu članka 453. točke 3. ZKP/08, a ne na odredbu članka 453. točke 2. ZKP/08, na koju ukazuje žalitelj, nije dovela do citirane bitne povrede s obzirom da, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude opravdavaju primjenu odredbe članka 453. točke 3. ZKP/08, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, ne ulazeći pri tome u ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom slučaju.

Neprihvatljiva je tvrdnja žalitelja da kazneno djelo iz članka 246. KZ/11 sadrži samo objektivna obilježja te da nema rasprave o subjektivnim obilježjima djela, već samo o pitanju stupnja krivnje. Naime, svako kazneno djelo u sebi sadrži objektivna i subjektivna obilježja i svaki od tih konstitutivnih elemenata kaznenog djela treba biti dokazan, a oblik krivnje sastavnica je subjektivnog elementa svakog kaznenog djela pa tako i kaznenog djela iz članka 246. KZ/11. Bitno subjektivno obilježje tog kaznenog djela je namjera sebi ili drugoj osobi pribavljanja protupravne imovinske koristi, te prouzročenja štete na imovini o kojoj je počinitelj trebao skrbiti.

Nedokazivost krivnje za kazneno djelo koje je predmet optužbe temelj je za oslobođenje od optužbe po članku 453. točki 3. ZKP/08.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, stoji na stanovištu da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da tijekom postupka nije dokazano da bi optuženik I. S., kao odgovorna osoba u trgovačkom društvu „V.“ d.d., prilikom zaključivanja ugovora o kratkoročnom kreditu između C. B., kao kreditora i trgovačkog društva „S.“ d.o.o. (kojeg je osnivač), kao korisnika kredita na iznos od 360.000,00 kuna, obvezujući trgovačko društvo „V.“ d.d. kao solidarnog dužnika, postupao s namjerom da trgovačkom društvu „S.“ d.o.o. pribavi protupravnu imovinsku korist te time pričini štetu trgovačkom društvu „V.“ d.d., koja je u konačnici i nastupila u iznosu od 136.537,12 kuna.

Naime, neovisno o činjenici, proizašloj iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo i financije S. K., da je tempore criminis trgovačko društvo „S.“ d.o.o. bilo insolventno, iz stanja spisa je razvidno da su trgovačko društvo „S.“ d.o.o. i trgovačko društvo „V.“ d.d. bili u intenzivnom poslovnom odnosu te da je i u odnosu na ovaj konkretni pravni posao ostatak duga s osnova kredita podmirilo trgovačko društvo „S.“ d.o.o., iako se u tom dijelu vještak nije očitovao, ali je tu činjenicu decidirano potvrdila svjedokinja V. L. u svom iskazu, koja je tempore criminis bila šefica računovodstva trgovačkog društva „V.“ d.d.

Kada se tome doda i sadržaj iskaza svjedoka I. J., stečajnog upravitelja trgovačkog društva „V.“ d.d. u kojem je naveo da nikakva dugovanja, koja bi se odnosila na inkriminacije iz optužnice, nisu evidentirana kao dio stečajne mase i u tom smislu prema trgovačkom društvu „S.“ d.o.o. nije bilo nikakvih potraživanja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije dokazana namjera optuženika na počinjenje terećenog kaznenog djela.

Slijedom iznijetoga nije ostvarena ni žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je optuženika I. S. oslobodio od optužbe za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

Budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 8. svibnja 2018.