Broj: Kž 194/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. F. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 23. veljače 2018. broj K-4/2018-10, u sjednici održanoj 9. svibnja 2018.

p r e s u d i o   j e

              Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. S. F. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim opt. S. F. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 te ga je na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet godina u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. rujna 2017., pa nadalje.

Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđeno je da novčani iznos od 4.500,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario predmetnim kaznenim djelom, da taj iznos postaje vlasništvo Republike Hrvatske te je optuženiku naloženo da ga u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude isplati Republici Hrvatskoj pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08 optuženik je presuđen na platež paušala u iznosu od 500,00 kn.

Protiv te su presude žalbu podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne stroža kazna i optuženik, putem branitelja R. I., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana, a optuženik je osobno i po branitelju podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Optuženik obrazlažući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 djelomično parafrazira zakonski tekst te odredbe (str. 2., 2. odlomak obrazloženja žalbe), ali u daljnjem dijelu ne konkretizira o kojim to odlučnim činjenicama sud prvog stupnja u presudi nije iznio razloge, koji su razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni i između kojih to razloga obrazloženja i kojih zapisnika o iskazima postoji znatna proturječnost.

Suprotno tim paušalnim tvrdnjama žalitelja sud prvog stupnja je o svim odlučnim činjenicama u obrazloženju iznio razloge koji su jasni i nisu niti u najmanjoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

U biti, kroz prigovore koje optuženik podvodi pod postupovne, optuženik zapravo nastoji dovesti u sumnju ispravnost činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja, što ukazuje da se on u biti i u tom dijelu žalbe žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Upravo u tom kontekstu se ima cijeniti i prigovor optuženika da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer da je u činjeničnoj dvojbi trebalo primijeniti odredbu čl. 3. st. 2. ZKP/08. Evidentno se radi o činjeničnom prigovoru jer žalitelj kroz svoju očito pristranu ocjenu izvedenih dokaza pogrešno smatra da ima mjesta za primjenu pravila in dubio pro reo, iako u konkretnom slučaju takva činjenična dvojba ne postoji jer je sud prvog stupnja na temelju iskaza oštećenice i materijalnih dokaza, o čemu će više riječi biti u daljnjem dijelu obrazloženja, ispravno utvrdio da je optuženik kritične zgode predmetno kazneno djelo počinio uz uporabu opasnog oruđa - noža.

Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalba, niti je počinio bilo koju od postupovnih povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovano se optuženik žali zbog pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno utvrdio.

Kao što je to u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude navedeno, sud prvog stupnja je potpuno pravilno prihvatio kao vjerodostojan iskaz ošt. S. A. Ta je svjedokinja, unatoč tome što se samo u pojedinim dijelovima njenog iskaza mogu naći poneke neodređene tvrdnje, što je sve posljedica njenog izuzetnog stresnog proživljavanja cijelog ovog događaja (brutalnost postupanja optuženika je vidljiva na video snimkama) kategorički ustvrdila (list 158) da se radilo o nožu plave boje, oštrice dužine oko 20 cm i zna da tako izgledaju keramički noževi za kućanstvo. Ta je njena tvrdnja o boji i dužini noža potvrđena video snimkom događaja iz koje se vidi da nije u pitanju nožu zeleno-plave boje, kako to tvrdi optuženik.

Prema tome, sud prvog stupnja je ovaj iskaz oštećenice pravilno prihvatio, ne nalazeći mu razloga uskratiti vjeru, dok potpuno pravilno nije prihvatio obranu optuženika koji, očito u cilju umanjivanja svoje kaznene odgovornosti, nastoji uvjeriti sud posve neživotnom tvrdnjom da je ovo teško kazneno djelo išao počiniti s plastičnim nožem-igračkom.

Iz naprijed navedenih razloga nisu osnovane optuženikove tvrdnje (neodređenost iskaza oštećenice, snimka u kojoj je registriran pad noža na pod na snimci kamere br. 2 u periodu od 19:21:32 do 19:21:36) kojima se navedeno ispravno utvrđenje suda prvog stupnja da se radilo o pravom nožu, a ne igrački nastoji osporiti jer se njima niti u najmanjoj mjeri ne dovodi u pitanje ovo pravilno utvrđenje suda prvog stupnja. Te okolnosti nemaju značaj koji im žalba optuženika pridaje i njima je poljuljan ispravan zaključak suda prvog stupnja da se nije radilo o igrački.

Stoga je sud prvog stupnja s pravom odbio dokazni prijedlog optuženika da se odgovarajućim forenzičkim vještačenjem snimke događaja s potpunom sigurnošću utvrdi o kakvom se nožu radilo, tako da neosnovano optuženik u žalbi ustrajava na ovom dokaznom prijedlogu.

Nadalje, potpuno je promašeno inzistiranje optuženika na čitanju službene zabilješke od 11. rujna 2017., jer obavijest građana data policiji u smislu odredbe čl. 208. i čl. 86. st. 3. i 4. ZKP/08 nije dokaz (iako se ne radi o nezakonitom dokazu iz čl. 10. ZKP/08 kako to pogrešno navodi sud prvog stupnja) na kojem se može temeljiti sudska odluka.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Neosnovano se državni odvjetnik i optuženik žale zbog odluke o kazni jer je sud prvog stupnja optuženiku pravilnim utvrđivanjem i vrednovanjem olakotnih (djelomično priznanje) i otegotnih (višestruka osuđivanost, specijalni povrat, znatna upornost i izražena kriminalna volja) na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11 izrekao potpuno primjerenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Ta kazna, s obzirom da se radi o teškom kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina u odnosu na optuženika koji je specijalni povratnik i mnogostruki je počinitelj kaznenih djela pretežito imovinskog karaktera, svakako nije prestroga kako to pogrešno smatra optuženik, ali nije niti preblaga, kako to pogrešno smatra državni odvjetnik. Priznanje počinjenja kaznenog djela, pa makar i djelomično, olakšava u određenoj mjeri dokazivanje i skraćuje trajanje kaznenog postupka te je u određenoj mjeri i manifestacija pokajanja, što počinitelju treba cijeniti i stoga optuženiku nije potrebno u konkretnom slučaju izreći strožu društvenu osudu. I izrečena kazna zatvora u trajanju od pet godina, i pored velike pogibeljnosti optuženika, će i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ispuniti svrhu kažnjavanja, u smislu individualne i opće prevencije.

Odluka o oduzimanju imovinske koristi ispravno se temelji na propisima citiranim u izreci prvostupanjske presude.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalbe nisu osnovane, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, je utvrđeno da sud prvog stupnja nije na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 9. svibnja 2018.