- 1 -              Rev 1173/2018-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1173/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice S. V. iz G., Z. D., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., radi poništenja ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5763/17-2 od 6. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2847/11 od 13. studenog 2017., u sjednici održanoj 10. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„1. Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 2. rujna 2011. sklopljen između pok. M. V. i tužene S. V. ovjerenog u formi javnobilježničke potvrde privatne isprave pred javnim bilježnikom u B. n/m D. K.

 

2. Dužna je tuženica isplatiti parnični trošak tužitelju - sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

II. Nalaže se tužitelju M. V. da tuženoj S. V. naknadi parnični trošak u iznosu od 19.930,00 kn.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju ne navodeći zakonsku odredbu prema kojoj se revizija podnosi, pa je ovaj sud ispitao podnesenu reviziju kao reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti pobijane odluke.

 

U odgovoru na reviziju tužena predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. rujna 2011. sklopljen između sada pok. M. V. i tuženice S. V., ovjeren u formi javnobilježničke potvrde privatne isprave pred javnim bilježnikom u B. D. K.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev na temelju čl. 330. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) zaključivši da iz provedenih dokaza proizlazi da je sada pok. M. V. svojom rukom potpisala sporni potpis na predmetnom ugovoru, da je u vrijeme potpisivanja spornog ugovora, kao i šest mjeseci prije potpisa istog bila sposobna rasuđivati i shvaćati značenje poduzetih radnji, radi čega je njezina prava volja sadržana u predmetnom ugovoru, odnosno da na njezinoj strani nije bilo nikakve mane volje.

 

I po shvaćanju ovog revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

 

Tužitelj u reviziji sadržajno navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. i 220. st.2. ZPP. Suprotno navodima revidenta, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koje smatra dokazanima, ocijenivši provedene dokaze svakog zasebno, kao i sve dokaze zajedno (čl. 8. ZPP). Valja pritom imati na umu da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP), kojemu pripada i ovlast iz čl. 304. ZPP odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što nije proveo sve predložene dokaze sukladno shvaćanju tužitelja, prvostupanjski sud nije ostvario povredu na koju se revizijom ukazuje.

 

Revizijski navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenje suda drugog stupnja na temelju izvedenih dokaza predstavljaju revidentovu ocjenu izvedenih dokaza, a čime se zapravo upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga revizija se uopće ne može podnositi (čl. 385. ZPP-a).

 

Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojeg se tužitelj poziva u reviziji, radi čega je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. studenog 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.