Broj: Kž 253/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. A., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11., 144/12, 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 27. ožujka 2018. broj Ik I-253/2017-8, u sjednici održanoj 9. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika I. A.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, na temelju članka 159.a točke 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.  – dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je prijedlog Zatvora u G. za uvjetni otpust zatvorenika I. A. podnesen po službenoj dužnosti na temelju članka 158.a stavka 1. ZIKZ-a. Zatvorenik se trenutno nalazi u Zatvoru u G. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 2 (dva) mjeseca, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru od 18. travnja 2017. broj Kv-68/2017 zbog kaznenih djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. i dr., a koja kazna mu ističe 17. siječnja 2019.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik I. A. osobno, ne navodeći izrijekom žalbene osnove zbog kojih ju podnosi te predlaže da se ista uvaži.

Sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud nakon što je ispravno utvrdio da u konkretnoj situaciji postoji jedan od razloga za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti, koji su izrijekom propisani odredbom člankom 159.a ZIKZ-a, pravilno i na zakonu osnovano odbio prijedlog Zatvora u G. za uvjetni otpust zatvorenika I. A. podnesen po službenoj dužnosti.

Naime, kada sud prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust kojega upravitelj zatvora ili kaznionice mora po službenoj dužnosti podnijeti mjesec dana prije izdržane tri četvrtine kazne na koju je zatvorenik osuđen (članak 158.a stavak 1. ZIKZ-a), utvrdi postojanje neke od okolnosti navedenih pod točkama 1., 3., 4. ili 6. članka 159.a ZIKZ-a, nije niti ovlašten ocjenjivati postoje li okolnosti iz članka 59. stavka 2. KZ/11. koje bi taj otpust činile svrsishodnim.

Stoga, imajući na umu da je odredbom članka 159.a točke 4. ZIKZ-a propisano da će sud rješenjem odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a tog Zakona ako je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak, dok je provjerom u e-spisu, kao i telefonskom provjerom u pisarnici Općinskog suda u Zadru, utvrđeno da je pred tim sudom protiv zatvorenika I. A. u tijeku kazneni postupak, prvostupanjski je sud s pravom odbio prijedlog Zatvora u G. za uvjetni otpust tog zatvorenika.

Kraj takvog stanja stvari, žalbenim prigovorima zatvorenika da je takvim obrazloženjem prvostupanjski sud ,,već uzeo u obzir kao da je pravomoćno osuđen, čime krši i vrijeđa zakon RH“, kao niti žalbenim navodima da je otac dvoje malodobne djece, da ga prilikom izlaska iz zatvora čeka posao, da je u zatvoru radno angažiran kao ,,frizer“, da koristi pogodnosti te da je ocijenjen kao ,,uspješan“, nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Slijedom navedenog, a budući da je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. utvrdio da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. svibanj 2018.