- 1 -              Rev 2137/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2137/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., OIB: …, O., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Z., odvjetnik u O., protiv tuženika H. A. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., odvjetnici u O., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB: …., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u O., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6513/16-2 od 18. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-339/15-31 od 7. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6513/16-2 od 18. prosinca 2018. i presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-339/15-31 od 7. srpnja 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju preda u posjed dio kč. br. 339/11 upisane u zk. ul. 1577 k.o. P., u širini od 7,46 m i dužini od 25 m, odnosno površine 186 m2, te tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 9.300,00 kn, te umješaču na strani tužitelja u iznosu od 2.500,00 kn. Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku da o svom trošku uspostavi prijašnje stanje na način da sruši sagrađenu halu, te ukloni sve pokretnine s dijela katastarske čestice 339/11 upisane u zk. ul. 1577 k.o. P.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugog stupanja tuženik je pravodobno podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, postavljajući pri tom pitanje za koje tuženik smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 500.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a ili čl. 373. b ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tuženik u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

„Da li drugostupanjski sud može na konkretan predmet primijeniti materijalno pravo koje objektivno nije primjenjivo, budući da iz same tužbe, te činjenica utvrđenih u dokaznom postupku proizlazi da se radi o nužnosti primjene drugačijeg materijalnog prava, i to pravila o građenju na tuđem zemljištu – prekoračenjem međe građenjem, umjesto pravila o vlasničkoj tužbi, dakle iznad općeg, postoji specijalni propis koje se nužno mora primijeniti.“

 

Kao razlog važnosti se ukazuje da je shvaćanje drugostupanjskog suda u ovom predmetu u protivnosti sa shvaćanjem revizijskog suda zauzetog u odluci Rev-2285/12.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj na temelju rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Osijeku br. St-498/11 stekao pravo vlasništva na kat. čest. 339/11 skladište i gospodarski dvor, površine 2400 m2, upisanu zk. ul. 1577 k.o. P., te da je isti upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi,

- da je tuženik na temelju ugovora o prijenosu vlasništva od 17. prosinca 2014. kupio susjednu nekretninu od H. A. A. B. d.d. i to kat. čest. 339/13 površine 4800 m2, u naravi gospodarska građevina, upravna zgrada i industrijsko dvorište, upisano u zk. ul. 2662 k.o. P., te je također upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi,

 

- da je objekt na nekretnini tuženika kat. čest. 339/13 dijelom sagrađen na nekretnini u vlasništvu tužitelja kat. čest. 339/11 i to u širini od 7,46 m, dužini od 25 m2, ukupne površine 186 m2.

 

Nižestupanjski sudovi prihvaćaju reivindikacijski zahtjev tužitelja i obvezuju tuženika da vrati tužitelju u posjed sporni dio nekretnine 339/11, u površini od 186 m2, a na kojoj površini se nalazi izgrađeni objekt tuženika, koji se u pretežitom dijelu nalazi na nekretnini tuženika kat. čest. 339/13. U tom dijelu nižestupanjski sudovi se pozivaju na odredbu čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152714, dalje ZVDSP).

 

Osim toga, drugostupanjski sud smatra da tuženik nije istaknuo prigovor prava na posjed, već da se isti poziva na odredbu čl. 155. ZVDSP tvrdeći da je prekoračena međa građenjem, a što ne proizlazi iz nalaza vještaka.

 

Treba tome dodati da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjev kojim je tražio uspostavu prijašnjeg stanja na način da isti sruši sagrađenu tvorničku halu i ukloni sve svoje pokretnine s dijela kat. čest. br. 339/11, upisane u zk. ul. 1577 k.o. P., koja je u njegovom vlasništvu.

 

Postavljeno pitanje revizijski sud ocjenjuje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz utvrđenja u prvostupanjskom postupka proizlazi da su i tužitelj i tuženik kupili nekretnine na kojima su već bio sagrađeni industrijski objekti, pri čemu je tužitelj svoju nekretninu stekao rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku br. St-498/11-133 od 22. studenoga 2013., predana mu je u posjed zaključkom istoga suda br. St-498/11-134.

 

Jednako tako nije sporno da je tuženik kupio nekretninu koja je ranije bila u vlasništvu tvrtke M. d.o.o. u stečaju, kao i da je prednik tuženika izgradio gospodarski objekt – halu, kojom prilikom je istu sagradio dijelom i na nekretnini tužitelja. Iz toga bi slijedio zaključak da je tužitelj, kada je u stečaju kupio svoju nekretninu, odmah znao da je vlasnik susjedne nekretnine sagradio objekt dijelom i na njegovoj parceli.

