- 1 -              Rev 150/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 150/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Z., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica T. B., dipl. prav., protiv tuženika B. S. M., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3405/15-2 od 26. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj P-64/14-21 od 18. ožujka 2015., u sjednici održanoj 10. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3405/15-2 od 26. rujna 2018. i presuda Trgovačkog suda u Zadru br. P-64/14-2 od 18. ožujka 2015., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je tražio da se utvrdi da je vlasnik čest. zem. 10003/3 k.o. Z., površine 95 m2 koje je vlasništvo stekao građenjem, kao i zahtjev da je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude ishodi uknjižbu u zemljišnu knjigu svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 25.000,00 kn (toč. II.), dok je s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.750,00 kn tuženik odbijen (toč. III.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. i II.

 

Protiv presude suda drugog stupanja tužitelj je pravodobno podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se usvoji zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 500.000,00 kn.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik čest. zem. 10003/3 k.o. Z., površine 95 m2, kao i zahtjev da je tuženik dužan trpjeti da se briše iz zemljišnih knjiga i da se tužitelj upiše kao vlasnik istih.

 

Nižestupanjski sudovi odbijaju zahtjev tužitelja da bi stekao pravo vlasništva građenjem na spornoj nekretnini, koja u naravi predstavlja stepenište, odnosno javnu površinu, pa kojoj se kreće veći broj ljudi. Prvostupanjski sud kod toga navodi da u slučaju kada bi se stepenice smatrale zgradom - nekretninom da bi trebalo uzeti u obzir da je u vrijeme njihove izgradnje na spornoj nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja nekretnine u korist „vlasnika zgrade“ tj. tuženika, a koje društveno vlasništvo je bilo zapreka za stjecanja prava vlasništva građenjem. Osim toga navodi se da tužitelj odnosno njegov prednik ne bi bio niti pošteni graditelj, jer mu nije moglo biti nepoznato da je tuženik bio nositelj prava korištenja od 70-tih godina prošlog stoljeća, kao i da su se tuženice protivile gradnji.

 

Shvaćanje nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja zasada se još uvijek ne može prihvatiti osnovanim.

 

Prije svega valja naglasiti da je sud u parničnom postupku prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP vezan na činjeničnu osnovu tužbe, dok glede pravne osnove nije vezan onim što je navedeno u tužbi.

 

Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova nesporno je da predmetna nekretnina predstavlja javnu površinu, površinu javne namjene, stepenice koje povezuju … s Ulicom … i Ulicom …, a koje stepenice je sagradio prednik tužitelja 70-tih godina. U samoj reviziji tužitelj ukazuje da je sporna nekretnina na zahtjev Z. nadbiskupije upisan kao posjed tužitelja, a što sasvim sigurno ne bi bio slučaj da je predmetna nekretnina ostala u posjedu tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika.

 

Pravilno se u reviziji ukazuje da stepenice, koje su izgrađene, predstavljaju građevinski objekt, jednako kao i cesta, pa je bilo potrebno utvrditi kakav je pravni status predmetne nekretnine, odnosno je li predmetna nekretnina javno dobro u općoj uporabi ili ne.

 

Osim toga, iz predmeta proizlazi da je nesporno da je sporna nekretnina oduzeta iz posjeda tuženika, da je sporna nekretnina privedena svrsi, tj. izgrađene su stepenice koje predstavljaju građevinski objekt, kao i da sporna nekretnina predstavlja javnu površinu koju održava i njome upravlja upravo tužitelj kao jedinica lokalne samouprave, a ne tuženik.

 

Zakonom o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 48/88, 16/90, 53/90 - dalje: ZGZ), koji je prestao vrijedi stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 - dalje ZVDSP) bilo je propisano da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području nalazi to zemljište, kao i da općina u ostvarivanju tog upravljanja može to zemljište uzeti iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i dati ga, na način i postupku propisanom zakonom, drugim osobama na korištenjem (čl. 9. i 41. ZGZ).

 

U konkretnom slučaju proizlazilo bi da je sporna nekretnina podruštvovljena i da je raniji vlasnik deposediran, budući je tužitelj odnosno njegov prednika priveo svrsi spornu nekretninu, odnosno izgradio stepenice koje predstavljaju javnu površinu namijenjenu za kretanje većeg broja ljudi. Ako je do toga došlo, onda je došlo i do prestanka prava prijašnjih vlasnika, kao i svih njihovih stvarnopravnih ovlaštenja, kao i prava koja bi imala kao nositelji prava iz društvenog vlasništva i to s pravnim posljedicama kao u postupku izvlaštenja (identično shvaćanje Vrhovni sud je izrazio u odlukama Rev-700/08, Rev-598/04, Rev x-36/14).

 

Treba dodati da prema odredbi čl. 363. ZVDSP osoba čije pravo vlasništva potječe od nekadašnjeg prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu, odnosno od nekadašnjeg prava korištenja ili prvenstvenoga prava korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, ili koja dokazuje suprotno od nje, dokazat će svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ona odnosno njezin pravni prednik stekao pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja, odnosno pravo korištenja ili prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavki koje su se za stjecanja toga prava zahtijevale u trenutku stjecanja.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrdili sve pravno relevantne činjenice, to je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U nastavku postupku prije svega će se utvrditi kada je izvršena deposedacija tuženika iz sporne nekretnine, je li tuženik na bilo kojih način štitio svoje pravo, kao i kakav je pravni status sporne nekretnine, radi li se o nekretnini koja je javno dobro u općoj uporabi, nerazvrstana prometnica ili neka druga površina javne namjene. Posebno je potrebno utvrditi jesu li sporne stepenice građevinski objekt u skladu s propisima koji su vrijedili u vrijeme gradnje, pri čemu nije sporno da je gradnju spornih stepenica vršio prednik tužitelja.

 

U ponovljenom postupku posebno će se utvrditi je li sporna nekretnina nacionalizirana, kao i je li izgradnjom stepenica, dakle privođenjem svrsi sporne nekretnine, nositelj prava korištenja izgubio bilo kakva prava na spornoj nekretnini, s učincima kao da je proveden postupka izvlaštenja.

 

Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

 

Zagreb, 10. studenog 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.