- 1 -              Rev 365/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 365/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja T. P. iz S., ..., OIB ..., i II tužiteljice M. M. iz K. Š., ..., OIB ..., oboje zastupani po punomoćnici G. B., odvjetnici u S., protiv tuženika Z. P. iz S., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici S. M., odvjetnici u S., radi utvrđenja ostavinske mase, odlučujući o reviziji I i II tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-803/2016-2 od 13. listopada 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1391/13 od 7. ožujka 2016., u sjednici održanoj 10. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da iznos od 1.685.174,61 kuna čini ostavinsku masu ostaviteljice V. P.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 8 dana naknadi trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom kamatom obračunatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, i koja teče od dana presuđenja do isplate."

 

II Nalaže se tužiteljima da tuženiku u roku od 15 dana naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 89.250,00 kuna."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba I i II tužitelja te je potvrđena prvostupanjske presude.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 1. zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijeli I i II tužitelji iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev I i II tužitelja za utvrđenje da iznos od 1.685.174,61 kn čini ostavinsku masu ostaviteljice V. P.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima.

 

Kako tužitelji kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušavaju dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi I i II tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

 

- da je tuženik kako davatelj uzdržavanja imao sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa V. P. kao primateljicom uzdržavanja,

 

- da je V. P. imala na računima kod banke 1.685.174,61 kn,

 

- da je ona opunomoćila tuženika za dizanje tih novčanih sredstava sa računa,

 

- da je tuženik digao ta novčana sredstva sa računa,

 

- da je V. P. u razdoblju od 2004. do 2008. raspolagala s tim novcem na način da je dio novca utrošila za svoje potrebe, s dijelom novca je kupljen stan, dio novca je darovala tuženiku, a dio novca je rasporedila među nasljednike,

 

- te da je V. P. umrla 20. kolovoza 2009.

 

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev.

 

Prema odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03 i 35/05) ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

 

Kada u vrijeme smrti V. P. predmetna novčana sredstva nisu više bila njezina (jer je prethodno s tim sredstvima raspolagala), onda su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz navedene zakonske odredbe kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev za utvrđenje da ta novčana sredstva čine ostavinsku masu pokojne V. P.

 

Revizijski navodi I i II tužitelja da bi se darovani iznos predmetnih novčanih sredstava trebali uračunati u vrijednost ostavine, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude. Ovo stoga što tužitelj u ovoj parnici nisu niti tvrdili a niti dokazivali da bi im u konkretnom slučaju bilo povrijeđeno pravo na nužni dio. K tome tužitelji u ovoj parnici nisu niti pobijali konkretne (određene) ugovore o darovanju (čl. 70. st. 2. i čl. 71. Zakona o nasljeđivanju).

 

Isto tako nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude niti revizijski navodi I i II tužitelja da je iza pokojne V. P. na računima kod banaka ostala stambena štednja (od 4.432,52 Eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB te 159,55 kn). Ovo stoga što ta novčana sredstva nisu predmet ovog spora jer tužitelji niti ne zahtijevaju utvrđenje da ta sredstva čine ostavinsku masu iza pokojne V. P.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena predmetna revizija, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 10. studenog 2020.