Broj: Kž 200/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. travnja 2018. broj Kv I-57/18 (K-30/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. P. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: u tekstu ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke rješenja optuženiku je u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. veljače 2018. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. P. po branitelju, odvjetniku D. B., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor, podredno uz određivanje mjera opreza, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o postojanju razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te je potom pravilno zaključio da protiv optuženika i nadalje postoje razlozi za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. zbog opasnosti od bijega, kao i da se svrha istražnog zatvora ne može osigurati primjenom drugih blažih mjera.

Naime, s pravom sud prvog stupnja zaključuje da postoji opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora u vidu postojanja osnovane sumnje, a koja proizlazi iz pravomoćne optužnice, kao i podataka u spisu. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima optuženik takav zaključak nastoji osporiti dajući svoju ocjenu u dosadašnjem tijeku postupka izvedenih dokaza te upirući na nedokazanost kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11 i članka 256. stavka 1. KZ/11., čime u biti iznosi svoju obranu, jer će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave.

Nadalje, protivno daljnjim žalbenim prigovorima optuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. zbog realno predvidive opasnosti od bijega, budući da se radi o osobi koja je duže vrijeme bila nedostižna državnim tijelima Republike Hrvatske.

Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženik već u tijeku 2007. godine nije bio dostupan tijelima inspekcijskog nadzora, a koji je rezultirao podizanjem optužnice i vođenjem ovog kaznenog postupka, ni na adresi (tada) prijavljenog prebivališta s koje se poziv vratio neuručen s naznakom „primatelj ne živi u S.“, a ni na adresi sjedišta trgovačkog društva kao odgovorna osoba istog s koje se poziv vratio neuručen s naznakom „nepoznato“. Jednako tako, iz spisa predmeta proizlazi da su se sve dostave upućene od strane istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu na adresu prijavljenog prebivališta optuženika vraćale neuručene s napomenama da je optuženik „otputovao“ i „da živi u Srbiji“ , dok je terenskom provjerom na adresi prijavljenog prebivališta optuženika u Z. D., ..., utvrđeno da on na toj adresi ne boravi. Protiv optuženika je u stadiju istrage 9. listopada 2012. određen pritvor iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06.) te je istoga dana naloženo izdavanje tuzemne tjeralice, a potom i međunarodne tjeralice nakon čega je izdan europski uhidbeni nalog te je optuženik uhićen u Republici Mađarskoj 28. siječnja 2018. i zatim 6. veljače 2018. predan Republici Hrvatskoj.

Optuženik, ne slažući se sa zaključcima suda prvog stupnja, tvrdi da nije mogao biti u bijegu jer da nije znao da se protiv njega vodi predmetni kazneni postupak, da je prebivao u Republici Srbiji, u gradu O., a da na adresi trgovačkog društva L. d.o.o. nije pronađen jer da nije niti vodio poslovanje toga trgovačkog društva.

Žalitelj pritom zanemaruje okolnosti da je iz izvješća Policijske uprave z. od 6. travnja 2017. (list 904. spisa predmeta) vidljivo da je optuženik tek 3. svibnja 2014. odjavljen sa prijavljenog prebivališta u Republici Hrvatskoj i to na temelju članka 12. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“, broj 144/12. i 158/13.), a da iz sadržaja dopisa Službe za međunarodnu policijsku suradnju, Sektora za potporu kriminalističke policije, Uprave kriminalističke policije, Ravnateljstva policije od 6. ožujka 2017. (list 890. spisa predmeta) proizlazi da se optuženik ne nalazi u ustanovama za izvršenje kaznenih sankcija u toj zemlji, da nije državljanin Srbije te da tamo nema prijavljeno prebivalište. Imajući, pritom, u vidu da je optuženik, prema povijesnom izvatku iz sudskog registra za trgovačko društvo L. d.o.o. od 5. svibnja 2006. upisan kao jedini osnivač i direktor tog trgovačkog društva sa sjedištem na adresi u Z. na kojoj su također bezuspješno pokušane dostave, spomenutim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenu opasnost od bijega.

Kraj takvog stanja stvari, žalbene tvrdnje optuženika da ne želi napustiti Republiku Hrvatsku jer da želi sudjelovati u predmetnom kaznenom postupku, kao i da ima osigurano mjesto stanovanja u slučaju puštanja na slobodu, a da ne bi mogao napustiti Republiku Hrvatsku ni zbog narušenog zdravlja, ne pružaju dovoljno pouzdanu osnovu za zaključak o izostanku opasnosti od bijega.

Konačno, a u odnosu na žalbene navode optuženika da je u istražnom zatvoru pogoršano njegovo zdravstveno stanje na način da je hospitaliziran na hitnom odjelu Kliničkog bolničkog centra S... zbog sumnje na moždani udar koji da je prethodno pretrpio dva puta, da mu otiču noge uslijed nakupljanja vode, da je srčani bolesnik i da boluje od tromboze, s čim u svezi da mu je nužno omogućiti specijalističku dijagnostiku, a što da nije moguće u zatvorskim uvjetima, treba napomenuti da iz povijesti bolesti Kliničkog bolničkog centra S... od 5. travnja 2018. proizlazi da klinički i neuroradiološki aktualno nema sigurnih znakova recidiva cerebrovaskularne bolesti te je kontrola neurologa preporučena prema indikaciji.

Imajući na umu izneseni sadržaj povijesti bolesti, kao i povijest bolesti Zatvorske bolnice u Zagrebu od 12. veljače 2018., iz kojih je razvidno da optuženik redovito prima ordiniranu terapiju i redovito se liječnički kontrolira, očito je da adekvatna medicinska skrb optuženiku za sada može biti pružena i pruža se unutar zatvorskog sustava.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao i da se ista svrha, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Slijedom izloženog, budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je  na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. svibnja 2018.