- 1 -              Rev 1683/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1683/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetniku u R., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d., R., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. i p. u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-874/16-2 od 10. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu broj P-982/15-50 od 22. ožujka 2016., u sjednici održanoj 10. studenoga 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-874/16-2 od 10. travnja 2017. u dijelu odluke pod toč. I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu poslovni broj P-982/15-50 od 22. ožujka 2016. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na dosuđeni iznos od 57.341,64 kuna od 26. kolovoza 2009. do 21. ožujka 2016. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu poslovni broj P-982/15-50 od 22. ožujka 2016. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke i za navedeno se sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos od 57.341,64 kuna koje teku od 26. kolovoza 2009. do 21. ožujka 2016. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke d.d. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. pa sve do 21. ožujka 2016. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u odbija zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 57.341,64 kuna od 9. listopada 2008.do 25. kolovoza 2009.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava revizije u iznosu od 3.715,00 kuna u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 57.341,64 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (toč. I.) Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 57.341,64 kuna od 9. listopada 2008. do presuđenja (toč. II.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.092,81kuna (toč. III.). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog (toč. IV.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti (toč. V.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te je potvrđena presuda suda prvog stupnja (toč. I.). Ujedno su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. II.).

 

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Da li je sud drugog stupnja svojom odlukom pogrešno primijenio materijalno pravo, i to konkretno odredbe čl. 1086. i čl. 1089. ZOO-a te čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (koji vrijede na dan štete) koji je lex specialis u odnosu na ZOO, a obzirom da je Županijski sud u Puli već donio više odluka protivnih sadržaju pobijane odluke, pa se time onemogućava oštećenim osobama u prometu da dobiju zakonom zajamčeno pravo na kamatu, jer se odgovorna osoba više godina protivno zakonu koristila tuđim novcima bez ikakvih sankcija?,

 

2. Da li takvo propuštanje dosuđenja kamata stavlja u ravnopravan položaj ovdje tužitelja i drugih oštećenih u prometu, a kojima je u identičnoj situaciji pravo na kamatu priznato od dana odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, i to pravomoćnim presudama?,

 

3. Da li predmetno presuđenje osigurava jedinstvenu primjenu prava, obzirom da iz iste činjenične i pravne podloge određene oštećene osobe imaju pravo na obeštećenje kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, a druge oštećene osobe iz istog supstrata nemaju pravo na takvu naknadu kamata?“

 

Kao razlog važnosti za postavljena pitanja tužitelj ukazuje na odluke Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2215/12, Gž-670/11 i Gž-3320/11.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Revident sadržajno postavlja pitanje da li je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u slučajevima, kada se oštećena strana obrati osiguravajućem društvu u mirnom postupku s odštetnim zahtjevom.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

O ovom pravnom pitanju revizijski sud se izjasnio u odluci broj Rev-550/14 od 18. studenog 2015. pri čemu je navedeno shvaćanje da je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 - dalje: ZOOP) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st.1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Naime, nižestupanjski sudovi su dosudili tužitelju naknadu imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pri čemu su se pozvali na čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08).

 

Sudovi nižeg stupnja su propustili primijeniti odredbe ZOOP.

 

Obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dostavio sudu dokaz o odštetnom zahtjevu upućenom tuženiku prije utuženja, tužitelju na dosuđenu imovinsku štetu pripada zatezna kamata tekuća od dana dopisa tuženika (dostavljenog u postupku pred prvostupanjskim sudom), kojim tuženik potvrđuje zaprimanje tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete, a što je u konkretnom slučaju 26. kolovoza 2009., a kada je potpuno sigurno da je tuženik zaprimio odštetni zahtjev.

 

Stoga je valjalo u pobijanom dijelu odluke glede zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu tužitelju za razdoblje od 26. kolovoza 2009. do 21. ožujka 2016. prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti presude sudova koje su prethodile reviziji i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev u odnosu na tijek zateznih kamata na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP te odlučiti kao u izreci (točka I. izreke presude).

 

Na temelju odredbe iz čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Preinačenjem dijela odluke, samo glede razdoblja tijeka zateznih kamata, tužitelj je uspio samo glede sporednog potraživanja te se nije bitno promijenio uspjeh stranaka u postupku pred nižestupanjskih sudovima.

 

Međutim, tužitelj je u cijelosti uspio s revizijom te mu je na temelju čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP dosuđen zahtijevani trošak sastava revizije u iznosu od 1.875,00 kuna sukladno čl. 155. ZPP, te Tbr. 10. toč. 6. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103714, 118/14, 107/15) i trošak pristojbe na reviziju u iznosu od 1.840,00 kn što ukupno iznosi 3.715,00 kuna.

 

Zagreb, 10. studenoga 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.