- 1 -              Rev 3654/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3654/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski-Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. R. (OIB: ... ) iz S., koju zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika Z. (OIB: ... ) iz S., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u S. i II. tuženice S. (OIB: ... ) iz S., koju zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-800/18-2 od 16. listopada 2018., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-271/16 od 6. travnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 18. travnja 2018, u sjednici održanoj 11. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova revizije.

 

II. Odbija se zahtjev I. i II. tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev na solidarnu isplatu iznosa od 320.985,32 kune s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 274.839,84 kune (točka II. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka III. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda glede odbijajućeg dijela zahtjeva, dok je preinačena glede prihvačajućeg dijela zahtjeva pa je tužiteljica i s tim dijelom zahtjeva odbijena. Odlučeno je o troškovima postupka.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti sudu drugoga, odnosno prvoga stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije.

 

U odgovoru na reviziju tuženici se istoj protive i predlažu je odbiti kao neosnovanu uz dosudu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Protivno navodima revizije, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. To iz razloga što je presuda sasvim jasna i razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama pri čemu nema proturječnosti između odlučnih razloga koji sasvim jasno proizlaze iz samog stanja spisa. Stoga se suprotni revizijski navodi ukazuju neosnovanim.

 

Predmet ovoga spora jest zahtjev tužiteljice za isplatom plaće i drugih novčanih prava za razdoblje od prestanka radnog odnosa do ožujka 2016. jer je odluka o razrješenju s mjesta ravnateljice poništena.

 

U nižestupanjskim je postupcima u bitnome utvrđeno, a što i nije sporno između stranaka, da je tužiteljica s I. tuženikom 27. ožujka 2012. sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme za mjesto ravnatelja na vrijeme od četiri godine. Isto je tako utvrđeno da je I. tuženik 26. ožujka 2013. donio odluku kojom je razriješio tužiteljicu s dužnosti ravnatelja, a 28. ožujka 2013. je izvanredno otkazao ugovor o radu jer je saznao da je tužiteljica pravomoćno osuđena zbog zlouporabe ovlasti i položaja. Konačno, utvrđeno je i da je tužiteljica protiv odluke o otkazu ugovora o radu vodila sudski spor u kojem nije uspjela sa zahtjevom za utvrđenje nezakonitosti odluke o izvanrednom otkazu i vraćanja na odgovarajuće radno mjesto.

 

Na temelju takvih utvrđenja sud drugoga stupnja zaključuje da ne postoji osnova za prihvaćanje tužiteljičina zahtjeva za isplatom plaće i drugih davanja koja bi ostvarivala obavljanjem istih poslova jer je pravomoćnom sudskom odlukom, bez obzira na poništenje odluke o razrješenju s mjesta ravnatelja, odbijen njezin zahtjev za uspostavom statusa kakav je bio prije razrješenja.

 

U svojoj reviziji tužiteljica prvenstveno i ponovno osporava odluku koja je pravomoćna i koja se odnosi na odbijanje zahtjeva za nezakonitost izvanrednog otkaza ugovora o radu i vraćanja na radno mjesto. Tako što se u ovoj revizije ne može isticati jer je o tome donesena pravomoćna odluka. Dakle, tužiteljici je otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme koji joj je davao pravo na plaću i druga davanja. Nije tužiteljici to pravo dano odlukom o imenovanjem ravnateljice jer se ta odluka zasniva na sklopljenom ugovoru o radu. U onom trenutku kada je tužiteljici otkazan ugovor o radu i kada taj otkaz nije uspjela pobiti ona više nema prava iz radnih odnosa koja traži ovom tužbom, bez obzira na proglašenje nedopuštenom odluke o smjeni s mjesta ravnateljice. To iz razloga što to mjesto nije niti bilo onaj razlog zasnivanja radnopravnog statusa, već je to bio jedino i isključivo ugovor o radu. Stoga se suprotni revizijski navodi ukazuju neosnovanim.

 

U konkretnoj pravnoj stvari izvor i temelj potraživanja tužiteljice leži u otkazanom ugovoru o radu. Kako je pravilno zaključeno isti je otkazan i ne proizvodi pravne učinke pa je materijalno pravo, s obzirom na njegov izvor, pravilno primijenjeno.

Stoga je reviziju valjalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

 

Kako tužiteljica revizijom nije uspjela, a odgovori na reviziju nisu bili potrebni za odlučivanje, tako su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadom troškova revizijskog postupka (čl. 155. ZPP-a).

 

Zagreb, 11. studenoga 2020.