Broj: Kž 202/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. K., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog J. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 26. travnja 2018. broj K-2/2018-31, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog J. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. K., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: u tekstu ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog J. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. K. po braniteljici, odvjetnici S. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene zakona“, s prijedlogom da se protiv optuženika ukine istražni zatvor uz određivanje mjera opreza, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koje se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nemogućnost njegove zamjene blažim mjerama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kao i da su ti razlozi nepotpuni i nejasni, a dijelom da su i u suprotnosti s onim što proizlazi iz sadržaja priloženih dokaza, čime žalitelj upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Naime, osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, kako pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud, a koje razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima optuženik takav zaključak nastoji osporiti dajući svoju ocjenu u dosadašnjem tijeku postupka izvedenih dokaza, posebice medicinske dokumentacije i iskaza oštećenice.

Nadalje je prvostupanjski sud postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. pravilno utemeljio na činjenici optuženikove višekratne osuđivanosti, od čega u tri navrata zbog kaznenog djela istog onomu koje mu se u ovom kaznenom postupku inkriminira i to na višegodišnje kazne zatvora, što ukazuje na to da se radi o specijalnom povratniku. Pored toga, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženi J. K. osoba s disocijalnim, antisocijalnim poremećajem ličnosti, kao i da njegovom kliničkom slikom dominiraju teško promijenjeni modeli ponašanja i reakcija koji su dio dijagnosticiranog disocijalnog poremećaja ličnosti. Sve navedeno u svojoj ukupnosti, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, ukazuje na neusklađenost optuženikovog ranijeg života sa zakonom, kao i na to da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja. Zbog toga je protiv optuženika nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., čija svrha se, imajući na umu sve navedeno, ne može ostvariti mjerama opreza.

Slijedom izloženog, a budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. svibnja 2018.