- 1 -   

Broj: Jž-2748/2017

 

 

                                  

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća,  uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A. Š. zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94) odlučujući o žalbi okrivljenog A. Š. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj: 14. Pp J-1069/17 od  6. rujna 2017. godine, na sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2020. godine

 

p r e s u d i o   j e:

 

1. Djelomično se prihvaća žalba  okrivljenog A. Š., preinačuje se

prvostupanjska presuda u točki a) izreke prvostupanjske presude u odluci o  kazni na način da se okrivljenom A. Š. zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na temelju te zakonske odredbe izriče novčana kazna u iznosu od 379,89 kuna, što je protuvrijednost 100 DEM odnosno 51,13 EUR, koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude. Uslijed odluke iz točke I. na temelju odredbe članka 39. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157713, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeniku se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 579,89 kuna u koju kaznu se temeljem odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme za koje bi bio lišen slobode od dana 30. kolovoza 2017. godine u 23,25 sati do dana 31. kolovoza 2017. godine u 10,00 sati kao 600,00 kuna novčane kazne tako  da se novčana kazna smatra plaćenom.

 

2. U ostalom dijelu žalba okrivljenog A. Š. odbija se kao

neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

3. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točka 3c. Prekršajnog zakona

okrivljeni A. Š. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljeni A. Š. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u točki a) i točki b) izreke prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te prekršaj iz članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici te su mu utvrđene novčane kazne za prekršaj pod točkom a) u iznosu od 721,70 kuna što je protuvrijednost 190 DEM odnosno 97,43 EUR, a za prekršaj činjenično opisan pod točkom b) izreke prvostupanjske presude mu je utvrđena novčana kazna od 200,00 kuna, s tim da je na temelju odredbe članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 921,70 kuna.

 

U izrečenu novčanu kaznu na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je uračunato vrijeme koje je bio lišen slobode od dana 30. kolovoza 2017. godine u 23,25 sati do dana 31. kolovoza 2017. godine u 10,00 sati kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna novčane kazne pa je određeno da okrivljenik ima za platiti preostali iznos novčane kazne u iznosu od 321,70 kuna koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3a. Prekršajnog zakona  okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 550,00 kuna.

 

Protiv te presude žalbu okrivljeni A. Š. je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o troškovima prekršajnog postupka i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

              Žalitelj u bitnom poriče učin prekršaja koji mu se stavlja na teret navodeći da nije vrijeđao policijske službenike kako je to činjenično opisano u točki a) izreke prvostupanjske presude, da nije mogao odmah dati osobnu iskaznicu na uvid policijskim službenicima jer da je osobni automobil bio na parkiralištu u neposrednoj blizini caffe bara T. u kojem je vršena radnja legitimiranja te da činjenični opis djela ne odgovara stvarnim činjenicama.

 

              Žalitelj, nadalje, ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka jer da je izreka i obrazloženje presude kontradiktorni i proturječni jer da je uvidom u optužni prijedlog PP Samobor na temelju kojeg je pokrenut prekršajni postupak jasno navedeno da isti sačinjen 30. kolovoza 2017. godine broj 511-19-40/5-7-170/17 dok je presuda utemeljena na optužnom prijedlogu pod brojem 511-19-40/5-PP-33/17 od 7. ožujka 2017. godine te da je nelogično da je optužni prijedlog iz obrazloženja pobijane presude sačinjen dana 7. ožujka 2017. godine a radi s eo žurnom postupku zbog prekršaja i zadržavanja od 30. kolovoza 2017. godine.

 

              Žalitelj nadalje navodi da je neosnovano i nezakonito smješten u posebnu prostoriju te da se nisu ostvarili zakonski uvjeti za smještaj u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva.

 

              Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava.

 

Nadalje, žalitelj u žalbi ističe bitnu povredu odredaba  prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona navodeći da su izreka i obrazloženje presude kontradiktorni i proturječni međutim, po ocjeni ovog Suda nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

 

U uvodu pobijane presude je naveden optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja Policijske uprave zagrebačke, PP Samobor broj 511-19-40/5-170/17 od 30. kolovoza 2017., te i pored činjenice što je u obrazloženju prvostupanjske odluke u prvom odlomku naveden optužni prijedlog broj 511-19-40/5-PP-53/17 od 7. ožujka 2017. godine ne čini izreku prvostupanjske presude kontradiktornom stanju spisa jer iz svih provedenih dokaza ispitivanja okrivljenika na navode optužnog prijedloga proizlazi i vrijeme počinjenja prekršaja 30. kolovoza 2017.

 

Dakle, navedena očigledna pogreška u broju nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke odnosno nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

 

Nadalje, po ocjeni ovog Suda činjenično stanje u prvostupanjskom postupku glede krivnje žalitelja je u potpunosti i pravilno utvrđeno na temelju provedenog dokaznog postupka ispitivanja okrivljenika na navode optužnog prijedloga koji je porekao učin prekršaja koji mu se stavlja na teret te je zatražio suočenje sa policijskim službenikom.

