- 1 -              Rev 1593/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1593/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. H. G. i 2. F. G., oboje iz Njemačke, ... W., ..., oboje zastupani po punomoćnicima M. K., R. M.-B. i L. M., odvjetnicima iz P., protiv tuženika 1. B. d.o.o., P., ..., OIB: ..., 2. B.-B. d.o.o. P., ..., OIB: ..., 3. F. B. iz P., ..., OIB: ... i 4. H. B. iz P., ..., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku G. J., odvjetniku iz P., radi isplate i po protutužbi tuženika-protutužitelja B. d.o.o. P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku G. J., odvjetniku iz P. protiv tužitelja-protutuženika 1. H. G. i 2. F. G., oboje iz Njemačke, ... W., ..., oboje zastupani po punomoćnicima M. K., R. M.-B. i L. M., odvjetnicima iz P., radi isplate, odlučujući o reviziji 1. i 4. tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-774/14-2 od 16. siječnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-641/09-56 od 30. prosinca 2013. , u sjednici održanoj 10. studenoga 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

1. Prihvaća se revizija 1. i 4. tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-774/14-2 od 16. siječnja 2017., i u odnosu na te tuženike predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2. Utvrđuje se da je 3. tuženica F. B. odustala od revizije podnesene protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-774/14-2 od 16. siječnja 2017.

 

3. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku B.-B. d.o.o. P. da tužiteljima isplati 5.000 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja sa zateznim kamatama od 28. kolovoza 2007., dok su u preostalom dijelu, kojim su tužitelji tražili solidarnu isplatu iznosa od 54.188,23 EUR u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zateznim kamatama koje na taj iznos od 28. kolovoza 2007., tužitelji odbijeni.

 

U točki II. izreke naloženo je tuženoj F. B. da tužiteljima isplati 22.188,23 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa istim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu kojim se tražila solidarna isplata iznosa od 37.000 Eura u kunskoj protuvrijednosti, zahtjev tužitelja odbijen.

 

U točki III. naloženo je tuženiku H. B. da tužiteljima isplati iznos 32.000 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja sa zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu kojim je tražena solidarna isplata iznosa od 27.188,23 Eura u kunskoj protuvrijednosti, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

 

U točki IV. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika-protutužitelja B. d.o.o. P. kojim je traženo da se naloži tom tuženiku da solidarno sa ostalim tuženicima isplati tužiteljima 59.188,23 Eura u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom.

 

U točki V. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja B. d.o.o. P. a kojim je traženo da se naloži tužiteljima-protutuženicima da mu solidarno isplate 224.578,20 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 7. listopada 2009.

 

U točki VI. izreke određeno je da tužitelji-protutuženici H. i F. G. te tuženik B. d.o.o. P. svako snosi svoje parnične troškove, dok je tužiteljima naloženo da tuženiku B.-B. d.o.o. P. naknade parnični trošak u iznosu od 2.309,26 kuna, dok je tuženici F. B. naloženo da tužiteljima H. G. i F. G. naknadi parnični trošak u iznosu od 35.225,41 kunu, a tuženiku H. B. je naloženo da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 38.931,09 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

Presudom suda drugog stupnja u točki I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u točkama I., II., III., IV. i VI. izreke te je istom

 

- naloženo 1.tuženiku B. d.o.o. P., 2.tuženiku B.-B. d.o.o. P., i 3.tuženici F. B. da tužiteljima H. i F. G. solidarno isplate iznos od 59.188,23 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. kolovoza 2007., po stopi preciznije navedenoj u toj točki izreke, dok je 4.tuženiku H. B., naloženo da tužiteljima solidarno sa prvo, drugo i treće tuženikom isplati iznos od 40.000 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. kolovoza 2007. po stopi preciznije navedenoj u toj točki izreke,

 

- naloženo tuženicima i tuženiku-protutužitelju B. d.o.o. P., B.-B. d.o.o P., F. B. i H. B. da tužiteljima H. G. i F. G. solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 47.772,36 kuna, dok je tuženiku-protutužitelju B. d.o.o. P. nalaženo da pored tog iznosa tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 19.289,40 kuna, sve u roku od 15 dana, dok su u preostalom dijelu zahtjevi stranaka za naknadu troškova parničnog postupka odbijeni kao neosnovani.

