REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
SPLIT

Poslovni broj: 87 Povrv-596/2017

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari
tužitelja G. O., O.: …, zastupan po
punomoćniku S. P. V., odvjetniku u P., protiv tuženika S. S.,
N., zastupan po punomoćniku E.
Z., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon javne glavne rasprave, održane i
zaključene 22. rujna 2020. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, D. K.,
odvjetničke vježbenice u O. I. i partneri j.t.d. iz S. te izočnosti punomoćnika
tuženika, 10. studenog 2020.

p r e s u d i o j e

1. Ukida se u cijelosti snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
I. K. iz P. pod poslovnim brojem O.-32804/15 od 30. listopada 2015., kojim
se nalaže tuženiku S. S., F. A. M., N.
da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 100,00 kn, uvećanu za zakonske zatezne kamate od
12% godišnje, računajući od dana dospijeća 27. kolovoza 2014. godine pa do isplate, a u
slučaju promjene eskontne stope po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim
odnosima, primjenom eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje
je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, zajedno s odmjerenim
troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.488,75 kn, uvećanim za zakonske zatezne kamate
od 12% godišnje, računajući od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a u slučaju
promjene eskontne stope po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima,
primjenom eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena na račun punomoćnika
tužitelja, odvjetnika S. P. V. i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana isplatiti tuženiku troškove parničnog
postupka u iznosu od 812,50 kn dok se u preostalom traženju u iznosu od 787,50 kn više od
priznatog i dosuđenog, zahtjev tuženika odbija kao neosnovan

Obrazloženje

Tužitelj G. O. je u svojstvu ovrhovoditelja, 9. listopada 2015. podnio prijedlog za
ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika (sada tuženika) S. S., radi
naplate novčanog iznosa od 100,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom po osnovi duga
po računu za plaćanje dnevne parkirne karte.

2

Poslovni broj: 87 Povrv-596/2017

Prihvaćajući prijedlog kao osnovan, javni bilježnik I. K. iz P. je donio
rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-32804/15 od 30.
listopada 2015., protiv kojeg naloga je tuženik, tada u svojstvu ovršenika, podnio prigovor
pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti,

Tuženik se u prigovoru od 3. prosinca 2015 (list 6-11 spisa) poziva na okolnost da
javni bilježnik nije niti stvarno, niti mjesno nadležan za donošenje rješenja o ovrsi temeljem
vjerodostojne isprave protiv njemačkog ili bilo kojeg drugog državljana jedne od država
članica EU. Dalje se poziva na okolnost da je rješenje o ovrsi donijeto temeljem izvatka iz
ovjerovljenih poslovnih knjiga, iz kojeg izvatka da je vidljivo da ovrhovoditelj potražuje
naknadu za parkiranje, pa da se prema odredbi sadržanoj u čl. 21. Ovršnog zakona u ovršnom
postupku, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku. Prema
odredbi sadržanoj u čl. 56. Zakona o parničnom postupku da je za suđenje u sporovima o
pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda
na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo
nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina, a da odredbe tog zakona ne predviđaju
nadležnost javnog bilježnika za sporove iz zakupnih ili najamnih odnosa. Ugovor kojeg
sklapaju s jedne strane trgovačko društvo čija je djelatnost davanje u zakup ili najam
parkirališnih mjesta je ugovor o zakupu ili najmu, pa da je za suđenje u sporovima iz
zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo nadležan sud na čijem se području
nalazi nekretnina.

Dalje se tuženik poziva na odredbu sadržanu u čl. 41. Uredbe Vijeća /EZ) 44/2001 o
sudskoj nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, potom
čl. 53. Iste Uredbe koje obrazlaže, a da javni bilježnik nije mogao donijeti svoju odluku
pozivom na odredbu iz čl. 41. te Uredbe. Obrazlaže odredbe čl. 5., čl. 3 .Uredbe (EZ)
805/2004, odredbu čl. 32. Ovršnog zakona te na koncu pobija ispravnost dostave rješenja o
ovrsi protivno odredbama sadržanim u čl. 507.a, 507.b, 507.c, 507.č, 507.ć iz Glave 33
Zakona o parničnom postupku i protivno odredbama o dostavi prema Uredbi EU broj
1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o dostavi sudskih i
izvansudskih isprava u građanskim i trgovačkim predmetima u državama članicama.

