Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 2614/2015-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv I. tuženice K. A. Š., OIB: ... i II. tuženika N. Š., OIB: ..., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6122/14-3 od 12. svibnja 2015. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1492/14-5 od 16. svibnja 2014., u sjednici održanoj 10. studenoga 2020.,
r i j e š i o j e :
Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6122/14-3 od 12. svibnja 2015. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1492/14-5 od 16. svibnja 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
O troškovima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda u stavku I izreke odbačena je tužba od 19. veljače 2014. kao nedopuštena, dok je u stavku II izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna.
Drugostupanjskim rješenjem u stavku I izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, dok je u stavku II izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine rješenja nižestupanjskih sudova i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz primjenu odredbe čl. 371. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP).
U odgovoru na reviziju tuženici se protive navodima revizije te predlažu da se revizija odbije kao neosnovana i potvrde pobijana rješenja u cijelosti, uz naknadu troškova revizije.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice između nje i sada pokojnog F. Š., te utvrđenje ostavinske mase iza pokojnog F. Š.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je iza pokojnog F. Š. vođen ostavinski postupak pod brojem O-3691/12 u kojem postupku je pravomoćno utvrđena ostavina iza pokojnog F. Š., te su njegovim nasljednicima na temelju zakona proglašena djeca: K. A. Š., kćer u 1/2 dijela i N. Š., sin u 1/2 dijela,
- da je ostavinski sud u obrazloženju tog rješenja zauzeo pravno shvaćanje da nije postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice i sada pokojnog ostavitelja F. Š. s obzirom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za priznanje te izvanbračne zajednice,
- da je ostavinski sud u konkretnom slučaju sam kao prethodno pitanje riješio pitanje priznanja odnosno postojanja izvanbračne zajednice između tužiteljice i sada pokojnog F. Š.
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe s obzirom da joj status izvanbračne supruge nije priznat u prethodno provedenom ostavinskom postupku.
Izneseno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti.
Prema odredbi čl. 222. Zakona o nasljeđivanju sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo (stavak I izreke). Prema stavku 2. istog članka na način predviđen odredbom iz stavka 1. ovog članka sud će postupiti osobito ako su sporne činjenice:
1. o kojima ovisi nasljedno pravo, a naročito valjanost i sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelja na kojega se po zakonu nasljeđuje,
2. o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio,
3. kojima ovisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost,
4. je li se neka osoba odrekla nasljedstva.
Odredbom čl. 232. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05 – dalje: ZN) propisano je:
"1. Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onog što je njima utvrđeno.
2. Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovog Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice sa osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.
3. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onog za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.
4. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.
5. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:
- glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,
- glede prava čije utvrđenje bi ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koje ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju,
- ako su ispunjene pretpostavke pod kojim bi u parničnom postupku mogli zahtijevati ponavljanje postupka."
Prema stavku 3. istog članka ako u navedenim slučajevima ne postoji spor o činjenicama, već se stranke spore o primjeni prava, ostavinski sud neće prekidati ostavinski postupak nego će raspraviti pravna pitanja u ostavinskom postupku.
U pravu je revident kada u reviziji ističe da nižestupanjske odluke nisu pravilne.
U konkretnom slučaju činjenicu postojanja izvanbračne zajednice ne može utvrđivati sud u ostavinskom postupku koji je po svojoj naravi izvanparnični postupak. U takvoj situaciji ako neka osoba u ostavinskom postupku svoje pravo na nasljedstvo temelji na izvanbračnom odnosu sa ostaviteljem ona svoje svojstvo izvanbračnog druga može dokazati samo pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku kojom je sud utvrdio postojanje izvanbračne zajednice u času smrti ostavitelja. Ako takva presuda ne postoji, ostavinski sud može samo postupiti po pravilima o upućivanju na parnicu zbog spora o činjenicama iz čl. 222. ZN, prekinuti ostavinski postupak i uputiti izvanbračnog druga na parnični postupak radi utvrđenja da je u času smrti postojala izvanbračna zajednica s ostaviteljem.
Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice u parničnom postupku kako bi ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju.
Stoga je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da tužiteljica nema pravni interes zahtijevati utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice, za koju je ostavinski sud utvrdio da ne postoji.
Takvim postupanjem suprotno navedenoj odredbi nižestupanjski sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
U ponovnom postupku nižestupanjski sudovi će odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva kako bi donijeli pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Jasenka Žabčić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.