- 1 -              Rev 3061/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3061/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski-Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.d. za proizvodnju i promet alkoholnih i bezalkoholnih pića „ u stečaju“ (OIB: ... ) iz S., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., protiv tuženika V. N., vlasnika obrta V. M. (OIB: ... ) iz S., kojeg zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-983/2019-2 od 22. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-557/2017-13 od 27. prosinca 2018., u sjednici održanoj 11. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Odbacuje se revizija tužitelja u odnosu na troškove postupka.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova revizije.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na isplatu iznosa od 568.512,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi obične štete (točka I.1. izreke) i iznosa od 3.801.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi izmakle koristi (točka I.2. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačenje presuda i prihvaćanje tužbenog zahtjeva, odnosno ukidanje obje presudu i vračanje sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana, dok je u odluci o troškovima postupka nedopuštena.

 

Revidentu prije svega valja ukazati da se revizija ne može podnijeti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (arg. iz čl. 385. ZPP-a). Upravo veći dio sadržaja revizije odnosi na osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova. Kako se revizija ne može podnijeti zbog pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja, tako takvi navodi nisu mogli biti uzeti u obzir pri odlučivanju.

 

Isto tako mu valja odgovoriti da u nižestupanjskim postupcima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 8. i 261. ZPP-a. To iz razloga što su u nižestupanjskim postupcima ocijenjeni svi izvedeni dokazi kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i jer su sudovi posve pravilno ocijenili sve dokaze koja su izneseni u postupku.

 

Predmet ovoga spora jest zahtjev za naknadu obične štete i izmakle koristi koji je tužitelj pretrpio navodno zbog neadekvatnog postupanja tuženika u izvršenju ugovora. Naime, tužitelj tvrdi da je tuženik u izvršavanju ugovora, a nije dvojbeno da su ugovori o održavanju remonta tankova sklopljeni, uporabio neadekvatan premaz radi čega je tužitelju nastala opisana šteta.

 

Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da razlog nastanka štete nije polister kojim je tuženik premazao tankove već neadekvatna sirovina koju je tužitelj koristio za proizvodnu kvasine. Takvo svoje utvrđenje sudovi temelje na nalazu i mišljenju vještaka T. R.

 

Slijedom toga zaključuju da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i nastale štete, odnosno da je tuženik dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje: ZOO).

 

Ovakav zaključak prihvaća i ovaj sud, a revizijskim navodima isti nije doveden u sumnju.

 

Nije dvojbeno da je u postupku osiguranja dokaza izveden dokaz vještačenjem po vještaku M. K. čiji se nalaz i mišljenje razlikovao od nalaza i mišljenja vještaka T. R. Međutim, vještak K. je preminuo pa ga nije bilo moguće saslušati, dok je vještak R. svoj nalaz i mišljenje obrazložio i sud ga je kao takvo prihvatio. Valja tužitelju i naznačiti da je upravo s obzirom na ove razlike u nalazima i mišljenjima bilo određeno nadvještačenje ali tužitelj nije položio predujam za izvođenje istoga pa je i izgubio pravo na izvođenje takvog dokaza u smislu odredbe čl. 153. st. 3. ZPP-a. Stoga se njegovi revizijski navodi u tom pravcu ukazuju neosnovanim.

 

Dakle, tužitelj temeljem svih izvedenih dokaza nije dokazao da bi šteta koja mu je nastala bila posljedica rada tuženika, pa je posve osnovana odluka suda o odbijanju tužbenog zahtjeva. Uz sve izneseno tužitelj revizijom nije uspio osporiti ovakav zaključak. Tako se neosnovanim ukazuju navodi revizije kojima se iznosi drugačije viđenje činjeničnog stanja. To iz razloga što ovaj sud činjenično stanje ne ispituje povodom revizije.

 

Stoga je u pobijanoj odluci mjerodavno pravo iz gore navedene odredbe pravilno primijenjeno, pa se revizija u tom dijelu ukazuje neosnovanom i kao takvu ju je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

 

U odnosu na dio revizije u odnosu na troškove postupka revidentu valja ukazati da rješenje o troškovima postupka prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a nije rješenje kojim se pravomoćno završava postupak (u odnosu na odluku o troškovima postupka pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015), pa se i u tom dijelu revizija ukazuje nedopuštena radi čega ju je valjalo odbaciti (toč. I. izreke rješenja).

 

Kako tužitelj revizijom nije uspio, tako je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova revizijskog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 11. studenoga 2020.