Broj: Kž-Us 23/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. M. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okr. T. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. veljače 2018. broj 3 Kov-Us-18/17, u sjednici održanoj 9. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okr. T. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijen je kao neosnovan prijedlog okr. T. J., da se iz spisa, kao nezakoniti dokazi izdvoje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta MUP-a, 929322, 929323 i 929324, Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, PNUSKOK-a, broj: 511-01-77-604/2-230-IV-2013. od okr. T. J. od 7. svibnja 2015. (list 128-130 spisa).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. T. J., po branitelju G. P., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je, sukladno odredbi čl. 495. u vezi sa čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu okrivljenik kada, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, tvrdi da je rješenje nerazumljivo jer sud prvog stupnja navodi jedino potvrde o privremeno oduzetim predmetima, ali ne i što bi tim potvrdama od njega bilo oduzeto.

Suprotno takvom žalbenom navodu, pobijano rješenje nije nerazumljivo, a prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, a pitanje što je od okrivljenika oduzeto na temelju spornih potvrda nije odlučno.

Nadalje, nije u pravu žalitelj kada smatra da je pri donošenju rješenja sud prvog stupnja nepravilno primijenio odredbu čl. 351. st. 2. ZKP/08, a što da je utjecalo na samo rješenje, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

Naime, odredbom čl. 351. st. 2. ZKP/08 propisano je prethodno suđenje o zakonitosti dokaza koje se provodi ako optužno vijeće posumnja u zakonitost pojedinog dokaza, a odgađa donošenje rješenja o njegovu izdvajanju iz spisa dok se ne provedu dokazi za utvrđivanje činjenica o zakonitosti dokaza.

Međutim, u konkretnom je slučaju optužno vijeće smatralo da nije potrebno izvoditi dodatne dokaze o zakonitosti dokaza čije je izdvajanje predložio okrivljenik te je iskoristilo svoju zakonsku mogućnost propisanu prije spomenutom odredbom i o izdvajanju dokaza donijelo odluku odmah, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, imajući u vidu sadržaj okrivljenikovog prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza, dao dostatne, jasne i logične razloge obrazlažući zašto smatra da se ne radi o nezakonitim dokazima, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, na njih upućuje. Nadalje, žalitelju se ukazuje da je u prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza istican prigovor da pretrazi nisu bila prisutna dva punoljetna građanina u svojstvu svjedoka na način kako je to propisano u čl. 254. st. 2. ZKP/08, dok sada u žalbi proširuje svoj prijedlog navodeći da prema saznanju obrane svjedoci pretrage nisu aktivno sudjelovali u toj dokaznoj radnji, već da su cijelo vrijeme faktične pretrage proveli na terasi ispred kuće u kojoj se pretraga obavljala i da su potpisali zapisnik po uputi službenih osoba. Kroz taj se prigovor zapravo nastoji osporiti vjerodostojnost sadržaja zapisnika, što je činjenično pitanje, a ne prigovor nezakonitosti dokaza iz čl. 10. ZKP/08.

Budući da optuženikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. svibnja 2018.