- 1 -              Revd 991/2020-2

Broj: Revd 991/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. m. d.o.o. Z., OIB: … i 2. A. d.d. Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G., G., P. i P., Z., protiv tuženika Grad Z., Z., OIB: …, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7409/2019-2 od 22. siječnja 2020. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1500/2018-14 od 25. listopada 2019., na sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog 1. i 2. tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. i 2. tužitelji (dalje: tužitelji) su prijedlogom za dopuštenje revizije predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7409/2019-2 od 22. siječnja 2020. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1500/2018-14 od 25. listopada 2019. zbog tri pravna pitanja koja smatra bitnima za rješenje spora te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

              Na prijedlog tuženik nije odgovorio.

              Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Tužitelji u prijedlogu naznačuju slijedeća pitanja:

1. Može li pravomoćnost rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama nastupiti u odnosu na jednog od dužnika koji nije podnio žalbu protiv predmetnog rješenja prije no što je drugostupanjski sud odlučio o žalbama koje su protiv tog rješenja podnijeli brojni vjerovnici i glavni dužnik, a s obzirom na to da je riječ o situaciji u kojoj ishod tih žalbi može utjecati na razvrstavanje tražbina svih vjerovnika u pojedine razrede, kao i na upute o pokretanju i nastavku vođenja parničnih postupaka s obzirom na to da je žalbama rješenje pobijano u cijelosti?

Odnosno, u kojem trenu i pod kojim uvjetima odluka postaje pravomoćna u odnosu na sve stranke u postupku ako je žalba jedne od stranaka podnesena protiv odluke u cijelosti?

              2. Je li zauzimanje stava protivno svim do tada donesenim odlukama istog suda po isto pravnom pitanju – postojanju aktivne legitimacije društva A. d.d. u postupcima pokrenutim temeljem rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama donesenog u postupku izvanredne uprave, s obrazloženjem koje se ne može ispitati, nerazumljivo je, proturječi samom sebi i razlozima odluke, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a što je sukladno članku 386. ZPP-a razloga za podnošenje revizije?

              3. Smije li sud unatoč odredbi čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku, izvan rasprave donijeti rješenje kojim se odbacuje tužba tužitelja kao nedopuštena, zbog nedostataka pravnog interesa, tj. aktivne legitimacije za vođenje tog spora te predstavlja li takvo postupanje pogrešnu primjenu materijalnog prava na koju sud pazi po službenoj dužnosti?

Pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 1. nije važno za odluku u ovom postupku budući da rok za pokretanje parničnog postupka iz čl. 35. st. 1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku ("Narodne novine", broj 32/2017) počinje teći od pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnični postupak, a ne od pravomoćnosti rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama (kako to tužitelji sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije sugeriraju).

Pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 2. po svom sadržaju nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da se odnosi na činjenice konkretnog slučaja u smislu da se njime sugerira se da je u ovom konkretnom slučaju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Naposljetku, u odnosnu na pravno pitanje naznačeno u prijedlogu pod rednim brojem 3. tužitelji nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da bi to pravno pitanje bilo važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP pa stoga nisu ispunjene kumulativno propisane pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.

S obzirom na izneseno valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. i čl. 387. st. 5. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbaciti.

Zagreb, 11. studenog 2020.