 

U prvostupanjskom postupku je ispitan svjedok policijski službenik T. P. koji je između ostalog iskazao, da okrivljenika osobno ne poznaje, da nije dao na uvid osobnu iskaznicu radi provjere njegovog identiteta već je odbio dati na uvid na njegov zahtjev da je policijskog službenika i kolegicu policijsku službenicu vrijeđao te nakon što je upozoren na ponašanje i da mora ići u policijsku postaju kako bi policijski službenici prilikom vršenja službene radnje legitimiranja utvrdili njegov identitet isti je odbio ponovno vrijeđajući policijske službenike njega i kolegicu T.  K. riječima „možete samo pokušati, ne možete mi ništa, ne idem ja nikuda, majmuni“ a predstavio se da je Marko Perković Thompson i da zovu interventnu policiju i cijelo vrijeme je bio neugodan i bezobrazan prema njima.

 

U postupku je nadalje ispitana svjedokinja T. K. koja je također  teretila okrivljenika da se ponašao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, odnosno njezin iskaz je suglasan iskazu gore navedenog svjedoka te je prvostupanjski sud proveo  dokaz suočenja između okrivljenika i ispitanih svjedoka policijskih službenika, a svaki od ispitanika je ostao kod svojih iskaza.

 

Prvostupanjski sud je, nadalje, u dokaznom postupku izvršio uvid u izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa iz kojeg proizlazi da je okrivljenik A. Š. osuđivan odlukom Prekršajnog suda u Novom Zagrebu broj Pp P-3675/16 od 17. listopada 2016. godine koja je pravomoćna dana 17. listopada 2016. godine.

 

Prvostupanjski sud je sve provedene dokaze cijenio kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj svezi sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona kojom odredbom je i propisano, da prvostupanjski sud cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ni vezan nikakvim dokaznim pravilima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice na temelju istih valjano obrazložio da je iskaze policijskih službenika prihvatio kao jasne, određene, uvjerljive, da su isti prilikom suočenja sigurno i uvjerljivo ostali kod datih iskaza te da ne postoji niti jedan objektivan dokaz koji bi doveo u sumnju istinitost datih iskaza, a obranu okrivljenika je ocijenio neuvjerljivom i nelogičnom.

 

Dakle, po ocjeni ovog Suda provedeni dokazi imaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na istim mogla temeljiti odluka o krivnji, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

 

Naime, žalitelj u žalbi navodi da je neosnovano i nezakonito smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva te je neopravdano zadržan do sljedećeg dana, da se nije odbio podvrći utvrđivanju opojnog sredstva u organizmu međutim, smještaj u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva je određen naredbom koja je donesena na temelju odredbe članka 137. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je između ostalog propisano, prema osobi pod utjecajem opojnih sredstava koja je zatečena u počinjenju prekršaja, ako osobite okolnosti upućuju da će nastaviti sa radnjom prekršaja, policija može naredbom radi neposrednog sprječavanja činjenja prekršaja odrediti mjeru: 1. smještaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva ali ne u trajanju duljem od 12 sati, te dakle kako je iz stanja spisa razvidno da je okrivljenik bio pod utjecajem alkohola odnosno utvrđena mu je koncentracija alkohola od 1,45 /kg, a jednako tako imajući u vidu činjenicu da protiv naredbe nije dopuštena žalba ili drugo pravno sredstvo, pa ovaj Sud nije ovlašten se upuštati u ocjenu tog žalbenog navoda.

 

Međutim, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni  i cijeneći sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja ovaj Sud je utvrdio da je u vrijeme odlučivanja o žalbi nastupila rehabilitacija u smislu odredbe članka 77. stavka 2. prekršajnog zakona u odnosu na presudu Prekršajnog suda u Novom Zagrebu broj Pp P-3675/16 od 17. listopada 2016. godine pravomoćne dana 17. listopada 2016. godine a prvostupanjski sud je okrivljeniku kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je pravomoćno osuđivan gore citiranom odlukom, pa kako je odredbom članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju počinitelj prekršaja smatra se neosuđivan po toj odluci o prekršaju i svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja je zabranjena i nema nikakav pravni učinak, a odredbom članka 250. stavka 2. Prekršajnog zakona je propisano da rehabilitacija osuđenih osoba prema uvjetima ovog Zakona nastupa po sili zakona i o tome se ne donosi posebna odluka. O nastupu rehabilitacije državna tijela vode računa po službenoj dužnosti, pa je dakle ovaj Sud zbog navedenih razloga preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o izrečenoj novčanoj kazni za prekršaj činjenično opisan u točki a) izreke prvostupanjske presude pravno označen kao prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 379,89 kuna što je protuvrijednost od 100 DEM odnosno 51,13 EUR.

 

Po ocjeni ovog Suda tako izrečena kazna dovoljno je individualizirana osobi okrivljenika, primjerena je stupnju krivnje i opasnosti djela te će se svrha kažnjavanja ostvariti izrečenom ukupnom novčanom kaznom u smislu odredbe članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Kako je okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme provedeno u smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva kao 600,00 kuna novčana kazna smatra se plaćenom, to jest izvršenom.

 

Nadalje, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona  okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka te činjenicu da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

 

U Zagrebu,   10. studenog 2020. godine

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.