Poslovni broj: 13 P Ob-84/2019-16

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari prvotužitelja I. O. iz O., OIB: … i drugotužitelja J. O. iz O., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku R. V., odvjetniku iz O., protiv tužene J. C. iz V., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. D., odvjetniku iz G., radi utvrđivanja bračne stečevine i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužene osobno i punomoćnika tužene, 10. studenoga 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je suvlasnički dio nekretnine (1/6 dijela) kčbr. … ZGR, upisane u zk. ul. br. … k.o. M. B., bio bračna stečevina prednika tužitelja A. O. i tuženice J. C, OIB: …, iz V., te se tuženici nalaže da na ime naknade za protuvrijednost ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine tužiteljima I. O., OIB: … i J. O., OIB: …, oboje iz O., solidarno isplati iznos od 45.000,00 kuna u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici da tužiteljima solidarno naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 9.850,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Prvotužitelj I. O. i drugotužitelj J. O. (dalje: tužitelji) su podnijeli tužbu protiv tužene J. C. radi utvrđenja bračne stečevine sada pokojnog oca tužitelja A. O. i tuženice, i radi isplate.

 

Naime, tužitelji su u historijatu tužbe naveli da su sinovi i zakonski nasljednici pokojnog A. O. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Virovitici posl .br. O-… od 10. travnja 2017., koji je bio u braku s tuženicom od 28. prosinca 1988. do 25. svibnja 2011. kada je njihov brak razveden presudom Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-…, i da su za vrijeme trajanja bračne zajednice njihov otac i tuženica stekli suvlasnički dio nekretnine (1/6 dijela) kčbr. … ZGR, upisane u zk. ul. br. … k.o. M. B., a koja se je vodila na tuženici iz formalnih razloga iako se je stvarno radilo o bračnoj stečevini njihovog oca i tuženice.

 

Nadalje, tužitelji su naveli da je tuženica predmetnu nekretninu, koja je u naravi stan na prvom katu površine 16 m², prodala 15. rujna 2016., dakle, nakon prestanka bračne zajednice i smrti oca tužitelja, i da su za tu nekretninu saznali tek iz iskaza svjedokinje J. K. danog na raspravi 21. lipnja 2019. u parnici koja se je vodila između stranaka na ovome sudu u predmetu posl. br. P-… Tužitelji smatraju da nije naznačena realna kupoprodajna cijena nekretnine u kupoprodajnom Ugovoru u iznosu od 90.000,00 kuna, navodeći da je tako određena samo u svrhu umanjenja porezne obveze, te da je notorno da je stvarna vrijednost te nekretnine znatno veća.

 

Valja napomenuti da su tužitelji u tužbi i tijekom postupka predlagali provođenje dokaza pribavom podataka od Porezne uprave u Š. o tržnoj vrijednosti sporne nekretnine odnosno provođenje dokaza građevinskim vještačenjem na tu okolnost, uz pridržavanje prava na konačno određivanje visine tužbenog zahtjeva nakon što se pribave podaci o stvarnoj vrijednosti te nekretnine, od kojih dokaza su odustali na raspravi 10. studenoga 2020. iz razloga ekonomičnosti, tako da su glede vrijednosti sporne nekretnine ostali kod naznačene vrijednosti u petitu tužbe, koja odgovara polovici vrijednosti nekretnine navedene u kupoprodajnom ugovoru, a to je iznos od 45.000,00 kuna.

 

Iz navedenih razloga tužitelji su predložili da sud u cijelosti usvoji njihov tužbeni zahtjev.

 

              U odgovoru na tužbu tužena je navela da nisu točni navodi tužitelja iz tužbe da bi za vrijeme trajanja bračne zajednice s prednikom tužitelja,  s njihovim ocem,  sada pokojnim A. O., stekli u ½ dijela suvlasnički dio navedene nekretnine od 1/6 dijela, niti da bi se ista samo formalno vodila na njezinom imenu, kao niti tvrdnja tužitelja da se radi o bračnoj stečevini nje i njihovog oca, već da se radi o vlastitoj imovini koju je stekla tijekom bračne zajednice sa pokojnim A. O. na pravnom temelju različitom od tužitelja iz čl. 36. Obiteljskog zakona.

 

              Naime, tužena je navela da je predmetnu nekretninu kupila i uredila vlastitom imovinom, i to iznosom od 21.000 DEM koji potječe od nekretnina koje je stekla iza svoje pokojne majke R. K. na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 13. lipnja 1981., pobliže navedenih u odgovoru na tužbu (str. 17-18), koje je prodala 22. prosinca 1997. Z. Š. za iznos od 31.000 DEM, od kojeg iznosa je 10.000 DEM darovala svojoj kćerki B. K. za kupnju gradilišta, dok je sa preostalim iznosom od 21.000 DEM 13. ožujka 2001. kupila spornu nekretninu od M. Đ., i to za iznos od 30.000,00 kuna, te da je sa preostalim iznosom od oko 50.000,00 kuna u cijelosti uredila spornu nekretninu za boravak.