Tužitelj se podneskom od 30. svibnja 2016. (list 15 spisa) očitovao na navode iz prigovora ovršenika (tuženika).

Zbog pobijanja citiranog rješenja o ovrsi u cijelosti, od strane tuženika, to je Općinski
sud u P.-P. rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-630/2016 od 16. rujna 2016. stavio
izvan snage naprijed citirano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje
provedenih radnji, ukinuo platni nalog sadržan u istome, odbacio ovršni prijedlog i obustavio
ovrhu. Istim rješenjem je naloženo ovrhovoditelju isplatiti ovršeniku trošak ovršnog postupka.

Odlučujući po žalbi ovrhovoditelja protiv citiranog rješenja Općinskog suda u Puli-
Pola, Županijski sud u Splitu je rješenjem po poslovnim brojem Gž-3867/2016 od 26. siječnja

2017. djelomično odbio žalbu ovrhovoditelja, a djelomično uvažio tako da je rješenje
Općinskog suda u Puli-Pola od 16.rujna 2016.:

-potvrdio u dijelu pod točkom I izreke u kojem je stavljeno izvan snage predmetno
rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te kojim su ukinute provedene radnje,
-preinačio u dijelu pod točkom I izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u
istomu, odbačen ovršni prijedlog i obustavljena ovrha na način da isto sada u tom dijelu glasi:
"postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga, te predmet dostaviti
mjesno nadležnom Općinskom sudu u Splitu",

3

Poslovni broj: 87 Povrv-596/2017

-ukinuo pod točkom II izreke te u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Tijekom parničnog postupka, tuženik je uputio na dotadašnju pravnu argumentaciju
sadržanu u njegovim podnescima, a posebno u podnesku od 21. veljače 2016. Upućuje na
okolnost da je u međuvremenu Vrhovni sud R. H. na sastanku predsjednika
građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda R.
H., održanog 29. ožujka 2018. zauzeo pravno shvaćanje: „da pitanje nadležnosti može
biti predmet sudskog preispitivanja nakon što javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave".

Navodi da će sud u nastavku postupka utvrditi da javni bilježnik nije nadležan za
donošenje rješenja o ovrsi ako ovršenik nema prebivalište na području R. H.,
pa će donijeti rješenje kojim se prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave odbacuje te
istovremeno ovrhovoditelja obvezati da ovršeniku naknadi troškove postupka.
Navodi da je na sastanku održanom 29. ožujka 2018. zauzeto i stajalište da javni
bilježnik nije nadležan za donošenje rješenja o ovrsi, ako ovršenici nemaju prebivalište na
području R. H., u svezi čega upućuje na zapisnik Vrhovnog suda R.
H. broj Su-IV-148/2018.

Tužitelj se u podnesku od 1. listopada 2018. (list 73-74 spisa) detaljno očitovao na
navode tuženika u dotadašnjem tijeku postupka. Navodi da bi parkiranjem vozila na javnom
parkiralištu s naplatom, parkiranjem vozila tuženika reg.oznake ,,,, dana 19. kolovoza
2014 u 17,15 sati na parkiralištu K.-istezalište (ŽUTA 2. ZONA), a bez valjane satne
karte, u skladu s odredbom čl. 10. Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja
u G. O., s organizatorom parkiranja, odnosno tužiteljem, sklopio ugovor o parkiranju
uz korištenje dnevne parkirališne karte, prihvaćajući opće uvjete ugovora o korištenju javnih
parkirališta s naplatom propisanih Odlukom.

