- 1 -              Rev-x 781/2017-2

Broj: Rev-x 781/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice članice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. c, d.o.o. Z., OIB ..., protiv tuženika S. S., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-235/15-3 od 14. veljače 2017., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6052/10-87 od 28. studenog 2014., u sjednici održanoj 10. studenog 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže isplata iznosa od 4.695.079,91 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška (točka I izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 339.687,50 kn (točka II izreke).

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I izreke i pod točkom II izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 193.675,00 kn (točka I izreke). Ujedno je djelomično preinačena navedena presuda pod točkom II izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 146.012,50 kn te je u tom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 146.012,50 kn (točka II Izreke).

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim nije uspio u sporu, tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete za koju tužitelj smatra da mu je nastala uslijed povrede Ugovora o kupoprodaji od 30. kolovoza 1999. (dalje: Ugovor) i dodatka Ugovora o kupoprodaji od 13. rujna 2000. (dalje: dodatak Ugovoru). Tužitelj potražuje naknadu štete s osnove plaćanja troškova privremenog zamjenskog smještaja za šesnaest obitelji stanara koji su stanovali u objektima ispod budućeg mosta (3.723.275,30 kn), s osnove plaćanja troškova smještaja stanara S. po presudi Općinskog suda u Dubrovniku br. P-288/09 (522.332,14 kn) te s osnove penala zbog zakašnjenja s ispunjenjem ugovorne obveze - predaje stanova u roku (449.472,47 kn).

Prvostupanjski sud zaključuje da predmetni Ugovor koji su stranke zaključile predstavlja Ugovor o kupoprodaji na koji se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) pa na temelju utvrđenih činjenica uz primjenu odredba čl. 154. st. 1., čl. 218. i čl. 475. ZOO kao i odredbe čl. 219. čl. 223.a ZPP ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovanim. Svoju ocjenu temelji na zaključku da u odnosu na zahtjev s osnove plaćanja troškova za zamjenski smještaj obitelji stanara, tužitelj nije dokazao niti osnovu, ni visinu tužbenog zahtjeva za ugovoreno razdoblje, a niti za izvanugovoreno razdoblje jer nije dokazao razloge i potrebu, kao ni troškove privremenog smještaja stanara. Nadalje, vezano uz regresno potraživanje s osnove plaćanja troškova smještaja stanara S. sud zaključuje da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-288/09 od 30. prosinca 2009. dokazao osnovu potraživanja, ali nije dokazao visinu toga potraživanja, odnosno visinu stvarnih troškova privremenog smještaja, jer Sporazum sklopljen od strane tužitelja, a obitelji S. za dnevnu naknadu u iznosu od 1.400,00 kn, ne predstavlja stvarnu visinu zamjenskog smještaja te obitelji, niti može vezati tuženika. Ujedno zaključuje da ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu penala, odnosno zakašnjenja s predajom, treba sagledavati kroz odnos među strankama koji je prvenstveno odnos kupca i prodavatelja, ali činjenice da je cijena tuženiku plaćana temeljem privremenih situacija pa zaključuje da treba primijeniti Posebne uzance o građenju te da je stoga tuženik imao pravo jednostrano sastaviti konačni obračun od 2. kolovoza 2004. koji obvezuje tužitelja. No, nadalje ocjenjuje da tužitelj nije dokazao osnovu zahtjeva za isplatu penala.

Drugostupanjski je sud potvrđuje prvostupanjsku presudu, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, prihvativši sve zaključke prvostupanjskog suda osim zaključka da se pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za isplatu penala imaju primijeniti Posebne uzance o građenju jer zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o kupoprodajnom ugovoru čiji predmet je buduća stvar kod kojeg je plaćanje cijene ugovoreno u obrocima, pa se imaju isključivo primijeniti odredbe čl. 475. ZOO. Unatoč navedenom, uz primjenu odredbe čl. 475. ZOO ocjenjuje da je pravilno odbijen tužbeni zahtjev u tom dijelu iz razloga jer tužitelj do dana primopredaje stanova od strane tuženika, isplatio samo dio kupoprodajne cijene, pa stoga, a kako je to zaključio i prvostupanjski sud, tužitelj nije dokazao osnovu zahtjeva za isplatu penala.

Razmatrajući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud je ocijenio da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

Budući da ovaj sud prihvaća razloge drugostupanjske presude to se na njih poziva, time da će se ti razlozi objaviti na internetskim stranicama ovog suda.

Kako nije ostvaren revizijski razlog na koji se tužitelj pozvao, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 10. studenog 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.