- 1 -              Revd 2809/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2809/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvar tužitelja I. K. iz Z., II B. 3, OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. & P. iz Z., protiv tuženika Z. E. T. d.o.o., iz Z., O., OIB: …, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-52/20-2 od 3. ožujka 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5720/18-36 od 19. studenog 2019., u sjednici održanoj 10. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-52/20-2 od 3. ožujka 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5720/18-36 od 19. studenog 2019.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, a koje se odnosi na obvezu poslodavca da isplati plaću radniku za konkretno obavljeni rad, pa i za one za koji nije i formalno zaključen ugovor o radu, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudi broj Revr-704/14-2 od 2. prosinca 2014., i jer je riječ o pitanju u odnosu na koje, suprotno shvaćanju tuženika, nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 10. studenog 2020.