Dalje navodi da je dnevnu parkirališnu kartu uz nalog za plaćanje izdala ovlaštena osoba tužitelja na način da ju je pričvrstila na vjetrobransko staklo vozila tuženika te da se
takvo dostavljanje smatra uredno. Tuženik se kao vlasnik vozila, što nije osporio u prigovoru
sukladno odredbi članka 16. Odluke smatra korisnikom javnog parkirališta pod naplatom koje
podliježe plaćanju dnevne parkirne karte te je stoga bio dužan u roku od osam dana podmiriti
predmetnu dnevnu parkirnu kartu. Odredbom članka 2. Odluke o parkirnim zonama i
vremenskom ograničenju trajanja parkiranja, visini naknade za parkiranje i vremenu naplate
na javnim parkiralištima u gradu O. od 28. siječnja 2014. propisano je kako se javna
parkirališta svrstavaju u dvije zone a da parkiralište K.-istezalište spada u 2 zonu.
Odredbom članka 5. iste odluke propisano je kako je cijena dnevne karte za korištenje javnog
parkirališta s naplatom u razdoblju od 1. lipnja do 30. rujna za putničko vozilo, kombi, teretno
vozilo do 1.5 t nosivosti, te motocikla i njegove prikolice u 2. zoni iznosi 100,00 kn. Tuženik
da se neosnovano poziva na odredbe Zakona o parničnom postupku koje uređuju sporove iz
zakupnih, odnosno najamnih odnosa, a koje odredbe se ne odnose na predmetnu pravnu stvar.
Sudska praksa je potvrdila da su u slučaju izdavanja dnevne parkirne karte od strane tužitelja
radi o sklapanju tipskog ugovora o korištenju javnog parkirališta sa naplatom. Sudska praksa
da je zauzela stav o tumačenju pravne naravi ugovornog odnosa između davatelja javne
usluge parkiranja i korisnika parkirnog mjesta te potvrdila da se radi o ugovoru koji ima
pravna obilježja tipskog adhezijskog ugovora iz članka 295. Zakona o obveznim odnosima,
pri čemu su ugovorne strane javna vlast (davatelj javne usluge parkiranja) i korisnik parkirnog
mjesta. U predmetnim slučajevima naplate parkinga se ne može govoriti o ugovorima o
zakupu, odnosno najmu, budući isti podrazumijevaju vremenski kontinuitet, već se u slučaju

4

Poslovni broj: 87 Povrv-596/2017

tražbine sa osnova neplaćene dnevne parkirne karte radi o ugovoru o korištenju parkirališta pod naplatom.

Dalje, da su navodi tuženika o nenadležnosti javnog bilježnika za donošenje ovršnog
rješenja u cijelosti promašeni, o čemu je u postupku već odlučio Županijski sud u Splitu u
odluci poslovnog broja Gž-3867/2016 od 26. siječnja 2017. te je pravomoćno utvrđena i
potvrđena stvarna i mjesna nadležnost za postupanje u predmetnoj stvari, kako javnog
bilježnika tako i suda na području R. H. pa je bespredmetno daljnje
raspravljanje o nadležnosti javnog bilježnika u ovoj fazi postupka kada je sud pravilno u
skladu sa odredbama ovršnog zakona nastavio postupak kao u povodu prigovora te je
drugostupanjski sud to i potvrdio. U pogledu zauzetog pravnog shvaćanja prema kojem
pitanje nadležnosti može biti predmet sudskog preispitivanja nakon što javni bilježnik donese
rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da isto nije primjenjivo u konkretnom
predmetu, obzirom da je javni bilježnik već donio takvo rješenje te da je nejasno na koju se
točno nadležnost preferira, radi li se o nadležnosti javnog bilježnika ili suda. Dalje navodi da
bi, ako sud povodom prigovora ovršenika utvrdi da javni bilježnik nije bio nadležan za
donošenje rješenja o ovrsi, uopće mogao ispitati sadržaj prigovora i jamčio ovrhovoditelja
načelo ravnopravnosti stranaka u postupku i kontradiktornost postupka, dužan je postupiti u
skladu sa člankom 58. st. 3. Ovršnog zakona, staviti van snage rješenje o ovrsi i nastaviti
postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga te u daljnjem postupku ocijeniti
osnovanost tužiteljevog zahtjeva. Dalje tumači presudu suda EU broj C-551/15.

Navodi da je tužitelj radi naplate dugovanog iznosa bio primoran pokrenuti postupak
pribave podataka o vlasniku vozila osobe s prebivalištem izvan RH, angažirati odvjetnika da
bi iz registra vlasnika vozila zemlje prebivališta tuženika utvrdio identitet tuženika. Sve
troškove u svezi s tim da tužitelj ima pravo potraživati.

