Poslovni broj Gž Ovr-395/2020-2

             

 

 

 

 

             

                           

              Poslovni broj Gž Ovr-395/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. V., Z., OIB: ..., protiv ovršenika V. – C. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. & P. d.o.o. iz Z., radi naplate, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3161/2019 od 30. travnja 2020., 10. studenoga 2020.

 

r i j e š i o     j e

 

              Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3161/2019 od 30. travnja 2020.

 

              Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem u točki I. izreke odbačen je prijedlog ovršenika od 24. rujna 2019. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om, kao nedopušten, dok je točkom II. izreke odbijen prijedlog ovršenika od 24. rujna 2019. za protuovrhu, kao neosnovan. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 , 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje OZ), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

              U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud u donošenju pobijanog rješenja propustio primijeniti odgovarajuće odredbe OZ-a, te temeljem odredbe članka 52. stavka 1. OZ-a dostaviti prijedlog ovršenika od 24. rujna 2019. na očitovanje ovrhovoditelju, te temeljem stavka 4. istog članka donijeti odluku o prijedlogu bez upućivanja ovršenika na parnicu, budući da je javnim ispravama, presudama i rješenjima dostavljenim uz prijedlog dokazao osnovanost prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a ukoliko je sud smatrao da tome nije tako uputiti ga, sukladno odredbi članka 52. stavka 3. OZ-a, na parnicu. Ističe i da ovršenik ima valjan pravni interes za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim jer bi u tom slučaju bile ispunjene pretpostavke za protuovrhu iz odredbe članka 62. stavak 1. točke 4. OZ-a. Nadalje, navodi i da je nad njim 10. travnja 2017. otvoren postupak izvanredne uprave temeljem Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ broj 32/17; dalje ZPIU), kojim je u članku 41. stavku 1. propisano da od dana otvaranja postupka izvanredne uprave do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih i postupaka osiguranja kao niti postupaka izvansudske naplate protiv dužnika i njegovih ovisnih i povezanih društava, osim sporova iz radnih odnosa, a da je predmetni postupak izravne naplate pokrenut 3. rujna 2018., odnosno za vrijeme trajanja postupka izvanredne uprave, slijedom čega da je ispunjen uvjet iz odredbe članka 62. stavka 1. točke 1. OZ-a jer je ovršna isprava po sili zakona bez učinka. Također, ističe i da je u  donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer da pobijano rješenje u dijelu u kojem je odlučeno o prijedlogu za protuovrhu nema razloga o odlučnim činjenicama, te isto nije obrazloženo.

 

Žalba nije osnovana.

 

Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je ovršenik 24. rujna 2019. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za protuovrhu u postupku izravne naplate pred FINA-om temeljem rješenja ovrhovoditelja Klasa UP/I-325-08/18-07/0438864 od 3. rujna 2018. u kojem je naveo da je povezano i ovisno društvo koncernu A. d.d. nad kojima je otvoren postupak izvanredne uprave 20. travnja 2017., te da je ovrhovoditelj postupak izravne naplate pokrenuo tijekom postupka izvanredne uprave što je suprotno odredbama ZPIU, te je takvo rješenje o ovrsi po samom zakonu bez pravnog učinka, slijedom čega da su ispunjene pretpostavke za protuovrhu iz odredbe članka 62. stavka 1. točke 1. i 4. OZ-a. Nadalje, temeljem isprava dostavljenih uz prijedlog ovršenika utvrđuje da je ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio 8. lipnja 2019., a da iz očitovanja FINA-e proizlazi da je naplata temeljem podnesenog zahtjeva za izravnu naplatu provedena u cijelosti 8. kolovoza 2019. S obzirom na navedeno, a primjenom odredbi članka 209. stavka 7. OZ-a i 210. stavka 4. OZ-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja uz obrazloženje da se postupak izravne naplate smatra dovršenim provedbom prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja (8. kolovoz 2019.), slijedom čega da je pravna sredstva iz odredbe članka 210. OZ-a u vezi odredbe članka 53. stavak 2. OZ-a, ovršenik mogao koristiti do dovršetka postupka izravne naplate, te da sukladno odredbi članka 210. stavka 4. OZ-a ovršenik može, u posebnoj parnici, ostvariti svoje pravo na povrat sredstava, kao i pravo na naknadu štete.

 

U odnosu na prijedlog za protuovrhu prvostupanjski sud utvrđuje da, u konkretnom slučaju, nije ispunjen uvjet za protuovrhu iz odredbe članka 62. stavka 1. točke 1. OZ-a na koji se ovršenik u prijedlogu poziva, budući da je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa odbačen (točka I. izreke pobijanog rješenja), kao niti uvjet iz odredbe članka 62. stavka 2. točke 4. OZ-a jer da ovršna isprava nije ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili na drugi način utvrđeno da je bez učinka, budući da ovršenik postojanje navedenih uvjeta nije dokazao.

 

O troškovima postupka odlučuje primjenom odredbe članka 14. stavka 5. OZ-a.

 

Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti su jasni i razumljivi, te su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

 

              Odredbom članka 210. stavaka 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je stavkom 4. propisano da ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209.), ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete.

 

              Iz stanja u spisu proizlazi da je ovršenik prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnio 24. rujna 2019., te da je uz isti dostavio zahtjev za izravnu naplatu podnesenu od ovrhovoditelja 8. lipnja 2019. temeljem ovršne odluke ovrhovoditelja Klasa UP/I-325-08/18-07/0438864 od 3. rujna 2018., kao i specifikaciju izvršenja predmetne osnove za plaćanje iz koje je razvidno da je izravna naplata provedena u cijelosti 8. kolovoza 2019.

 

              Sukladno navedenom, a s obzirom da iz navedene dokumentacije, dostavljene upravo po ovršeniku, nedvojbeno proizlazi da je u trenutku podnošenja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim 24. rujna 2019. prijenos sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja u cijelosti izvršen (8. kolovoza 2019.), čime je postupak izravne naplate dovršen, pravilno je prvostupanjski sud odbacio prijedlog ovrhovoditelja za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te uputio ovršenika da u tom slučaju svoje pravo na povrat sredstava, sukladno odredbi članka 210. stavka 4. OZ-a, može ostvarivati u posebnoj parnici.

 

              S obzirom na navedeno, odnosno s obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, suprotno žalbenim navodima ovršenika, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 52. OZ-a.

 

              Također, pravilo je prvostupanjski sud odbio prijedlog ovršenika za protuovrhu iz razloga jer nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 62. stavka 1. točke 1. i 4. OZ-a, kao niti drugi zakonom propisani uvjeti.

 

              Naime, suprotno žalbenim navodima ovršenika, da bi uvjet za protuovrhu iz odredbe članka 62. stavka 1. točke 1. OZ-a da je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka bio ispunjen,

potrebno je da, a kako to izričito propisuje citirana odredba, postoji pravomoćna sudska ili druga odluka kojom je ispunjenje navedenog uvjeta utvrđeno, a postojanje koje odluke ovršenik nije dokazao.

 

              Isto tako, a s obzirom da je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbačen, nije ispunjen niti uvjet iz odredbe članka 62. stavka 2. točke 4. OZ-a.

             

Slijedom obrazloženog, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i rješenje prvostupanjskog suda potvrditi na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

Ovršenik nije uspio sa žalbom, slijedom čega je odlučeno kao u točki 2. izreke ovog rješenja, te je zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

 

 

U Rijeci, 10. studenoga 2020.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nevena Prpić