Broj: Kžzd-14/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Nade Marincil i Vlaste Patrčević Marušić, kao članica vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Patajac,  u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje ODO) i optuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj 36 Kzd-54/16 od 19. lipnja 2017., na sjednici održanoj 9. svibnja 2018.

r i j e š i o   j e

I Prihvaća se žalba optuženog Ž. Č., ukida se presuda Općinskog suda u Zadru broj 36 Kzd-54/16 od 19. lipnja 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

              II Uslijed odluke po točkom I žalba ODO je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi Ž. Č. zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi s čl. 172. st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 172. st. 2. u vezi s čl. 172. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1. – 3. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo i pod uvjetom da izvrši posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. i čl. 62. st. 2. toč. 14. KZ/11 da u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti presude zakonskoj zastupnici oštećenog M. Č. - A. N. isplati dospjele obveze na ime uzdržavanja u iznosu od 6.305,05 kn te da ubuduće ispunjava obvezu uzdržavanja djeteta -M. Č..

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku zakonska zastupnica oštećene A. N. upućena je na parnicu glede postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 24.000,00 kuna.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je dužan u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.000,00 kn na ime paušalne svote.

Protiv navedene presude žali se ODO zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da nadležni županijski sud navedenu presudu preinači na način da se dosudi imovinskopravni zahtjev te navede posebna obveza u iznosu od 24.000,00 kn.

Žali se i optuženi Ž. Č. po branitelju T. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. i 4. ZKP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. i zbog odluke o uvjetnoj osudi iz čl. 471. st. 1. i 3. ZKP, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu prihvati, pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem za mladež.

Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je ODO s prijedlogom da nadležni županijski sud ne uvaži žalbu optuženika.

U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-132/18-2 od 4. travnja 2018. kojim se nije očitovalo o žalbi.

              Žalba optuženog Ž. Č. je osnovana,  dok je žalba ODO bespredmetna.

              U pravu je optuženi Ž. Č. kada tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 time da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude i da o odlučnim činjenicama presuda nema razloga.

U izreci pobijane presude navodi se između ostaloga da se optuženik proglašava krivim radi kaznenog djela povrede uzdržavanja opisanog i kažnjivog po čl. 172. st. 2. u vezi čl. 172. st. 1. KZ/11, a da se također na temelju čl. 172. st. 2. u vezi čl. 172. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Budući da čl. 172. st. 1. propisuje da će se počinitelj istog djela kazniti kaznom zatvora do 1 godine, a stavak 2. istog članka propisuje da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora do 3 godine, dakle zakonske odredbe na temelju kojih je prema izreci pobijane presude prvostupanjski sud izrekao optuženiku kaznu propisuju različite kazne, naprijed navedena izreka presude nerazumljiva je i proturječna jer iz iste nije jasno koju zakonsku odredbu je prvostupanjski sud primijenio prilikom odmjeravanja kazne. Izreka presude proturječna je sama sebi, a i sadržaju isprava u spisu i u pogledu vremena počinjenja kaznenog djela jer se u činjeničnom opisu djela kao početak izvršenja kaznenog djela navodi srpanj 2014., dok se opisuje da je obveza uzdržavanja nastala na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Benkovcu P-173/14 od 9. prosinca 2014., iz čega proizlazi da je izvršenje kaznenog djela započeto prije nego je uopće utvrđena obveza optuženika na plaćanje uzdržavanja. U tom dijelu s pravom  žalitelj ukazuje i na proturječje između izreke presude i isprava u spisu jer doista iz presude Općinskog suda u Benkovcu broj P-173/14 proizlazi da je ova presuda postala pravomoćna 30.12.2014. dok je ovršna postala 15.1.2015. Ovršnost isprave kojom je utvrđena obveza uzdržavanja odlučna je činjenica budući da prema zakonskom tekstu kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. i 1. KZ/11 čini onaj tko ne uzdržava dijete koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom. Tek kada isprava kojom je određena obveza uzdržavanja postane ovršna, onaj tko od tada ne postupa po istoj ulazi u kaznenu zonu, a sve do datuma ovršnosti, neovisno o tome što je obveza uzdržavanja utvrđena i za razdoblje prije ovršnosti isprave, ista potpada pod građansko-pravno sferu.  Pored toga što je izreka presude u odnosu na ovu odlučnu činjenicu proturječna dokazima u spisu, prvostupanjski sud prije svega nije utvrđivao, a potom niti obrazložio datum ovršnosti presude kojom je utvrđena obveza uzdržavanja malodobnog oštećenika pa presuda nema obrazloženja o odlučnoj činjenici. Isto tako s pravom žalba optuženog ukazuje da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje niti u pogledu posebne obveze. U pogledu posebne obveze izreka presude je prije svega nerazumljiva jer prvostupanjski sud je izričući uvjetnu osudu optuženiku naveo da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko on u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo te pod uvjetom da izvrši posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. i čl. 62. st. 2. toč. 14. KZ/11 iako  nije optuženiku naložio posebnu obvezu kako to propisuje čl. 62. KZ/11, a isto tako, na što s pravom ukazuje žalba, apsolutno ničim nije obrazložio na temelju čega je utvrdio novčani iznos posebne obveze od 6.305,05 kn, pogotovo što taj iznos ne proizlazi niti iz jedne isprave ili drugog dokaza u spisu i što je prvostupanjski sud upućujući z.z. oštećenika u parnicu sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 24.000,00 kuna naveo da je upitno koliko iznosi dug okrivljenika. Iz naprijed navedenoga proizlazi da pobijana presuda ima takvih nedostataka uslijed kojih se ne da ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Radi svega naprijed navedenoga temeljem čl. 483. st. 1. i 484. st. 1. ZKP/08 žalbu optuženika je valjalo prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem, a uslijed takve odluke žalba ODO zbog odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu je bespredmetna.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve do sada izvedene dokaze, po potrebi i druge te će savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza zasebno i u međusobnoj povezanosti donijeti novu i na zakonu zasnovanu presudu koju će u pogledu svih odlučnih činjenica valjano i obrazložiti.

U Varaždinu 9. svibnja 2018.