 

Treba dalje istaći da je tužitelj povukao dio zahtjeva kojim je tražio da se sruši sagrađena hala, te uklone sve pokretnine s dijela kat. čest. 339/11 upisane u zk. ul. 1577 k.o. P. S druge strane nižestupanjski sudovi prihvaća zahtjev tužitelja i nalažu da tuženik preda tužitelju u posjed 186 m2 kat. čest. 339/11, a na kojem dijelu je izgrađen gospodarski objekt. Pitanje koje se postavlja na koji način bi tuženik tužitelju mogao predati u posjed 186 m2, kada se na tom dijelu, a to proizlazi i iz nalaza vještaka, kada se na tom dijelu nalazi objekt.

 

S druge strane potpuno je nejasan zaključak drugostupanjskog suda da tuženik nije jasno istaknuo svoj prigovor prava na posjed, već se pozivao na odredbu čl. 155. ZVDSP. Upravo pozivanje da je građenjem prekoračena međa tuženik je potpuno jasno istaknuo svoj prigovora prava na posjed, koje nižestupanjski sudovi uopće nisu ocijenili.

 

Naime, prema čl. 155. st. 1. ZVDSP ako je građenjem zgrade prekoračena međa i zahvaćen dio susjednoga zemljišta uz među, a što je slučaj u ovom predmetu, vlasnik susjednog zemljišta ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja. U st. 2. je dalje propisano da dok ne bude potpuno provedena uspostava prijašnjega stanja, uzima se da je vlasniku zgrade do opoziva dana stvarna služnost imati dio svoje zgrade na susjednom zemljištu. Dalje u st. 3. se određuje da vlasnik zemljišta na kojem se nalazi dio tuđe zgrade ima pravo na naknadu u obliku novčane rente, a u visini zakupnine za zahvaćeno zemljište, koju je svagdašnji vlasnik zgrade dužan plaćati svagdašnjem vlasniku opterećenoga zemljišta sve dok postoji dio zgrade na tom zemljištu, time da se ne dira u pravo ona naknadu pretrpljene štete. U st. 4. se dalje navodi da vlasnik zemljišta na kojem je izgrađen dio tuđe zgrade ima pravo zahtijevati da vlasnik zgrade otkupi cijelo njegovo zemljište po tržišnoj cijeni, a to isto može zahtijevati i vlasnik zgrade koji je bio pošteni graditelj, ako je vlasnik zemljišta zahtijevao uspostavu prijašnjega stanja, a to nije moguće bez znatnije štete za ostali dio zgrade ili nerazmjerno velikih troškova.

 

Dakle, u situaciji kada je vlasnik nekretnine odustao od uklanjanja objekta koji se dijelom nalazi na njegovoj nekretnini, kada je zapravo isti odustao od uspostave prijašnjeg stanja, to dolazi do primjene odredbi čl. 155. st. 3. i 4. ZVDSP. Stoga bi odgovor na postavljeno pitanje glasi da u slučaju kada vlasnik nekretnine na kojoj je izvršeno građenje objekta od strane druge osobe, vlasnika susjedne nekretnine, ne traži uklanjanje objekta i uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, da tada sporni odnos valja razmotriti kroz institut građenja na tuđem zemljištu prekoračenjem međe.

 

Kako su nižestupanjski sudovi pošli od pogrešnog pravnog pristupa i smatrali da tuženik nije istaknuo prigovor da ima pravo na posjed spornog dijela nekretnine, to je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Kod toga prvostupanjski sud treba voditi računa o tome da mu izreka presude bude ovršiva, tj. da se može provesti ovrha, a što nije moguće prema pobijanoj presudi, jer nije moguće predati u posjed tužitelju 186 m2 nekretnine, bez da se izvrši uklanjanje objekta koji je na tom dijelu sagrađen.

 

U nastavku postupka provesti će se i drugi dokazi predloženi od strane parničnih stranaka, posebno utvrditi kada je sporno građenje izvršeno, te je vlasnik nekretnine na kojoj je bez pravne osnove sagrađen dio objekta poduzimao bilo kakve radnje u svrhu zaštite svog prava vlasništva.

 

Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

 

Zagreb, 10. studenog 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.