- 1 -              Rev 450/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 450/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz F., N., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik P. M., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. u G., protiv I-tuženika S. R. iz Đ., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., i II-tuženika Z. A. iz Š., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica R. H., odvjetnica u N., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2374/18-2 od 18. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-308/17-10 od 7. veljače 2018., u sjednici održanoj dana 10. studenoga 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2374/18-2 od 18. rujna 2018. se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-2374/18-2 od 18. rujna 2018., odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-308/17-10 od 7. veljače 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno isplate iznos od 600.000,00 kuna, koji zahtjev se tužitelj obvezao precizirati nakon provedenog poljoprivredno strojarskog vještačenja, sa zateznim kamatama preciziranim u presudi, te kojom je tužitelju naloženo naknaditi tuženicima parnične troškove svakome po 15,620,00 kn.

 

Tako je suđeno u sporu radi naknade štete na kombajnu za koji tužitelj tvrdi da je u njegovom vlasništvu, a da su tuženici protupravno držali kombajn u posjedu i vraćen mu je ovršnom postupku sa velikim oštećenjima.

 

Protiv drugostupanjske presude je tužitelj podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da revizijski sud prihvati reviziju te ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

 

Tužitelj u reviziji tvrdi da o odlučnoj činjenici prava vlasništva na kombajnu postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave kojom tužitelj dokazuje pravo vlasništva i same isprave, odnosno presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1269/99-34 od 28. prosinca 2000.

 

Međutim, ovaj sud nije našao da postoji takva proturječnost.

 

Predmetna presuda je donesena u sporu između tužitelja L. d.o.o. S. Đ. i tuženika S. R. iz Đ., a njome je naloženo tuženiku S. R. predati tužitelju L. d.o.o., i to njezinu vlasniku B. M., kombajn za vađenje repe marke H. u ispravnom stanju.

 

Navodi nižestupanjskih sudova o sadržaju presude odgovaraju sadržaju izreke i obrazloženja presude. Iz obrazloženja je jasno da je presuda donesena po vlasničkoj tužbi trgovačkog društva L. d.o.o. protiv posjednika stvari S. R., pa trgovačko društvo traži povrat kombajna.

 

Time što je presudom naložena predaja kombajna „vlasniku“ društva i ujedno njegovom zakonskom zastupniku ne znači da je član društva vlasnik kombajna, nego samo osoba kojoj se ima ispuniti obveza iz presude. Sve i da u presudi nije navedeno kome će se predati kombajn, tuženik bi valjano ispunio obvezu predajom kombajna osobi koja je zakonski zastupnik društva.

 

Tvrdnje tužitelja da, suprotno navodima presude, pravo vlasništva nije bilo sporno, ne odgovaraju stanju spisa. Naime tuženik je već u odgovoru na tužbu (list 8 spisa) istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tvrdeći da iz presude ne proizlazi da je tužitelj vlasnik kombajna, a da je vlasnik kombajna trgovačko društvo.

 

Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Nadalje , tužitelj je opisno ukazao i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP tvrdeći da je onemogućen u raspravljanju jer da je bez obrazloženja odbijen njegov prijedlog za saslušanje stranaka, da se nije mogao izjasniti o odlučnim činjenicama, a on je mogao posvjedočiti da on vlasnik kombajna. Međutim, prvostupanjski sud je obrazložio zašto nije prihvatio prijedlog za saslušanje stranaka, a drugostupanjski sud je prihvatio to obrazloženje.

 

Tužitelj je naime tvrdio da je on kupio i uvezao kombajn, da je stekao pravo vlasništva, te da je kombajn bio samo na korištenju kod trgovačkog društva L. d.o.o. (čiji je on osnivač), ali nije predložio nikakve dokaze o kupnji kombajna u inozemstvu na svoje ime, uvozu, i registraciji kombajna, niti o davanju kombajna na korištenje društvu. S druge strane ni iz presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1269/99-34 od 28. prosinca 2000., donesene u sporu između tužitelja društva L. d.o.o. i tuženika S. R., ne proizlazi utvrđenje vlasništva tužitelja. Tužitelj je mogao predočiti dokaze o iznesenim tvrdnjama, ali je to njegovim propustom izostalo.

 

Pregledom spisa ovaj sud je utvrdio da je tužitelju omogućeno raspravljanje pred sudom, uredno je pozvan na ročišta, a punomoćnik tužitelja je i sudjelovao na pripremnom ročištu 7. prosinca 2017., kao i na ročištu 30. siječnja 2018. na kojem je donesena prvostupanjska presuda.

 

Stoga nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporna je i u revizijskom stupnju postupku aktivna legitimacija tužitelja potraživati od tuženika naknadu štete zbog oštećenja i devastiranja dok je kombajn bez valjane osnove bio u posjedu tuženika.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1269/99-34 od 28. prosinca 2000. je naloženo I-tuženom predati navedeni kombajn tužitelju L. d.o.o. iz Đ., i to njezinu vlasniku B. M.. Predmet navedenog parničnog postupka je bila predaja pokretnine u posjed vlasniku, koja je određena u korist trgovačkog društva L. pri čemu je neodlučan način predaje.

 

Tužbeni zahtjev za naknadu štete je odbijen s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da on, kao fizička osoba, vlasnik navedenog kombajna, odnosno nije dokazao da je šteta nastala u njegovoj imovini.

 

Pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude je utemeljeno na zakonu.

 

Prema tvrdnji tužitelja šteta mu je nastala oštećenjem i propadanjem kombajna pri čemu je oštećenje nastalo za vrijeme dok su tuženici protupravno držali kombajn u posjedu, i nisu postupili po presudi Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1269/99-34 od 28. prosinca 2000.

 

Stoga je za rješenje spora mjerodavna odredba čl. 154. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO), koji se u ovom slučaju, a s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa, primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05).

 

Prema toj odredbi tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

Neovisno o tome radi li se o ugovornoj ili o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, pravo na naknadu štete postoji ako su kumulativno ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete, a to su: šteta, objektivna protupravnost štetne radnje, uzročna veza između štetne radnje i štetnika te odgovornost.

 

Prema odredbi čl. 155. ZOO, pod pojmom štete se podrazumijeva umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja i izmake koristi, a u ovom sporu tužitelj potražuje naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti kombajna, za kojeg tvrdi da je njegova imovina.

 

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužitelj nije vlasnik kombajna za vađenje repe marke H., nego je to društvo L. d.o.o. iz Đ., pa eventualna šteta koja je nastala umanjenjem vrijednosti kombajna dok je bio u posjedu tuženika, nije nastala u imovini tužitelja.

 

Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano revizijom.

 

Zbog iznijetih razloga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 10. studenog 2020.