Broj: Kž 245/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. O., zbog kaznenog djela iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 28. ožujka 2018. godine, br. Ik I-128/18-11, u sjednici održanoj 9. svibnja 2018. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika D. O..

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu rješenjem od 28. ožujka 2018. godine, br. Ik I-128/18-11 je na temelju čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi čl. 59. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11) odbio zamolbu zatvorenika D. O. za uvjetni otpust.

Protiv tog rješenja žali se zatvorenik po branitelju B. K., odvjetniku iz V. i predlaže da se pobijano rješenje preinači i zatvoreniku odobri uvjetni otpust odnosno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Neosnovano žalitelj relativizira raniju osuđivanost, navodeći da je od počinjenja pojedinih djela prošlo i 20 godina.

Kako je zatvorenik ranije osuđivan 18 puta, a sada izdržava jedinstvenu kaznu zatvora po tri presude, za kaznena djela počinjena 2011., 2014. i 2015. godine, očigledno je da se radi o počinitelju kaznenih djela koji djela čini kontinuirano, pri čemu treba imati u vidu i njegovu starosnu dob (rođen 1979.), kao i činjenicu da je u međuvremenu postala pravomoćna još jedna presuda kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

Navedenu okolnost je prvostupanjski sud pravilno valorizirao i dao joj adekvatan značaj, posebno kada se ima u vidu da zatvoreniku kazna ističe tek 8. veljače 2019. godine.

Navedena osuđivanost upravo opovrgava izraženo žaljenje zatvorenika zbog počinjenja kaznenih djela, koje verbalizira u žalbi, jer očigledno ranije osude nisu ostvarile svrhu kažnjavanja, pa je izraženo žaljenje samo po sebi deklaratorne prirode.

Kada se ima u vidu i mišljenje Kaznionice da prijedlog treba odbiti, jer da kod zatvorenika nisu postignuti svi potrebni resocijalizacijski elementi potrebni za život na slobodi, neovisno o zatvorenikovom urednom ponašanju na izdržavanju kazne i činjenici da nije stegovno kažnjavan, te obiteljskoj i socijalnoj situaciji kod kuće, nije prihvaćena žalba zatvorenika.

Kako ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. svibnja 2018.