Tuženik je u podnesku od 16. lipnja 2020. porekao sve navode iz podneska tužitelja od

1. listopada 2018. ukoliko su u suprotnosti sa navodima tuženika. Posebno moli uzeti u obzir
članak 19. stavak 3. odluke o organizaciji i načinu naplate i kontroli parkiranja u gradu O.
koja glasi (s korisnikom rezervacije parkirališnog mjesta organizator zaključuje ugovor o
zakupu parkirališnog mjesta). U tom smislu odluka tužitelja upućuje da je riječ o ugovoru o
zakupu. Dalje se poziva na odredbu članka 229. Zakona o obveznim odnosima koja glasi:
"Tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom
ukupnom iznosu zastarijeva za tri godine." U predmetnoj pravnoj stvari da je tuženik istaknuo
prigovor neuspjele zastare potraživanja tužitelja i predlaže sudu provesti dokaze koje je
tužitelj ponudio, posebno citirani članak 19. navedene odluke iz kojega je vidljivo da se radi o
ugovoru o zakupu parkirališnog mjesta, a da tražbine iz tog pravnog odnosa zastarijevaju za
tri godine.

Punomoćnik tuženika, kojemu je dostava poziva za pripremno ročište uredno
iskazana, nije pristupio, niti opravdao izočnost.

Prihvaćajući prijedlog tužitelja koji je predložio zaključenje prethodnog postupka i
održavanje glavne rasprave, to je sud smatrajući da postoje svi zakonski uvjeti određeni
odredbom čl. 292. st. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92,
58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,o 148/11, 25/13,
89/14, 70/19, dalje: ZPP), koja propisuje da, ako ocijeni da je to s obzirom na okolnosti
slučaja moguće, sud može na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom
ročištu održati glavnu raspravu, sud je na ročištu od 22. rujna 2020. zaključio prethodni
postupak i održao glavnu raspravu.

5

Poslovni broj: 87 Povrv-596/2017

Sud je u dokazne svrhe pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga G.
O. br. 2015-29122-22 na ime dužnika S. S. (list 2 spisa), dnevnu parkirališnu
kartu broj … od 19. kolovoza 2014. (list 75 spisa), analitičku karticu - DPK broj
62527(list 75 spisa), Odluku o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u G.
O. („S. glasnik G. O.” broj 4/04, 7/04, 2/08, 4/09 i 8/09) (list 63-69 spisa),
Odluku o parkirnim zonama i vremenskom ograničenju trajanja parkiranja, visini naknade za
parkiranje i vremenu naplate na javnim parkiralištima u gradu O. od 28. siječnja 2014.
(„S. glasnik G. O.” broj 2/14) (list 70-72 spisa), pregledao fotografiju prednjeg
dijela vozila reg.oznake … od 19. kolovoza 2014 u 17,16 sati (list 76 spisa).

Nakon ocjene izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a, sud smatra da tužbeni zahtjev
tužitelja nije osnovan, sve iz razloga koji slijede.

Predmet spora je utvrđivanje postojanja tražbine tužitelja prema tuženici u ukupnom
iznosu od 100,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime neplaćenih
dnevne parkirne karte izdane zbog korištenja parkirališta od strane tuženika, na parkiralištu
kojim upravlja tužitelj.

Kako se radi o sporu male vrijednosti, to su u postupku primijenjene odredbe čl. 457.
do 467.a ZPP-a, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od

10.000,00 kn.

U postupku se ne ukazuje spornim da tužitelj obavlja poslove organiziranja parkiranja,
utemeljeno na odredbama Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u G.
O. čime se potvrđuje aktivna legitimacija istoga u ovom sporu.

Spornim se ne ukazuje niti da je vozilo reg.oznake … 19. kolovoza 2014 u 17,16 sati bilo parkirano na javnom parkiralištu u O..

Spornim se po tuženiku ukazuje osnovanost tužiteljeve tražbine prema tuženiku.

Sud naglašava da se o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju činjenica koje se utvrde
u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a, a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima
temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

Dalje, po odredbama čl. 7.st.1. i čl. 219. st.1., čl. 220. i čl. 221. ZPP-a prema kojima je
dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora te
prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok
sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni određeni naprijed navedeni dokazi,
isti ocijenjeni te na temelju rezultata dokaznog postupka i ocjene izvedenih dokaza donijeta
odluka o predmetu spora.

U konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo utvrđivanju nastanka ugovornog odnos
između tužitelja i tuženika se primjenjuju odredbe Odluke o organizaciji, načinu naplate i
kontrole parkiranja u G. O. („S. glasnik G. O.” broj 4/04, 7/04, 2/08,
4/09, 8/09, dalje: O.) kojom se uređuje organizacija, način naplate i kontrole parkiranja
vozila na javnim uličnim i vanuličnim parkiralištima u G. O. te odredbe Zakona o
obveznim odnosima.

Odredbom čl. 10. st. 1. Odluke je propisano da zaustavljanjem ili parkiranjem vozila
na javnom parkiralištu s naplatom vozač, odnosno vlasnik vozila, sklapa s Organizatorom
parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne

6

Poslovni broj: 87 Povrv-596/2017

parkirališne karte prihvaćajući opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom propisanih ovom odlukom.

Odredbom čl. 11. Odluke je propisano da se za korištenje javnih parkirališta s
naplatom koristi dnevna parkirališna karta.

Odredbom čl. 12 Odluke je između ostaloga propisano da nadzor nad parkiranjem
vozila na javnim parkiralištima obavlja ovlaštena osoba Organizatora parkiranja, potom da
dnevnu kartu i nalog za plaćanje dnevne karte izdaje osoba ovlaštena za nadzor nad
parkiranjem koja dnevnu kartu i nalog za plaćanje dnevne karte pričvršćuje ispod brisača
vjetrobranskog stakla vozila ili iste uručuje osobno na zahtjev korisnika parkiranja. Odredba
dalje propisuje da se dostavljanje dnevne karte i naloga za plaćanje dnevne karte na način iz
stavka 3. toga članka smatra se urednim

Odredbom čl. 18e. st. 1. Odluke je propisano da je korisnik javnog parkirališta s
naplatom koji koristi javno parkiralište s naplatom uz korištenje satne karte i vremenskog
ograničenja trajanja parkiranja dužan istaknuti valjanu satnu kartu s unutarnje strane
vjetrobranskog stakla vozila ili zaprimiti SMS-potvrdu za plaćeno parkiranje u vremenskom
roku od 15 minuta od dolaska korisnika na javno parkirališno mjesto s naplatom, dok je
stavkom 3. istog članka propisano da korisnik parkiranja koji ne postupi sukladno odredbama
iz stavka 1. ovog članka ili čija satna karta nije valjana, korištenje javnog parkirališta s
naplatom ugovara s Organizatorom parkiranja sukladno odredbama članka 10. te odluke.

Odredbom čl. 19. st. 1. Odluke je propisano da se na javnom parkiralištu na kojem se
obavlja naplata kao i na javnom parkiralištu bez naplate može dati na uporabu rezervirano
parkirališno mjesto, dok stavak 3. istog članka propisuje da s korisnikom rezervacije
parkirališnog mjesta organizator zaključuje ugovor o zakupu parkirališnog mjesta.

Sukladno Odluci o parkirnim zonama i vremenskom ograničenju trajanja parkiranja,
visini naknade za parkiranje i vremenu naplate na javnim parkiralištima u G. O.
(„S. glasnik G. O.” broj 2/14) i to čl. 2. određuju se zone parkirališta pod
naplatom, dok se čl. 5. određuju iznosi cijene dnevne karte za korištenje javnih parkirališta s
naplatom iznose, ovisno o vrsti vozila i doba zime ili ljeta, čime se utvrđuje za putničko
vozilo u razdoblju od 1. lipnja do 30. rujna u II zoni iznos od 100,00 kn;

U pogledu tuženikovog prigovora u smislu roka zastare od tri godine, isti se ukazuje neosnovanim.

S tim u svezi, ukazati je kako tuženik pogrešno tumači odredbu čl. 19. Odluke, a koja odredba se ne primjenjuje na predmet spora.

Dakle, tražbina tužitelja se temelji i proizlazi iz ostvarenih obilježja opisanih u čl. 10.
st. 1. Odluke, odnosno parkiranju vozila na javnom parkiralištu s naplatom, čime vozač,
odnosno vlasnik vozila sklapa s organizatorom ugovor o korištenju javnog parkirališta s uz
naplatu dnevne parkirališne karte koji a ugovor ima obilježja tipskog ugovora iz članka 295.
ZOO-a. pri čemu su ugovorne stranke davatelj javne usluge parkiranja i korisnik parkirnog
mjesta.