 

              Nadalje, tužena je navela da je predmetnu nekretninu, koja u naravi predstavlja stan na prvom katu površine 16 m², prodala 15. rujna 2016. Lj. K. iz Z., i to za iznos od 90.000,00 kuna, koja cijena je bila i realna, tako da nisu točne tvrdnje tužitelja da je ona navedena u tom iznosu samo u svrhu umanjenja porezne osnovice.

 

              Iz navedenih razloga tužena je predložila da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              Nesporno je bilo među strankama da su tužitelji sinovi i zakonski nasljednici sada pokojnog supruga tužene A. O., koji je umro 4. studenoga 2011., sa kojim je tužena bila u braku od 28. prosinca 1988. do 25. svibnja 2011. kada je brak razveden presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-…, i da je sporna nekretnina u naravi stan na prvom katu površine 16 m² i upisana u zk. ul. br. … k.o. M. B. kčbr. … ZGR u 1/6 dijela na imenu i u korist tužene koja je u Ugovoru o kupoprodaji od 13. ožujka 2001. navedena kao kupac te nekretnine, a M. Đ. kao prodavatelj, i da je tužena tu nekretninu prodala 15. rujna 2016. Lj. K. za iznos od 90.000,00 kuna, dakle, nakon razvoda braka A. O. i tužene, i nakon njegove smrti.

 

              Sporno je bilo među strankama da li sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu prednika tužitelja A. O. i tužene ili je, kako je to tužena tvrdila, njezina vlastita imovina koju je stekla vlastitim, posebnim sredstvima ostvarenih prodajom nekretnina stečenih iza pokojne majke R. K. temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. lipnja 1981., koje je prodala 22. prosinca 1997. Z. Š.

 

Radi razjašnjenja spornih okolnosti sud je izveo dokaz uvidom u djelomično rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-… (str. 4-5), u presudu ovog suda posl. br. P-… (str. 6), u izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (str. 7-11), u zapisnik Općinskog suda u Š., z.k. odjela posl. br. Z-…  RZ-… (str.12), u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. rujna 2016. (str. 13-15), u izvadak iz zemljišne knjige (str. 21-32 i 33-35), u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 13. ožujka 2001. (str. 36-37) i u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 22. prosinca 1997. (str. 40-43), u dopis Ministarstva financija – Porezne uprave, Ispostava Š. (str. 60) te dokaz saslušanjem stranaka prvotužitelja I. O. (str. 44-45), drugotužitelja J. O. (str. 45), tužene Lj. C. (str. 45-47) i svjedoka J. K. (str. 51-52), B. K. (str. 52-54), J. P. (str. 54-55), A. P. (str. 55), M. Đ. (str. 55-56), M. Đ. (str. 56-57). Izveden je dokaz i saslušanjem svjedoka D. P. (str. 72) koji je predložen od strane tužene u podnesku od 11. ožujka 2020. umjesto svjedoka Z. Š. na iste okolnosti, odustavši od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem Z. Š. iz razloga što ima saznanja da isti ne prebiva na adresi K., iz kojeg mjesta je otišao, tako da je sada beskućnik. Iz razloga svrsishodnosti sud je saslušao svjedoka D. P. umjesto svjedoka Z. Š., kojeg je tužena predložila nakon zaključenja prethodnog postupka, uvaživši za to razlog kojeg je navela.

 

U konkretnom slučaju valjalo je primijeniti odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15. i 98/19. – dalje: ObZ), konkretno odredbe čl. 247. do 252. ObZ, jer je  spornu nekretninu tužena stekla za vrijeme trajanja bračne zajednice s prednikom tužitelja A. O. 13. ožujka 2001., dakle, nakon 1. srpnja 1999. kao dana početka primjene ObZ kojim je, konkretno čl. 248 ObZ, propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odr. čl. 249. st. 1. ObZ propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, dok je odr. čl. 253. ObZ propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ObZ (nasljeđivanjem, darovanjem i  slično).

 

              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, imajući u vidu rezultat cjelokupnog postupka, a sve to sukladno odr. čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) sud je utvrdio sljedeće činjenice:

 

-          da su tužitelji sinovi i zakonski nasljednici iza pokojnog A. O. temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovnog broja O-… od 10. travnja 2017. koji je umro 4. studenoga 2017.,

-          da su A. O. i tužena sklopili brak 28. prosinca 1988. koji je razveden 25. svibnja 2011. presudom Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-…,

-          da je tužena u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica u 1/6 dijela sporne nekretnine upisane u zk. ul. br. … k.o M. B., kčbr. … ZGR koja je nekretnina u naravi stan na prvom katu površine 16 m²,

-          da je spornu nekretninu prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnina (str. 36) od 13. ožujka 2001. tužena kupila od M. Đ. za iznos od 30.000,00 kuna, i da je tužena prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 15. rujna 2016. (str. 13-15) spornu nekretninu prodala Lj. K. za iznos od 90.000,00 kuna,

-          da je tužena  na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. lipnja 1981., sklopljenog sa majkom R. K., stekla nekretnine tada upisane u zk. ul. br. … k.o. K., kasnije prenesene i upisane u zk. ul. br. … k.o. …, koje je prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 22. prosinca 1997. (str. 40-43) prodala Z. Š. za 30.000 kuna (tržne vrijednosti od 48.800,00 kuna prema procjeni Porezne uprave (str. 43)), a ne za 31.000 DEM.