 

U točki II. izreke potvrđena je presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-641/09-56 od 30. prosinca 2013., u točki V. izreke.

 

U točki III. izreke naloženo je tuženicima B.-B. d.o.o. P., F. B. i H. B. te tuženiku-protutužitelju B. d.o.o. P., da tužiteljima H. G. i F. G. solidarno isplate troškove žalbenog postupka u iznosu od 10.550,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

Protiv drugostupanjske presude 1., 3., i 4. tuženici  pravovremeno su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. Predlažu ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženica F. B. je putem odvjetnika D. G. iz P., prema priloženoj punomoći, 1. lipnja 2020. dostavila podnesak u kojem obavještava ovaj sud da odustaje od revizije podnesene u ovoj pravnoj stvari protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-774/14-2 od 16. siječnja 2017.

 

Kako je odustanak tuženice F. B. od izjavljene revizije uslijedio prije donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je nadležan da o navedenom pravnom lijeku odlučuje, valjalo je odustanak od revizije primiti na znanje i riješiti kao u izreci ovog rješenja, na temelju odredbe čl. 399. u svezi sa čl. 392. st. 5. ZPP-a.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja da im tuženici solidarno isplate preplaćeni iznos na ime manje izvedenih radova, nakon raskida ugovora o građenju, te protutužbeni zahtjev tuženika B. d.o.o. P. da mu tužitelji solidarno isplate 224.578,00 kuna na ime izvršenih, a neplaćenih, naknadno ugovorenih radova.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji, prema odredbi čl. 386. ZPP-a, stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a niti onaj iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP-a, koje tuženici temelje na tvrdnji da se prvostupanjski sud nije očitovao na različitosti u nalazima i mišljenjima vještaka graditeljske struke, kao ni drugostupanjski sud, koji je te prigovore iznesene u žalbi zanemario obrazlažući taj prigovor nebitnim iz razloga što stranke nisu imale primjedbi na nalaz vještakinja P. i G., što da nije točno, a to iz razloga što iz utvrđenja drugostupanjskog suda proizlazi da su se vještakinje C. P. i M. G., na ročištu od 21. listopada 2013., na kojem je zaključena rasprava, očitovale na prigovore tuženika vezano na njihov ranije dati nalaz i mišljenje, a nakon njihovog očitovanja tuženici, prema sadržaju tog zapisnika, nisu imali daljnjih pitanja za vještakinje, nisu isticali bilo kakve prigovore, niti su tražili provođenje drugih dokaza.

 

U ovoj fazi postupka sporna je pasivna legitimacija tuženika, solidarnost obveze tuženika i visina tužbenog zahtjeva.

 

U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

 

- da su tužitelji, kao naručitelji građevinskih radova, najprije s 1. tuženikom B. d.o.o., kao izvođačem, 30. siječnja 2005., sklopili ugovor o građenju, prema kojem se izvođač obvezao za njih izgraditi stambenu kuću u L., po sistemu "ključ u ruke" i to po cijeni od 700 Eura/m2 bruto, odnosno po fiksnoj cijeni od 180.000 Eura,

- da su tužitelji 30. ožujka 2007. i sa tvrtkom B.-B. d.o.o. sklopili ugovor o građenju, a kasnije i Aneks ugovora o gradnji sličnog sadržaja kao i onaj prvi, za isti stambeni objekt pod istim uvjetima i istom cijenom,

- da je 3.tužena F. B. supruga tuženika H. B. te jedini osnivač i vlasnik obiju tvrtki – B. d.o.o. i B.-B. d.o.o., dok je 4.tuženik H. B. član uprave navedenih društava i njihov ovlašteni zastupnik,

- da su tužitelji ispunili svoju ugovornu obvezu te su na račune tuženika isplatili sveukupni iznos od 180.000 Eura,

- da vrijednost svih ugovorenih i više izvedenih radova iznosi 121.034,24 Eura, da izvođači radova nisu izvršili sve ugovorene radove, ali i da su neki od izvedenih radova imali nedostatke, da vrijednost nekvalitetno izvedenih radova iznosi 222,47 Eura, pa da su tužitelji uplatili 59.188,23 Eura više nego što su trebali,

