Broj: Kzz 19/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. G. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 23. travnja 2018. broj: Kzz-DO-37/2018 podnesenom protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 11. rujna 2015. broj K-45/14 i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2016. broj I Kž-648/2015-8 , u sjednici održanoj 9. svibnja 2018.

p r e s u d i o   j e

I. Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru od 11. rujna 2015. broj K‑45/2014-100 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2016. broj I Kž‑648/2015-8 povrijeđen zakon u odredbi članka 469. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.) na štetu osuđenog D. G., uslijed čega se preinačuje pravomoćna presuda na način da se, na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.-17.),

osuđeni D. G. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA OPTUŽBE

da bi:

21. travnja 2014., oko 01,30 sati, u V., protivno odredbi članka 7. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 6. stavkom 2. točkom 1. Zakona o oružju („Narodne novine“ broj 63/07. i 59/12.) posjedovao bez odobrenja pištolj marke C., model …, cal. 7, 62x25 mm, tzv. T.,

– dakle, da bi neovlašteno posjedovao vatreno oružje čije je posjedovanje građanima dopušteno samo uz prethodno odobrenje,

– pa da bi time počinio kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje, izradu i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari – iz članka 331. stavka 1. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru od 11. rujna 2015. broj K-45/2014-100 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2016. broj I Kž-648/2015-8 i u odluci o kazni na način da se optuženom D. G. prihvaćaju tom presudom utvrđene kazne zatvora, i to za kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina, a za kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se optuženi D. G., uz primjenu članka 51. stavka 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina i 8 (osam) mjeseci, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 21. travnja 2014. pa dalje.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 11. rujna 2015. broj K-45/14-100 osuđeni D. G. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela, i to kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. za koje mu je, na temelju tog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina, kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11. za koje mu je, na temelju tog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, kao i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari „iz članka 331. stavak 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 331. stavak 1. Kaznenog zakona u svezi s člankom 74. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN, broj: 56/15.), (NN, broj: 125/11., 144/12. – nastavno: Kazneni zakon/11)“, za koje mu je, „po članku 331. stavak 1. Kaznenog zakona, u svezi sa člankom 74. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN, broj: 56/15.),“ utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina. Na temelju članka 54. KZ/11. osuđeniku je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. travnja 2014. pa nadalje. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od osuđenika je oduzet pištolj. Na temelju članka 68. KZ/11. osuđeniku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 7. ZKP/08. osuđeniku je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 28.747,56 kuna.

              Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2016. broj: I Kž-648/15 odbijene su kao neosnovane žalbe osuđenog D. G. i državnog odvjetnika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

              Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv navedene pravomoćne presude, i to „zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. (…) ZKP/08. u svezi s člankom 3. stavak 2. (…) KZ/11.“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom utvrdi „da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru broj K-45/14 od 11. rujna 2015. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-648/15 od 21. travnja 2016. na štetu osuđenika D. G. počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08. u svezi s člankom 3. stavkom 2. KZ/11, pa se ta presuda preinačuje na način da se na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08, osuđenik D. G. oslobađa od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11.“

              O sjednici je uredno izvješten državni odvjetnik, u skladu s člankom 510. stavkom 4. ZKP/08.

              Zahtjev je osnovan.

              U pravu je državni odvjetnik kada u zahtjevu tvrdi da je pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru od 11. rujna 2015. broj K-45/2014 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2016. broj I Kž-648/2015 na štetu osuđenog D. G. povrijeđen kazneni zakon u odredbi članka 469. točke 1. ZKP/08. u pitanju je li djelo za koje je osuđen kazneno djelo.

              Naime, presudom Županijskog suda u Vukovaru od 11. rujna 2015. broj K-45/2015-100 osuđeni D. G. je, između ostalog, proglašen krivim i osuđen za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 2. kažnjivo po stavku 1. KZ/11., počinjeno na način da je, protivno odredbi članka 7. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 6. stavkom 2. točkom 1. Zakona o oružju („Narodne novine“ 63/07. i 59/12.), bez odobrenja posjedovao pištolj marke C., model …, call. 7,62x25mm, tzv. „T.“, pa da je time – kako je to navedeno u zakonskom opisu tog djela – „neovlašteno posjedovao vatreno oružje čije je posjedovanje građanima dozvoljeno samo uz prethodno odobrenje“.

              Međutim, 30. svibnja 2015. na snagu je stupio Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 56/15.; dalje: ZIDKZ/15.) čijim je člankom 74. stavkom 1. izmijenjen stavak 1. članka 331. do tada važećeg KZ/11., i to na način da su iz njega brisane riječi „ili je dozvoljeno samo uz prethodno odobrenje“. Dakle, predmeti kaznenog djela iz stavka 1. članka 331. od tada važećeg Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.-15.) ostali su samo ono vatreno oružje, streljivo, eksplozivne tvari ili njihovi sastavni ili rezervni dijelovi čije je nabavljanje, prodaja ili posjedovanje građanima zabranjeno.

