Broj: Kž 199/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene B. N. zbog kaznenog dijela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 21. stavkom 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101.17., u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. travnja 2018. broj Kov-Iz-12/18 (Kov-26/18) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljene B. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljene B. N., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 21. stavkom 3. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenice iz zakonske osnove u članku 123. stavka 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., u daljnjem tekstu ZKP/08). U istražni zatvor okrivljenici se uračunava vrijeme lišenja slobode od 28. prosinca 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena B. N. po branitelju B. G., odvjetniku iz Z., iz svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske okrivljenici ukine istražni zatvor te da joj se isti „zamijeni mjerama opreza zabrana napuštanja mjesta boravišta na vrijeme koje odredi sud, te obvezu javljanja nadležnoj policijskoj postaji u vrijeme koje odredi sud. “

Protivno navodima okrivljenice prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavak 1. ZKP/08 za daljnju primjenu istražnog zatvora protiv okrivljenice, dajući jasne, cjelovite i odgovarajuće razloge za svoju odluku.

Naime, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da osnovana sumnja da je okrivljena B. N. počinila kazneno djelo na način i pod uvjetima kako je se to tereti optužnicom proizlazi iz iskaza svjedoka ispitanih prije podnošenja optužnice, na čijim iskazima se optužnica i temelji, a jednako tako i iz materijalnih dokaza koji su prikupljeni policijskom obradom. Stoga neosnovana okrivljenica u svojoj žalbi analizira ranije prikupljene dokaze i zaključuje da oni u ukupnosti ne upućuju na postojanje osnovane sumnje.

Protivno daljnjim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na konkretnu i razboritu opasnost da će okrivljenica boravkom na slobodi, ponoviti kazneno djelo. Naime, način počinjenja kaznenog dijela, odnosno činjenica da je okrivljenica osnovano sumnjiva da je oštećeniku D. P. nožem zadala brojne ozljede i to 29 ubodnih i ubodno reznih rana i 47 reznih rana te podljeve i rane razderotine, upućuju na iznimnu upornost i okrutnost u postupanju okrivljenice te visok stupanj kriminalne volje.

Nadalje, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, kod okrivljenice je prisutna dugogodišnja ovisnost o alkoholu što je imalo učinak, ne samo na njezinu osobnost, nego i na njezino socijalno funkcioniranje, a i u konkretnom su slučaju, prema mišljenju vještaka, ovisnost o alkoholu i akutno opito stanje bili odlučujući čimbenici. Unatoč ranijim pokušajima liječenja od ovisnosti (na koja je okrivljenica uglavnom dovođena u akutno opitom stanju, a takvih je pokušaja bilo čak 31), ona sama nije bila motivirana za liječenje jer je i tijekom liječenja nabavljala alkohol, što nedvojbeno upućuje na rizik od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih dijela. Osim toga, okrivljenica je prekršajno kažnjavana osoba zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa i u odnosu na istog oštećenika i majku, s time da su suprotno navodima okrivljenice, ta prekršajna dijela uključivala i fizičko nasilje.

Imajući na umu brojnost, kvalitetu i značaj navedenih razloga koji, i prema ocijeni ovog suda, opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenice, radi otklanjanja iteracijske opasnosti te se ista svrha ne bi za sad mogla ostvariti predloženim mjerama opreza. Sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju, protivno žalbenim navodima sve te okolnosti, pravilno utvrdio te je svoja utvrđenja i valjano obrazložio.

Konačno, nije u pravu okrivljenica ni kada upire na povredu načela razmjernosti, jer s obzirom da dosadašnje trajanje mjere istražnog zatvora od 28. prosinca 2017. ovo načelo nije povrijeđeno. Naime, prilikom procjene povrede načela razmjernosti, treba uzeti u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog dijela i kazne koje se prema raspoloživim podacima može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti za sad nije povrijeđeno.

Slijedom navedenog, budući da ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. svibnja 2018.