Broj: Kž 138/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženica G. V. i A. A. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene G. V. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2015. broj K-83/15, u sjednici održanoj 9. svibnja 2018., u prisutnosti javnom dijelu sjednice branitelja optužene G. V., odvjetnika F. R.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba optužene G. V. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda optuženice G. V. i A. A. proglašene su krivima zbog počinjenja kaznenih djela, i to optužena G. V. zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje joj je, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, i zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje joj je, na temelju članka 118. stavka 2. KZ/11. i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci te je optužena G. V., primjenom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci te joj je, na temelju članka 57. u vezi članka 56. stavka 1. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će izvršiti dio jedinstvene kazne u trajanju od jedne godine, a da se dio kazne u trajanju od jedne godine i osam mjeseci neće izvršili ako ta optuženica u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, dok je optužena A. A. proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. i uz primjenu članka 48. i 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te joj je, primjenom članka 57. u vezi članka 56. stavka 1. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će izvršiti dio kazne u trajanju od šest mjeseci, a da se dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće izvršili ako ta optuženica u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Optuženoj G. V. je, na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je provela u istražnom zatvoru od 17. lipnja do 17. rujna 2015., a na temelju iste zakonske odredbe optuženoj A. A. je u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je provela u istražnom zatvoru od 17. lipnja do 21. prosinca 2015.

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.) optuženicama G. V. i A. A. naloženo je solidarno namiriti imovinskopravni zahtjev oštećenog Ž. M. u iznosu od 1.400,00 kuna, dok je optuženoj G. V. naloženo podmiriti oštećenom Ž. M. i preostali dio imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 2.250,00 kuna.

Na temelju članka 79. KZ/11. odlučeno je da se od optužene A. A. oduzima fotoaparat marke O., od optužene G. V. parfem „F. R.“, od D. D. muški sat te da će se ti predmeti, kao i malokalibarski revolver N. A. A. imaju, vratiti oštećenom Ž. M.,.

Na temelju članka 148. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 8. ZKP/08. optuženoj G. V. naloženo je podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.600,00 kuna, a optuženoj A. A. troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00, kuna dok su obje optuženice dužne podmiriti nužne izdatke oštećenika, nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

Protiv te presude žalbu je podnijela optužena G. V., po branitelju odvjetniku F. R., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu i naloži novu raspravu pred prvostupanjskim sudom“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. , bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti branitelja optuženice odvjetnika F. R., a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08., u odsutnosti optužene G. V. koja nije bila uredno izviještena o sjednici jer nije izvijestila sud o promjeni adrese svog boravišta.

Žalba optužene G. V. nije osnovana.

Nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka nije utvrdio sve odlučne činjenice, da nije u dovoljnoj mjeri razjasnio odnos optužene A. A. i oštećenog Ž. M. te da je sud zaključak o kaznenoj odgovornosti optužene G. V., u nedostatku materijalnih dokaza, temeljio isključivo na iskazima optužene A. A. i oštećenika Ž. M..

Suprotno žalbenim tvrdnjama, nakon što je proveo dokaze radi utvrđenja svih odlučnih činjenica vezanih uz sudjelovanje optužene G. V. u spornom događaju, prvostupanjski sud je sve provedene dokaze pomno analizirao i pri tom našao da su iskazi oštećenog Ž. M. i optužene A. A., osim što su međusobno sukladni, potvrđeni i drugim dokazima, i to iskazom svjedokinje B. J., sadržajem zapisnika o očevidu, potvrdama te zapisnicima o privremenom oduzimanju predmeta, priležećom medicinskom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka dr. D. M. o težini i mehanizmu nastanka ozljeda kod oštećenog Ž. M..

Tako iskaz nepristrane i za ishod postupka nezainteresirane svjedokinje B. J., koja je vidjela dvije djevojke u stanu oštećenika i čula ih da obje viču, opovrgava verziju spornog događaja koju u svom iskazu, a i sada u žalbi, iznosi optužena G. V.. Nasuprot obrani optužene V., iskaz svjedokinje J. potvrđuje tijek spornog događaja kako ga u svojim iskazima opisuju optužena A. A. i oštećeni Ž. M., dok nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka o mehanizmu nastanka ozljeda oštećenog M., utemeljen na medicinskoj dokumentaciji u spisu, potvrđuje iskaz oštećenika u dijelu u kojem on opisuje na koji način je zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