              Pritom se napominje da je stavkom 2. članka 74. ZIDKZ/15. u članak 331. KZ/11. dodan stavak 2. koji se, između ostalog, odnosi na vatreno oružje čije je nabavljanje, prodaja ili posjedovanje građanima dozvoljeno samo uz prethodno odobrenje, ali kao radnje počinjenja tog oblika kaznenog djela propisani su samo izrada radi prodaje, prodaja drugome ili pribavljanje drugome u posjed takvog vatrenog oružja te streljiva, eksplozivnih tvari ili njihovih sastavnih ili rezervnih dijelova, a ne i samo posjedovanje takvog oružja.

              Dakle, opisanom izmjenom članka 331. KZ/11. dekriminalizirano je neovlašteno posjedovanje onog vatrenog oružja čije posjedovanje je građanima dozvoljeno uz prethodno odobrenje, odnosno takvo postupanje prestalo je biti jedan od načina počinjenja kaznenog djela iz članka 331. stavak 1. KZ/11.

              Budući da je ZIDKZ/15. stupio na snagu 30. svibnja 2015., dakle prije donošenja prvostupanjske presude, osuđeni D. G. proglašen je krivim za djelo koje već u to vrijeme više nije bilo kazneno djelo.

              Naime, iako je načelo da se prema počinitelju kaznenog djela primjenjuje (kazneni) zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno (članak 3. stavak 1. KZ/11. i KZ/11.-15.) odraz načelne zabrane retroaktivne primjene propisa (proklamirane i člankom 90. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske – „Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst; dalje: Ustav) kao sastavnice načela zakonitosti (prva rečenica članka 31. stavka 1. Ustava), iznimka propisana stavkom 2. članka 3. KZ/11., prema kojoj će se, ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja, još je šira od one koju u drugoj rečenici stavka 1. članka 31. propisuje Ustav (Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna.).

              Stoga je, dosljednom primjenom članka 3. stavka 2. KZ/11., prvostupanjski sud trebao tada optuženog D. G. osloboditi optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11. kako mu je ono optužnicom bilo stavljeno na teret pa je, propustivši to učiniti, odnosno proglasivši tada optuženog G. krivim (i) za to kazneno djelo (iako se pritom pozvao i na odredbu članka 74. ZIDKZ/15.), počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08.

              Navedenu povredu Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom odlučivanja o žalbama tada optuženog D. G. i državnog odvjetnika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 11. rujna 2015. broj K-45/2015 nije otklonio, iako je, prema odredbi članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. kojom je propisano da drugostupanjski sud po službenoj dužnosti mora uvijek ispitati je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, to bio dužan učiniti, već je žalbe optuženika i državnog odvjetnika odbio kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

              Zbog toga je, na temelju članka 513. stavka 1. ZKP/08.-17. kao zakona koji se sada primjenjuje, trebalo pod točkom I. izreke utvrditi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je navedenom pravomoćnom presudom povrijeđen zakon u odredbi članka 469. točki 1. ZKP/08., jer djelo za koje je osuđeni D. G. proglašen krivim i osuđen nije kazneno djelo pa je, uslijed toga, trebalo i preinačiti pravomoćnu presudu i, na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08.-17., izreći da se osuđeni D. G. oslobađa optužbe za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11. koje mu je optužnicom bilo stavljeno na teret (točka I. izreke ove presude).

              Ujedno, uslijed odluke pod točkom I. izreke, trebalo je (pod točkom II. izreke ove presude) preinačiti pravomoćnu presudu i u odluci o kazni na način da su optuženom D. G. prihvaćene kao utvrđene kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina za kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim i kazna zatvora u trajanju od jedne godine za kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim.

              Pritom je, u skladu s člankom 51. stavkom 2. KZ/11., osuđenom D. G. izrečena jedinstvena kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina i osam mjeseci.

              Naime, imajući na umu sve one okolnosti koje se odnose na ličnost osuđenika (a koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne – činjenicu da je on u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, u konačnici njegovo priznanje djela, činjenicu da je obiteljski čovjek i njegovo korektno držanje pred sudom – kao i njegovu raniju višestruku osuđivanost), kao i one koje se odnose na počinjena kaznena djela iz članka 110. i članka 215. stavka 1. KZ/11. u njihovoj ukupnosti (oba počinjena ispaljivanjem više metaka iz pištolja u ugostiteljskom lokalu u kojem se nalazio veći broj osoba, pri čemu je jednim metkom ubio M. M., a drugim pogodio F. K. koji je zadobio tjelesnu ozljedu, dok stjecajem okolnosti nije došlo do ozljeđivanja ostalih prisutnih osoba) Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina i osam mjeseci primjerena počinjenim kaznenim djelima, ličnosti osuđenika i stupnju njegove krivnje te je prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. – da izrazi društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, jača povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a ujedno će omogućiti osuđeniku ponovno uključivanje u društvo.

              U izrečenu jedinstvenu kaznu zatvoru osuđenom D. G. je, u skladu s člankom 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne, od 21. travnja 2014. pa dalje.

              Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. svibnja 2018.