- da su tužitelji na račun H. B. u više navrata, ukupno uplatili 32.000 Eura, na račun F. B. ukupno 22.188,23 Eura, a račun društva B.-B. d.o.o. 5.000 Eura,

- da tuženici nisu dokazali da bi za naknadno dogovorene i izvedene radove bila dogovorena veća cijena,

- da su tužitelji putem H. B., pisanim putem 1. srpnja 2008., pozvali izvođače radova-tuženike B. d.o.o. i B.-B. d.o.o. da nastave sa započetim a nedovršenim radovima, i to unutar tri dana, uz upozorenje da će se u protivnom ugovor o građenju smatrati raskinutim,

- da izvođači nisu nastavili sa izvođenjem radova, pa su nakon tužitelji pokrenuli izvanparnični postupak pod posl. br. R1-429/08 radi osiguranja dokaza – utvrđivanja stanja predmetnog objekta nakon prekida tih radova.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da tužitelji imaju pravo na povrat više uplaćenog iznosa od 59.188,23 Eura u kunskoj protuvrijednosti, s obzirom da je vrijednost svih izvedenih radova 121.034,80 Eura, a vrijednost nekvalitetno izvedenih radova 222,40 Eura, za koji iznos je umanjen navedeni iznos. Ujedno smatra da tuženici nisu u obvezi solidarno tužiteljima isplatiti navedeni iznos od 59.188,23 Eura, već samo tuženici B.-B. d.o.o., F. B. i H. B., i to u iznosima u kojima su i primili uplate za radove koji nisu izvedeni, pa su samo oni u obvezi tužiteljima isplatiti one preplaćene iznose koje je svatko od njih primio.

 

Drugostupanjski sud, nasuprot tome sudu, smatra da se radi o solidarnoj obvezi tuženika s obzirom da su tužitelji tuženicima vršili uplate i na račune F. i H. B. po osnovi ugovora o građenju, iako oni direktno nisu bili izvođači tih radova, te su oni time nedopušteno zahvatili u imovinu društva, jer su ta novčana sredstva (ugovorena cijena) trebala biti isplaćena na račune društva koja su se ugovorom obvezala radove izvršiti, čime je došlo do miješanja imovine društva i njihove privatne imovine, neovisno o tome jesu li su oni taj primljeni novac kasnije prenijeli na račune društva (prvo i drugo tuženika), kao i do njihovog uključivanja u postojeći ugovorni odnos. Slijedom iznesenog pravnog shvaćanja primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a donosi pobijanu presudu.

 

Donošenjem drugostupanjske presude ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Prema odredbi čl. 43. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

 

Odredbom čl. 368. st. 1. ZOO-a određeno je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (stavak 2.), dok je odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a određeno da, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, u odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.).

 

S obzirom na naprijed izneseno utvrđeno činjenično stanje po nižestupanjskim sudovima, za sada je prihvatljivo njihovo shvaćanje prema kojem tužitelji temeljem citiranih odredbi ZOO-a osnovano potražuju više plaćeni iznos od izvedenih radova na temelju zaključenog ugovora o izvođenju građevinskih radova, tj. u odnosu na onaj dio za koji je otpala pravna osnova plaćanja.

 

Međutim, za sada nije prihvatljivo obrazloženje nižestupanjskih sudova zbog čega bi se u konkretnom slučaju radilo o solidarnoj obvezi svih tuženika u smislu odredbe čl. 43. ZOO-a, a ne djeljivoj obvezi iz čl. 41. ZOO-a, jer u odnosu na to shvaćanje nisu izneseni valjani razlozi, odnosno nisu izneseni razlozi na koji način je imovina tuženika fizičkih osoba prešla u imovinu tuženika pravnih osoba, niti na koji način je imovina jedne pravne osobe tuženika prešla u imovinu druge pravne osobe tuženika, kako bi svi oni tužiteljima solidarno odgovarali u smislu citirane odredbe ZOO-a.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će utvrditi odlučne činjenice vezano za prigovor tuženika o nepostojanju solidarne obveze i dati jasne razloge o tim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 10. studenog 2020.