 

Analizirajući dalje iskaze stranaka, te ispitanih svjedoka, a posebnom pažnjom iskaze svjedoka B. K. i J. P., jer su kćerke tužene, te očito zainteresirane za ishod ove parnice, kao i svjedok A. P., zet tužene, sud je zaključio da je sporna nekretnina doista bračna stečevina sada pokojnog A. O. i tužene, jer tužena ničim nije dokazala da je spornu nekretninu, kupljenju za vrijeme trajanja braka, kupila svojim vlastitim sredstvima stečenih iza pokojne majke R. K. na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. lipnja 1981., kao posebne imovine. Naime, iskaz tužene je  u bitnome neposredno neuvjerljiv, nelogičan i neživotan, imajući posebno u vidu iskaz tužene u dijelu gdje je izjavila da je nekretnine stečene iza pokojne majke prodala Z. Š. za 31.000 DEM od kojeg iznosa je 10.000 DEM darovala kćerki B. K., a sa preostalim iznosom od 21.000 DEM da je kupila i sredila spornu nekretninu, dok je u Ugovoru o kupoprodaji navedena cijena od 30.000,00 kuna, dakle, za iznos koji je nešto manji od tržne vrijednosti utvrđene od strane Porezne uprave, a koji iznosi 48.800,00 kuna, a i neuvjerljiv je i neživotan iskaz tužene u dijelu gdje je prvotno izjavila da za taj novac nije znao pokojni A. O. i da je taj novac čuvala u podu, zatim da je on ipak znao da je te nekretnine prodala, tako da ju je znao i pitati za taj novac, ali da nije znao gdje je spremila taj novac. Iz navedenih razloga sud nije prihvatio iskaz tužene u bitnome dijelu odlučnim za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, pa stoga nije prihvatio niti iskaz njezinih kćeri B. K. i J. P. koje svjedokinje su očigledno iskazivale pristrano, dok ispitani svjedoci A. P., M. Đ. i M. Đ. nisu imali saznanja o bitnim činjenicama za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

 

Što se tiče iskaza ispitanog svjedoka D. P.a, koji je bio predložen na iste okolnosti kao i svjedok Z. Š., od kojeg je dokaza tužena na kraju odustala, valja napomenuti da iskaz tog svjedoka sud nije prihvatio iz razloga jer je njegov iskaz neuvjerljiv, neživotan i očigledno pripremljen, jer neživotno je da bi isti znao ili se sjećao baš bitnih činjenica za ovaj postupak, doduše pobrkavši mjesto gdje se nalazi sporna nekretnina, izjavivši da se ona nalazi u V., da bi zatim izjavio da se nalazi blizu V., te da bi tužena istome uopće govorila o tome, a koji ju je poznavao viđajući ju na pijacu gdje je prodavala tekstilnu robu.

 

Dakle, slijedom svega navedenog, na temelju izvedenih dokaza, te tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je ocijenio da je sporna nekretnina bračna stečevina tužene i sada pokojnog A. O., prednika tužitelja, i to u jednakim dijelovima, dakle, u ½ dijela suglasno odr. čl. 249. st. 1. ObZ.

 

Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, koja u konačnosti više nije bila sporna među strankama, naznačene u Ugovoru o kupoprodaji sporne nekretnine u iznosu od 90.000,00 kuna, sud je taj iznos iz navedenih razloga prihvatio, pa je slijedom toga tuženoj i naloženo isplatiti solidarno tužiteljima po navedenoj pravnoj osnovi iznos od 45.000,00 kuna, koji odgovara upravo ½ dijela vrijednosti sporne nekretnine kao bračne stečevine tužene i prednika tužitelja pokojnog A. O.

 

Radi navedenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovanim i presudio kao u točci I. izreke.

 

              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP jer su tužitelji u cijelosti uspjeli u ovoj parnici, a trošak tužitelja u iznosu od 9.850,00 kuna odnosi se na nagradu punomoćnika tužitelja za sastavljanje tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, za zastupanje na raspravama 6. studenoga 2019., 2. prosinca 2019., 4. veljače 2020., 4. ožujka 2020. i 10. studenoga 2020. za svaku u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećan za 10% zbog zastupanja dvije stranke koji trošak iznosi 600,00 kuna, na PDV od 25% godišnje koji iznosi 1.650,00 kuna, a sve to prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje – OT), zatim na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 800,00 kuna i na presudu također u iznosu od 800,00 kuna. Iz navedenih razloga o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.

 

U Virovitici 10. studenoga 2020.

 

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

 

Dostaviti:

1. ZOU R. V. i S. B., O.
2. ZOU D. i dr., D.