Žaliteljica nadalje, iznošenjem činjenica vezanih za njihov osobni život, bezuspješno nastoji dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza oštećenog Ž. M. i optužene A. A., dok tvrdnjom da su njih dvoje bili u ljubavnoj vezi nastoji uvjeriti sud da su iskazi oštećenika i optužene A. iskonstruirani, s ciljem da dio odgovornosti za počinjenje kaznenog djela razbojništva i odgovornost za kazneno djelo teške tjelesne ozljede prebace na optuženu G. V. i time poboljšaju pravnu poziciju optužene A. A. u ovom kaznenom postupku. Međutim, tu žalbenu tvrdnju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi osnovanom zbog toga što je oštećenik u svom iskazu teretio optuženu A. A. da mu je prijetila i mahala nožem tražeći od njega novac i zlato, dakle opisao je i njene radnje koje objektivno predstavljaju ostvarenje kaznenog djela razbojništva, iz čega jasno proizlazi nepostojanje njegove namjere da pogoduje toj optuženici, a na štetu optužene V..

Zbog iznesenog, nema nikakve dvojbe da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i optuženu G. V. proglasio krivom za oba kaznena djela koja su joj stavljena na teret, a činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao ni njegova razložna analiza vjerodostojnosti provedenih dokaza, nisu dovedeni u sumnju istaknutim žalbenim navodima.

Zbog toga žalba optužene G. V. podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08.) nije osnovana.

Iako optužena G. V. u uvodu žalbe ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, zbog čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.-17.) koji se sada primjenjuje, te je našao da na štetu optuženice nije povrijeđen kazneni zakon.

Budući da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika, u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08.-17., sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, Vrhovni sud Republike Hrvatske je pobijanu presudu ispitao i u tom dijelu te zaključio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti na strani optužene G. V. koje, prema odredbi članka 47. KZ/11. utječu na izbor vrste i mjere kazne. Tako je kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud cijenio mladu životnu dob, dosadašnju neosuđivanost, okolnost da je neudana majka jednog maloljetnog djeteta, bez imovine i zaposlenja, kao i činjenicu da je nju oštećeniku povela optužena A. A., dok je kao otegotnu okolnost sud cijenio upornost koju je optužena G. V. iskazala pri počinjenju kaznenih djela. Cijeneći značaj olakotnih okolnosti, prvostupanjski sud je zaključio da iste u svojoj ukupnosti predstavljaju osobito olakotne okolnosti, zbog kojih se u odnosu na optuženu G. V. svrha kažnjavanja može postići i kaznama blažim od propisanih, pa je stoga, primjenjujući odredbu članka 48. stavka 2. KZ/11. prilikom utvrđenja pojedinačnih kazni, a u granicama ublažavanja propisanim člankom 49. stavkom 1. točkama 3. i 4. KZ/11., optuženoj G. V. za kazneno djelo razbojništva utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a za kazneno djelo teške tjelesne ozljede kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, te je potom, primjenjujući odredbu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. o odmjeravanju jedinstvene kazne za kaznena djela počinjenja u stjecaju, optuženoj G. V. izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci.

Pravilno prvostupanjski sud zaključuje i da kod optužene G. V. postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega je osnovano optuženoj G. V. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu iz članka 57. KZ/11., tako da će se izvršiti dio jedinstvene kazne na koju je optuženica osuđena u trajanju od jedne godine, dok se dio izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci neće izvršiti ako optužena G. V. u roku provjere od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Vrhovni sud Republike Hrvatske je mišljenja da su kako utvrđene pojedinačne kazne, tako i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude, primjerene počinjenim kaznenim djelima i ličnosti optužene G. V. i pogodne za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. – da izraze društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, jačaju povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječu na optuženicu i na sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a ujedno omogućavaju optuženoj da se ponovno uključi u društvo.

Odluka o oduzimanju predmeta, koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske također ispitao na temelju odredbe članka 478. ZKP/08.-17., donesena je, s obzirom na činjenična utvrđenja, u skladu s odredaba članka 79. KZ/11.

Zbog iznesenog, budući da iznijetim žalbenim navodima optužena G. V. nije s uspjehom dovela u sumnju ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08.-17. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08.-17. žalba optužene G. V. odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 9. svibnja 2018.