- 1 -              Revr 919/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Revr 919/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica iz B., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1840/16-2 od 16. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pr-49/15 od 29. travnja 2016., u sjednici održanoj 10. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Djelomično se odbacuje revizija tuženice kao nedopuštena protiv drugostupanjske presude u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu dodataka na plaću po osnovi uvećanja za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom te blagdanima i neradnim danima za razdoblje od 10. veljače 2009. do 10. veljače 2012. u ukupnom bruto iznosu od 191.354,42 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

II.              Djelomično se prihvaća revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1840/16-2 od 16. svibnja 2017. i presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pr-49/15 od 29. travnja 2016. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 7.350,00 kn na ime naknade troška zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troška putovanja sa zateznim kamatama kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka i predmet vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

III. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 191.354,42 kn sa zateznom kamatom, s osnove razlike dodataka na plaću za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima u razdoblju od 10. veljače 2009. do 10. veljače 2012. (točka I. izreke) te iznos od 7.350,00 kn sa zateznom kamatom na ime naknade troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknade troškova putovanja u razdoblju od 10. veljače 2009. do 19. rujna 2009. (točka II. izreke). Nadalje odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade troškova odvojenog života od obitelji i naknade troškova putovanja u iznosu od 2.502,00 kn (točka III. izreke) te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 26.937,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, dok je zahtjev tužitelja za naknadu preostalog zatraženog parničnog troška, odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženice i tužitelja kao neosnovane i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine nižestupanjske odluke i vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak sastava revizije u iznosu 2.500,00 kn.

 

Tužitelj je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju u iznosu od 3.125,00 kn.

 

Revizija je djelomično dopuštena i osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

 

U reviziji tuženica postavlja dva pitanja:

 

„1. Da li djelatne vojne osobe imaju pravo na isplatu plaće s osnova prekovremenog rada za dežurstvo i stražarsku službu po općim propisima u razdoblju do 01. listopada 2009.g. odnosno nastavno u razdoblju od 01. listopada 2009.g. pa do veljače 2012.g. uz primjenu Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (118/09)?

 

2. Da li je redovni sud nadležan za donošenje odluke o zahtjevu djelatne vojne osobe za priznavanje prava na naknadu za odvojeni život od obitelji i naknade putnih troškova?“

 

Kao razlog važnosti prvog naznačenog pravnog pitanja revidentica se poziva na odluku revizijskog suda poslovni broj Revr-1416/14 od 7. veljače 2017. te na više odluka županijskih sudova u Republici Hrvatskoj za koje navodi da je u njima izraženo shvaćanje suprotno shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci.

 

Nadalje kao razlog važnosti drugog naznačenog pitanja revidentica se poziva na presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-28/2015 od 5. travnja 2017.

 

Sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2 ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni - a zbog kojih je podnesena.

 

Predmet spora jest zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe, za isplatu dodataka na plaću na ime prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, postavljen nakon što je u ovom predmetu vještak financijske struke obračunao iste dodatke, kao i za isplatu troškova odvojenog života i putovanja.

 

Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev i nalažu tuženici isplatu tužitelju prekovremenih sati i za revizijom osporavano razdoblje od veljače 2009. do 1. listopada 2009. pozivajući se na odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR), odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 – dalje: ZSOS), odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sklopljenog 2. srpnja 2004. ("Narodne novine" broj 92/04) i odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08). Nadalje, nalažu tuženici isplatu tužitelju prekovremenih sati i za osporavano razdoblje nakon 1. listopada 2009. pozivajući se na odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaća ("Narodne novine" broj 118/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. te na odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09).

 

Ujedno, ocjenjuju osnovanim i prihvaćaju tužbeni zahtjev i u dijelu kojim se traži isplata iznosa od 7.350,00 kn na ime troškova odvojenog života i putovanja, izrazivši shvaćanje da se radi o materijalnom pravu tužitelja po osnovi radnog odnosa čime tužitelju ne može biti onemogućena sudska zaštita ovog prava, ne vezano da li je tužitelj zatražio donošenje rješenja kojim bi mu tuženica odlučila o njegovim pravima, jer mu to pravo proizlazi iz odredbe čl. 179. ZSOS-a.

 

Razmatrajući prvo postavljeno pitanje u reviziji valja naglasiti da je o tom pitanju ovaj sud izrazio pravno shvaćanje u više svojih odluka (Revr-573/15, Revr-1334/16, Revr-638/16, Revr-150/13, Revr-542/13, Revr-1845/12, Revr-1902/12 od 29. travnja 2014., Revr-1903/12, Revr-1795/12, Revr-1845/12 itd.) na način da djelatne vojne osobe za obavljanje dežurstva i stražarske službe do 1. listopada 2009. imaju pravo na dodatak na plaću na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima, a nakon 1. listopada 2009., odnosno nakon donošenja Pravilnika o dodatku na plaću i isplatu plaće kao i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visine dodatka za dežurstvo i obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba, prema tim propisima.

 

Obzirom na to da je pobijana odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje je podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, prvo u reviziji naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP te je u odnosu na njega valjalo odbaciti reviziju tuženice na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

 

Razmatrajući u reviziji drugo postavljeno pitanje, valja krenuti od odredbe čl. 4. st. 1. Pravilnika o naknadi troškova u svezi s putnih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (''Narodne novine'' broj 141/04 i 22/05 – dalje: Pravilnik), donesenog na temelju ZSOS-a, a kojom je propisano da djelatna vojna osoba zahtjev za osiguranje prijevoza na posao i s posla, odnosno naknadu troškova prijevoza, podnosi zapovjedniku samostalne postrojbe odnosno čelniku ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen.

 

Nadalje, odredbom čl. 5. st. 6. i 7. Pravilnika određeno je da je za djelatnike Ministarstva obrane rješenje ovlašten donijeti čelnik ustrojstvene jedinice u koju je djelatnik raspoređen, a da o zahtjevu za naknadu troškova prijevoza osoba raspoređenih u Oružane snage odlučuju osobe koje odredi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, dok je odredbom čl. 5. st. 8. Pravilnika određeno da o žalbi na rješenje odlučuje pomoćnik ministra obrane za ljudske sustave.

 

Odredbom čl. 10. st. 1. Pravilnika propisano je da se pravo na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i pravo na naknadu troškova putovanja iz mjesta rada u mjesto stanovanja njezine obitelji i obratno utvrđuje posebnim rješenjem.

 

Ujedno prema odredbi čl. 14. ZSOS-a o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenima na temelju tog Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, dok je odredbom čl. 63. st. 1. Zakona o državnim službenicima (''Narodne novine'' broj 92/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08 i 49/11) propisano da je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika, kao i prestanku državne službe, upravna stvar.

 

O pravu tužitelja - djelatne vojne osobe za naknadu troškova prijevoza, te za naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji, odlučuje pojedinačnim upravnim aktom nadležno tijelo tuženika u upravnom postupku.

 

Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije raspravljeno je li tužitelj i za ranije razdoblje od podnesenog zahtjeva od 1. studenog 2009., nadležnoj osobi tuženika, sukladno odredbama Pravilnika, podnio zahtjev za naknadu predmetnih troškova, odnosno je li i kako o takvom eventualnom zahtjevu odlučeno, nema mjesta za preinaku presude u pobijanom dijelu.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo u tom dijelu ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, koji će polazeći od u ovoj odluci iznesenog pravnog shvaćanja, utvrditi odlučne činjenice na koje je ukazano i potom donijeti novu zakonitu odluku.

 

Obzirom da su nižestupanjske presude djelomično ukinute, valjalo je ukinuti odluku o troškovima parničnog postupka.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 10. studenoga 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.