Broj: Kž 247/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika F. G., zbog kaznenog djela iz članka 19. Saveznog zakona o narkoticima Švicarske Konfederacije, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i izručenika podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 11. travnja 2018. broj Kv II-70/2018 (Kir-103/2018), u sjednici održanoj 8. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba izručenika F. G. kao neosnovana.

II. Odbacuje se žalba državnog odvjetnika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 11. travnja 2018. broj Kv II-70/2018 (Kir-103/2018) utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Švicarskoj Konfederaciji izručenika F. G., državljanina Republike Srbije, radi kaznenog progona zbog kaznenog djela iz članka 19. Saveznog zakona o narkoticima Švicarske Konfederacije.

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje u tekstu: ZKP/08) i zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno preinači na način da se u izreci rješenja unese tekst iz odredbe članka 37. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 - dalje u tekstu: ZOMPO) sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj I Kž-587/17.

Žalbu je, također, pravovremeno podnio i izručenik po branitelju B. I., odvjetniku u V., ne navodeći konkretne žalbene osnove, iako iz sadržaja žalbe proizlazi žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije izručenje, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske D. P. u pisanom očitovanju broj KŽ-DO-509/2018 od 27. travnja 2018. izjavio je da odustaje od žalbe državnog odvjetnika na temelju odredbe članka 495. u svezi s člankom 465. stavkom 2. ZKP/08.

Žalba izručenika nije osnovana, a žalba državnog odvjetnika nije dopuštena.

U odnosu na žalbu izručenika treba reći da je neutemeljen njegov žalbeni prigovor da u konkretnom slučaju nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da bi počinio kazneno djelo iz članka 19. Saveznog zakona o narkoticima Švicarske Konfederacije, a što odgovara kaznenom djelu iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11) pa da, stoga, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, već da je trebalo primijeniti odredbu članka 35. stavka 1. točke 7. ZOMPO i odbiti izručenje.

Naime, iz dokumentacije priložene uz zamolbu za izručenje razvidno je da se izručenje traži radi kaznenog progona od strane Državnog odvjetništva II Kantona Z. zbog kaznenog djela iz članka 19. Saveznog zakona o narkoticima Švicarske Konfederacije, a činjenični opis kaznenog djela, sadržan u uhidbenom nalogu državnog odvjetnika, odgovara kaznenom djelu iz članka 190. stavka 2. KZ/11, kao što to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

Stoga, relevantan stupanj osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela zbog kojeg se izručenje traži, nasuprot mišljenju žalitelja, proizlazi upravo iz uhidbenog naloga ovlaštenog državnog odvjetnika.

Slijedom iznijetoga, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su, u konkretnom slučaju, ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje izručenika F. G. Švicarskoj Konfederaciji radi kaznenog progona zbog kaznenog djela opisanog u izreci pobijanog rješenja.

Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 te da na štetu izručenika nije povrijeđen zakon, neovisno o tome što u izreku pobijanog rješenja nije unesen sadržaj načela specijaliteta iz članka 37. stavka 1. ZOMPO, budući da o dopuštenosti izvršenja u konačnici odlučuje ministar pravosuđa, sukladno odredbi članka 57. stavka 2. ZOMPO, a u rješenju je dužan navesti sadržaj prava izručenika koje proizlazi iz načela specijaliteta, sukladno odredbi stavka 3. istog članka, pod pretpostavkom da se izručenik toga prava nije odrekao.

Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti žalbu izručenika kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. izreke, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

S obzirom da je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske odustao od žalbe državnog odvjetnika, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 481. stavka 2. ZKP/08 i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 8. svibnja 2018.