- 1 -              Revd 2165/2020-2

Broj: Revd 2165/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. vlasnika proizvodno – trgovačkog ugostiteljskog obrta B. S. iz S., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., protiv I tuženika Grada S. iz S., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. G., zaposlenika I tuženika i II tuženika A. S. d.o.o. u stečaju, iz S., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. M. K., odvjetnici u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu I tuženika za dopuštenje revizije, o prijedlogu II tuženika za dopuštenje revizije i o reviziji II tuženika sve protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-427/2020-2 od 18. veljače 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4788/17-16 od 3. lipnja 2019. ispravljena rješenjem istog suda broj P-4788/17-27 od 28. svibnja 2020., u sjednici održanoj 10. studenoga 2020.,

r i j e š i o   j e :

I Prijedlog za dopuštenje revizije I tuženika se odbacuje.

II Prijedlog za dopuštenje revizije II tuženika se odbacuje.

III Revizija II tuženika se odbacuje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I.              Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu br. Ovr – 3744/10 od 23. srpnja 2010. na nekretnini upisanoj u ZU 15817 K.O. S. i to na stambenom objektu F. –. L. sagrađenom na pravu građenja na čest. zem. 820/1 površine 3630 m² zemljišta ispod objekta upisanog u ZU 15816 i to za posebni dio zgrade upisan u podulošku 47 (4941), što u naravi predstavlja 134/26946 dijela koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom stana br. 41, na IV. katu, koji se sastoji od ulaza, hodnika, tri sobe, dvije kupaonice, WC-a, radne sobe, blagovaonice i dnevnog boravka, kuhinje i izbe ukupne površine 113,62 m² te kao pripatka lođe i drvarnice br. 41 u podrumu 4, ukupne površine 20,56 m², sveukupne površine 134,19 m².

II.              Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da izvrši upis brisanja zabilježbe ovrhe na nekretnini iz točke I. ove presude, koja ovrha je zabilježena u zemljišnoj knjizi suda pod poslovnim brojem Z – 6924/10.

III.              Dužni su tuženici pod 1. i pod 2. u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 150.992,50 kn sa pripadajućim kamatama koje teku od 3. lipnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalba I i II tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude I tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu I tuženika za dopuštenje revizije nije važno za odluku u ovom sporu jer nižestupanjski sudovi nisu niti utvrdili da bi tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu sklapanjem predmetnog ugovora, već da je sklapanjem tog ugovora stekao samo pravnu osnovu za stjecanje vlasništva predmetnog stana. K tome ovdje je za ukazati da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda vezana za načelno pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela od 22. veljače 2018. a koje glasi: "Predmnijevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo".

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 375. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije I tuženiku, to je na temelju odredbe čl. 392. st .1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao pod stavkom I ovog rješenja.

Protiv drugostupanjske presude i II tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih II tuženik smatra da je pitanje važno u smislu odredaba čl. 385. st. 1. ZPP.

Nadalje ocijenjeno je da u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

Slijedom toga valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP i čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao pod stavkom II izreke ovog rješenja.

Protiv drugostupanjske presude II tuženik podnio je i reviziju i to iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Ovo stoga što Vrhovni sud Republike Hrvatske nije dopustio podnošenje revizije protiv pobijane drugostupanjske presude čl. 382. st. 1. ZPP te stoga što u konkretnom slučaju nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o sporu o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, o sporu u povodu tužbi za zaštitite od diskriminacije a niti o sporu u povodu tužbi radi objave (čl. 382.a st. 1. ZPP).

S obzirom na izneseno predmetnu reviziju II tuženika valjalo je odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 7. ZPP (st. 3. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 10. studenoga 2020.