- 1 -              Rev 2866/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2866/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski-Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.d. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. d.o.o. (OIB: ... ) iz O. S., kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u Z., radi poništaja pravorijeka Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-8912/2015-9 od 12. ožujka 2019., kojom je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2006/14 od 17.rujna 2015., u sjednici održanoj 11. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na troškove postupka.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova revizije.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja poništen je pravorijek Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj AS-P-2012/43 od 15 srpnja 2014. te je utvrđeno da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke. Odlučeno je o troškovima postupka.

 

Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu merituma, dok je preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje presuda i odbijanje tužbenog zahtjeva, odnosno ukidanje obje presudu i vračanje sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi i predlaže je odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana, dok je u odluci o troškovima postupka nedopuštena.

 

Revidentu, prije svega, valja ukazati da se veći dio sadržaja revizije odnosi na osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova. Kako se revizija ne može podnijeti zbog pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja, tako takvi navodi nisu mogli biti uzeti u obzir pri odlučivanju.

 

Isto tako mu valja odgovoriti da u nižestupanjskim postupcima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. To iz razloga što su presude sasvim razumljive i sadrže sve razloge o svim odlučnim činjenicama pri čemu nema proturječnosti između odlučnih razloga koji sasvim jasno proizlaze iz samog stanja spisa.

 

Konačno, nisu počinjene niti bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7. i 8. ZPP-a jer su sudovi posve pravilno ocijenili sve dokaze koja su izneseni u postupku.

 

Predmet ovoga spora jest zahtjev za poništaj pravorijeka Stalnog izbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori iz razloga što mu je prijepis arbitražnog pravorijeka dostavljen bez potpisa S. P., jedne od članica arbitražnog vijeća.

 

Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da primjerak pravorijeka koji je dostavljen tužitelju nije potpisan po članici arbitraže, niti je na pravorijeku utvrđeno da bi ona uskratila potpis.

 

Slijedom toga zaključuju da je ostvaren razlog za poništaj pravorijeka u smislu odredbe čl. 36. st. 1. toč. 1. f. Zakona o arbitraži („Narodne novine“ br. 88/01, dalje: ZA).

 

Prema odredbi čl. 30. st. 5. ZA izvornik pravorijeka i sve prijepise potpisuju svi članovi vijeća. Pravorijek je valjan i ako ga koji arbitar uskrati potpisati ako je pravorijek potpisala većina članova vijeća te je na pravorijeku utvrdila to uskraćivanje potpisa. Prema odredbi čl. 36. st. 2. ZA pravorijek može poništiti sud, između ostaloga, iz razloga što nije potpisan u skladu s odredbom čl. 30. st. 5. ZA.

 

Kako je u postupku utvrđeno da članica arbitraže nije potpisala primjerak pravorijeka, tako se neosnovanim ukazuju navodi revizije kojima se iznosi drugačije viđenje činjeničnog stanja. To iz razloga što ovaj sud činjenično stanje ne ispituje povodom revizije.

 

Stoga je u pobijanoj odluci mjerodavno pravo iz gore navedenih odredaba pravilno primijenjeno, pa se revizija u tom dijelu ukazuje neosnovanom i kao takvu ju je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

 

U odnosu na dio revizije u koji se odnosi na troškove postupka revidentu valja ukazati da rješenje o troškovima postupka prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a nije rješenje kojim se pravomoćno završava postupak (u odnosu na odluku o troškovima postupka pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015), pa se i u tom dijelu revizija ukazuje nedopuštena radi čega ju je valjalo odbaciti (toč. I. izreke rješenja).

 

Kako tuženik revizijom nije uspio, a odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev stranaka za naknadom troškova revizijskog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u toč. II. i III. izreke rješenja.

 

Zagreb, 11. studenoga 2020.