1              Gž Ovr-209/2020-2

              Gž Ovr-209/2020-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B.. d.o.o. Z…, OIB:…, zastupanog po predsjedniku uprave T.M.P.i L.L. prokuristu, a ovi po punomoćniku Š.P. odvjetniku iz Z. , protiv ovršenice S. B. iz Z. , .., OIB: …, radi ovrhe na nekretninama, a odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru broj: Ovr-366/2020-3 od 18. lipnja 2020., 10. studenoga 2020.,

r i j e š i o j e

Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Zadru broj: Ovr-366/2020-3 od 18. lipnja 2020.,potvrđuje.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, a po prijedlogu ovrhovoditelja, temeljem ovršne isprave Ugovora o kreditu broj: … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, potvrđenom (solemniziranom) dana 11. svibnja 2004. od strane javnog bilježnika I. L. iz Z. broj OU-..(javnobilježnički akt ovršan je dana 1. studenoga 2004.), a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 73.439,94 kune na ime glavnice s pripadajućim zateznim kamatama, iznosa od 136.537,51 kune na ime zatezne kamate, te iznosa od 7.047,52 kune na ime ostalih potraživanja s pripadajućim zateznim kamatama, dakle u ukupnom iznosu od 217.024,97 kuna, određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenice upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Z.. k.o. P. , oznake čestice zemlje 2600, površine 431 m2 i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Naložena je provedba zabilježbe rješenja o ovrsi u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Z. , na nekretnini ovršenice. Ovrhovoditelju je odmjeren trošak u iznosu od 2.080,00 kuna.

Ovršenica je u zakonskom roku podnijela žalbu protiv navedenog rješenja zbog, kako iz žalbe proizlazi, svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP), a koji zakon se ovdje primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17.– u nastavku teksta: OZ).

U žalbi u bitnom navodi da joj je uz rješenje o ovrsi dostavljen samo prijedlog za ovrhu, ali da joj nije dostavljena preostala dokumentacija na koju se ovrhovoditelj poziva u prijedlogu zbog čega nije u mogućnosti jasno se očitovati na rješenje o ovrsi pa ga pobija u cijelosti. Smatra nejasnim na temelju čega je ovrhovoditelj sačinio svoj kamatni izračun te potražuje na ime kamata iznos od 136.537,51 kune, niti je jasno na što se odnose ostala potraživanja.

Nadalje, navodi kako iz pobijanog rješenja proizlazi da je došlo do promjene u osobi ovrhovoditelja na što ovršenica nije pristala pa izjavljuje da se tome izričito protivi.

Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu kao osnovanu te ukinuti pobijano rješenje o ovrsi, te postupiti sukladno odredbi članka 55. OZ-a.

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da je žalba ovršenice u cijelosti neosnovana, pa predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Žalba ovršenice nije osnovana.

Razmatrajući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, te žalbene navode ovršenika i odgovora na žalbu ovrhovoditelja, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome utvrđene povrede
odredaba u postupku na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 50. stavak 5. OZ-a pazi po službenoj dužnosti. U pobijanom rješenju prvostupanjski sud pravilno je primijenio i materijalno pravo.

Prvostupanjski sud valjano zaključuje kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za određivanje ovrhe prema prijedlogu ovrhovoditelja, a što je sukladno odredbama članka 39. i članka 41. OZ-a.

Iz predmetnog spisa razvidno je da su A. B. d.d. (ranije H. A. A. B.) kao banka i ovdje ovršenica kao korisnik kredita, dana 11. svibnja 2004. zaključili Ugovor o kreditu broj: .. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini na iznos od 200.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća, odnosno ns dan plaćanja (nastavno Ugovor). Ugovor je potvrđen (solemniziran) dana 11. svibnja 2004. od strane javnog bilježnika I. L. iz Z. broj OU---- (javnobilježnički akt ovršan je dana 1. studenoga 2004.), tako da predmetni Ugovor predstavlja ovršnu ispravu sukladno odredbi članka 23. stavak 1. točka 4. OZ-a.

Nadalje, iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj kao cesionar dana 21. svibnja 2018. s kreditorom - bankom A. B. d.d. ( ranije H. A. A. B. ) kao cedentom sklopio Ugovor o prijenosu ovjerenom dana 8. lipnja 2018. od strane javnog bilježnika I. L. iz Z. pod brojem OV-…, temeljem kojeg je na cesionara prenesena tražbina prema ovdje ovršeniku, a koja proizlazi iz navedenog Ugovora.

Nadalje, na temelju izvatka iz poslovnih knjiga kreditora-banke, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu, u smislu odredbe članka 31. OZ-a, proizlazi da ovršenik temeljem Ugovora duguje iznos koji ovrhovoditelj potražuje u ovom ovršnom postupku, te da je banka o dugu obavještavala ovršenicu.

Kako ovršenica osporava visinu duga, a što predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. Stavak 1. točka 9. OZ-a, prvostupanjski sud će je zbog tog žalbenog razloga sukladno odredbi članka 55. Stavak 1. OZ-a uputiti na pokretanje parničnog postupka.

Nadalje, nesporno je da je u konkretnom slučaju došlo je do promjene u obvezno pravnom odnosu na strani vjerovnika u smislu odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05., 41/08. i 125/11. – nastavno ZOO) jer je banka-kreditor prenio svoju tražbinu prema ovršenici na ovrhovoditelja, međutim protivno navodima ovršenice, u smislu odredbe članka 82. stavka 1. ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ovdje ovršenice.

Isto tako činjenica da ovršenica nije obaviještena o ustupanju tražbine novom vjerovniku (ovdje ovrhovoditelju), ne utječe na valjanost ustupanja, jer se u konkretnom slučaju vođenje ovršnog postupka pred prvostupanjskim sudom smatra obavještavanjem ovršenice o ustupu tražbine, što znači da je ovršenica o ustupu potraživanja od banke na ovrhovoditelja obaviještena u ovom postupku.

Temeljem izloženog valjalo je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

Vukovar, 10. studenoga 2020.

              Sudac

              Vesna Vrkić Perak