Odredbom čl. 19. st. 1. Odluke je propisano da se na javnom parkiralištu na kojem se
obavlja naplata kao i na javnom parkiralištu bez naplate može dati na uporabu rezervirano
parkirališno mjesto, pa dalje i da s korisnikom rezervacije parkirališnog mjesta organizator
zaključuje ugovor o zakupu parkirališnog mjesta, što ukazuje na uporabu parkirališta

7

Poslovni broj: 87 Povrv-596/2017

rezerviranjem i zakupljivanjem točno određenog parkirališnog mjesta, uslijed čega korisnik
takvog rezerviranog parkirališnog mjesta ne podliježe, za to mjesto primjeni citirane odredbe
čl. 10. Odluke, već sa organizatorom, odnosno tužiteljem sklapa poseban ugovor o zakupu iz
čl. 519. ZOO-a.

Dalje, ukazati je da se u pogledu predmetne tražbine primjenjuje odredba čl. 225.
Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,
dalje: ZOO) i opći zastarni rok od pet godina koji za račun teče od dospijeća tog računa 27.
kolovoza 2014., pa kako je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu 9. listopada 2015. jasno
proizlazi da je tužitelj postupak za namirenje svoje tražbine pokrenuo unutar roka od pet
godina, zbog čega je prigovor zastare neosnovan.

Primijetiti je stoga, a uzimajući u obzir kada je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu, čime
je prekinut tijek zastare prisilnog namirenja tražbine, da je nejasno pozivanje tuženika na
kraći zastarni rok te bi i u takvom slučaju isti bio neosnovan.

U pogledu prigovora tuženika koji se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda
R. H. na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i
građanskog odjela Vrhovnog suda R. H., održanog 29. ožujka 2018. i stajalište
da javni bilježnik nije nadležan za donošenje rješenja o ovrsi, ako ovršenici nemaju
prebivalište na području R. H., zbog čega upućuje na zapisnik Vrhovnog suda
R. H. broj Su-IV-148/2018., isto u ovom stupnju postupka, koji predstavlja
parnični postupak nije osnovano.

Ovaj sud može postupiti samo po odluci Županijskog suda u Splitu poslovnog broja
Gž-3867/2016 od 26. siječnja 2017. kojim je dijelom ukinuto, a dijelom potvrđeno rješenje
Općinskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Povrv-630/2016, tako da je odlučeno da će se
"postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga, te predmet dostaviti
mjesno nadležnom Općinskom sudu u Splitu", što ukazuje da nema postupovne mogućnosti
odbaciti ovršni prijedlog, već postupati po istome kao tužbi radi utvrđivanja osnovanosti
tužbenog zahtjeva tužitelja.

Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga G. O. br. 2015-29122-22 na
ime dužnika S. S. proizlazi postojanje potraživanja tužitelja prema istom u iznosu
od 100,00 kn na temelju dnevne parkirne karte od 19. kolovoza 2014. u 17,15 i dospijeće
plaćanja 27. kolovoza 2014.

Čitanjem dnevne parkirališne karte broj 62527 od 19. kolovoza 2014. utvrditi je da je
u istoj označena reg. oznaka vozila … marka vozila R., Z. 2. Ž., ulica
K.-istezalište, O., iznos D. 100,00 kn, datum i vrijeme 19. kolovoza 2014.
17:15:33, datum dospijeća 27. kolovoza 2014.

Pregledom fotografije vozila reg.oznake …, vidljivo je označen datum

19.08.2014. 17:16, a na kojoj fotografiji je vidljivo da je na prednjem vjetrobranskom staklu,
ispod brisača pričvršćen nalog za naplatu dnevne parkirne karte sukladno čl. 12. Odluke.
Primijetiti je da je fotografiran dio prednjeg dijela vozila, ali nije vidljivo parkiralište.

Sud međutim, nije mogao nedvojbeno utvrditi svojstvo tuženika kao korisnika javnog
parkirališta predmetne prilike, pa time niti svojstvo tuženika kao obveznika plaćanja dnevne
parkirne karte.

8

Poslovni broj: 87 Povrv-596/2017

Kako tijekom postupka, tuženik ne priznaje da bi koristio parkiralište kojim upravlja
tuženik, a nisu izvedeni relevantni dokazi da bi se nedvojbeno mogla utvrditi takva činjenica.

Odredbom čl. 16. Odluke je propisano da se korisnikom javnog parkirališta s naplatom
koji podliježe plaćanju dnevne karte smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim
evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, prema registracijskoj oznaci vozila, a za vozila
koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način.

Ukazati je u tom smislu i na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika
građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda R.
H. održanog 15. lipnja 2018. pod brojem Su IV-148/2018 da je u parnicama radi
naplate karte za parkiranje pasivno legitimirana osoba koja je upisana u evidencijama
Ministarstva unutarnjih poslova kao vlasnik vozila u skladu s člankom 230. st. 1. ZPP-a,
primjenjivo i u ovom slučaju.

Slijedom toga, sud je stajališta da bi se u ovom slučaju dokazalo svojstvo tuženika kao
korisnika javnog parkirališta, to je tužitelj bio u obvezi , a sukladno odredbama čl. 7. I čl. 219.
ZPP-a i to već prilikom pokretanja postupka, a najkasnije prilikom očitovanja na prigovor
tuženika kao ovršenika dostaviti dokaz takvog svojstva tuženika.

Kako tužitelj na kojemu je teret dokaza nije priložio informacije o vlasniku
predmetnog vozila, a kakav drugi relevantni dokaz radi utvrđenja tuženikovog svojstva
korisnika javnog parkirališta nije izveden, to sud nije mogao utvrditi takvo svojstvo tuženika,
pa dalje niti da bi isti bio u ugovornom i obveznom odnosu sa tužiteljem, pa stoga niti
obveznik plaćanja dnevne parkirne karte.

Sukladno naprijed opisanom i utvrđenom, a kako sud nije mogao nedvojbeno utvrditi
svojstvo tuženice kao korisnika javnog parkirališta, time i obveznika plaćanja dnevne parkirne
karte, to se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim, zbog čega je platni nalog ukinut u cijelosti i
odlučeno kao u izreci presude pod 1.

Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o
ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja
o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku
odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno
s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka te donosi odluka o troškovima
čitavog postupka.

Odluka o parničnom trošku, dakle, odluka o troškovima čitavog postupka (troška
ovršnog i parničnog postupka koji čine jedinstvo i o čemu sud odlučuje u odluci o glavnoj
stvari kojom se postupak završava) temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1.i 3. i
čl. 155. ZPP-a odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tuženika istaknutom na
podnescima od 3.3.2017., 3.9.2018. i 16.6. 2020. uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje:
Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

Tuženiku se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti u postupku
priznaje i dosuđuje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na
trošak zastupanja u cijelom postupku u iznosu od 50 bodova (Tbr.8.Tarife) kao jednokratne
nagrade za cijeli prvostupanjski postupak. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to

9

Poslovni broj: 87 Povrv-596/2017

predstavlja iznos od 500,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (125,00 kuna) što čini ukupan iznos od 625,00 kuna kao trošak zastupanja.

Tuženiku je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog
postupka u smislu čl. 154 st. 3. ZPP-a , a odnosi se na trošak sastav prigovora protiv rješenja o
ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 3.12.2015. .u iznosu od 75,00 kn, sastav
obrazloženog podneska od 13.10.2016. u iznosu od 75,00 kn, što predstavlja ukupan iznos od
150,00 kn, sve po Tbr. 11.t.2. Tarife, kojemu je pridodati pripadajući PDV od 25% (37,50
kn). Tuženiku je dakle, priznat ukupan trošak u iznosu od 812,50 kuna koji mu se dosuđuje
tužitelju na ime parničnog troška i koji iznos je tužitelj u obvezi naknaditi tuženiku.

Za više traženo, od naprijed priznatog i dosuđenog troška, a u ukupnom iznosu od 787,50 kn se zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Slijedom opisanog i utvrđenog odlučeno je kao pod 2. izreke.

U Splitu, 10. studenog 2020.

SUDAC

Daniel Ban

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: - punomoćniku tužitelja,
- punomoćniku tuženika,
- u spis.