REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac Pr-429/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja R. Ć., iz S., OIB: …
zastupanog po punomoćnicima iz ZOU B. i J. u N. G., protiv tuženika
R. H., M.U.P, OIB:… zastupanog po
ODO-u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika
punomoćnika tužitelja i pun. zz tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom
objave, a nakon objave, dana 09.studenog 2020.godine,

p r e s u d i o j e:

I/ Nalaže se tuženoj R. H. za M.U.P, Z.
da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju R. Ć., iz S.,
OIB: … isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od

73.532,72 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem
eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za 5% poena, a koja teče do 31.07.2015.godine, a od 01.08.2015.godine pa do
isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri
postotna poena, koje teku kako slijedi:

- za mjesec veljaču 2011.godine na iznos od 2.990,46 Kuna od 15.03.2011.godine;
- za mjesec ožujak 2011.godine na iznos od 2.503,18 Kuna od 15.04.2011.godine;
- za mjesec travanj 2011.godine na iznos od 1.426,32 Kuna od 15.05.2011.godine;
- za mjesec svibanj 2011.godine na iznos od 8.957,12 Kuna od 15.06.2011.godine;
- za mjesec lipanj 2011.godine na iznos od 7.279,61 Kuna od 15.07.2011.godine;
- za mjesec srpanj 2011.godine na iznos od 4.896,03 Kuna od 15.08.2011.godine;
- za mjesec kolovoz 2011.godine na iznos od 2.436,99 Kuna od 15.09.2011.godine;
- za mjesec rujan 2011.godine na iznos od 628,38 Kuna od 15.10.2011.godine;
- za mjesec listopad 2011.godine na iznos od 2.823,68 Kuna od 15.11.2011.godine;
- za mjesec studeni 2011.godine na iznos od 1.791,26 Kuna od 15.12.2011.godine;
- za mjesec prosinac 2011.godine na iznos od 3.042,06 Kuna od 15.01.2012.godine;
- za mjesec siječanj 2012.godine na iznos od 4.025,64 Kuna od 15.02.2012.godine;
- za mjesec veljače 2012.godine na iznos od 6.061,53 Kuna od 15.03.2012.godine;
- za mjesec ožujak 2012.godine na iznos od 7.527,39 Kuna od 15.04.2012.godine;

-2-

Pr-429/2019

- za mjesec travanj 2012.godine na iznos od 1.487,85 Kuna od 15.05.2012.godine;
- za mjesec svibanj 2012.godine na iznos od 2.354,68 Kuna od 15.06.2012.godine;
- za mjesec srpanj 2012.godine na iznos od 1.672,70 Kuna od 15.08.2012.godine;
- za mjesec kolovoz 2012.godine na iznos od 5.161,01 Kuna od 15.09.2012.godine;
- za mjesec rujan 2012.godine na iznos od 1.967,27 Kuna od 15.10.2012.godine;
- za mjesec listopad 2012.godine na iznos od 201,25 Kuna od 15.11.2012.godine;
- za mjesec studeni 2012.godine na iznos od 1.241,38 Kuna od 15.12.2012.godine;
- za mjesec prosinac 2012.godine na iznos od 4.489,69 Kuna od 15.01.2013.godine.
II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a koji se odnosi na
potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na
ime parničnih troškova ukupan iznos od 23.750,00 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna
obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi predanoj ovom sudu dana 20.05.2014.godine tužitelj navodi da je kao
policijski službenik MUP-a, P. U.S.D, P.P.P., S.
tijekom 2011. i 2012.godine ostvarivao kod tuženika plaću. Istaknuto je da je
tužitelj obavljao poslove policijskog službenika te da je priroda posla tužitelja iziskivala
prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanima. Istaknuto je da prema
odredbama članka 86.Zakona o radu te članka 92. Zakona o policiji (''NN'' 129/00, 41/08,
76/09, 34/11,130/12, 89/14, 151/14) te članka 44. KU-a za državne službenike i namještenike
(''NN'' 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12) da je određeno da se osnovna plaća službenika i
namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom i
nedjeljom 35%. Ističe se da tijekom 2012. i 2013.godine tuženik nije pravilno obračunao i
isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću,
subotom, nedjeljom i blagdanima te da to nije uradio premda je navedeni rad evidentiran u
radnim nalozima. Istaknuto je da je tužitelj sukladno odredbi članka 186.ZPP-a podnio
zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 11.veljače 2014.godine te da jtuženik zastupan po
ODO-u nije dostavio prijedlog nagodbe niti se očitovao na zahtjev tužitelja u roku od tri
mjeseca od njegova podnošenja. U navedenom smislu tužitelj potražuje 24.000,00 Kuna s
osnova razlike neisplaćene plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i
blagdanom.

Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 10.ožujka 2020.godine (list
189 spisa) tako da isti s osnova neisplaćene razlike plaće na ime prekovremenog rada, rada
noću, subotom, nedjeljom i blagdanom potražuje iznos od 102.698,96 Kuna sa pripadajućom
kamatom, a ukoliko sud nađe da glavni zahtjev nije osnovan tužitelj predlaže da sud usvoji
eventualni tužbeni zahtjev po istom osnovu, a kojim isti potražuje ukupno 73.532,52 Kuna sa
pripadajućom kamatom.

Tužena u odgovoru na tužbu (list 7-8 spisa) navodi da je pregledom evidencija
nadležne službe resornog ministarstva utvrđeno da je PU S.D. pravilno
obračunala i isplaćivala razliku uvećane plaće tužitelju za prekovremeni rad, rad noću, rad

-2-

Pr-429/2019

subotom, nedjeljom, blagdanima, a što da je razvidno iz obračunskih lista plaće. Ističe se da je
iz navedene dokumentacije vidljivo da je tužitelju isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo
sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora koja da propisuje da ukoliko službenik i
namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja
poslova ne smije ili se može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten
tako da provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada se smatra pasivnim dežurstvom.
Ističe se da iz radnih naloga je razvidno da je rad organiziran na način da zaposlenici provode
na brodu više dana uzastopce i to na način da 12 sati rade i nakon toga imaju 12 sati odmora.
Ističe se da ukoliko bi za vrijeme odmora od 12 sati bilo hitnih intervencija da bi u izvješću to
bilo naznačeno te da se takav rad evidentirao kao prekovremeni rad koji da je kao takav bio i
plaćen. U tom smislu se ističe da se radi o radu na drugačiji način sukladno odredbi članka

44.stavka 11. KU-a (''NN'' 93/08) i to prema potrebama službe. Ističe se da uz rad na terenu
djelatnika Pomorske policije da je Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje
primjene KU-a dala tumačenje odredbe čl. 44 u svezi čl. 56. KU-a iz kojeg da u bitnom
proizlazi da bez obzira što je tužitelj na terenu proveo nekoliko dana pravo na uvećanje plaće
iz čl. 44 KU-a te da isti ostvaruje samo za stvarno odrađene sate, a ne za sate koje je terenu
proveo spavajući , odmarajući se te za sate kada nije izvršavao radne zadaće odnosno putujući
do mjesta rada na terenu. Ističe se da Vrhovni sud RH u svom rješenju broj:369/09-2
odgovara na pitanje da li je sud u primjeni KU-a vezan za tumačenja Zajedničke komisije za
tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a za državne i namještenike te da navodi da je za
pravilnu primjenu odredaba KU-a mjerodavno tumačenje Zajedničke komisije budući da su se
ugovorne strane dužne pridržavati tumačenja odredaba KU-a Zajedničke komisije jer da su se
na to obvezali u članku 118. KU-a. Ističe se da u odnosu na pitanje prekovremenog rada je u
presudi Vrhovnog suda RH Revr-466/07-2 od 05.rujna 2007.godine izraženo pravno
shvaćanje vezano za prekovremeni rad koje glasi da iz odredbe članka 33.stavka 1. Zakona o
radu (''NN'' 137/04) proizlazi da je za postojanje prekovremenog rada bitno postojanje više
sile izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe odnosno izvanrednost nastale
situacije i privremeno trajanje nastale situacije pa da je citiranom presudom jasno
protumačeno koji kriteriji moraju biti ispunjeni da bi se u pojedinom konkretnom slučaju
vrijeme provedeno na radu duže od predviđenog smatralo prekovremenim radom, a što u
konkretnoj situaciji nije slučaj.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od

11.veljače 2014.godine (list 4-5 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za
knjigovodstveno-financijske poslove V. K. (list 18-24 spisa); Tumačenja odredbi
KU-a za državne službenike i namještenike (list 88 spisa); zapisnika od 20.lipnja 2017.godine
sačinjenog u spisu ovog suda Pr-937/16 o održanom očevidu na licu mjesta te iskazi svjedoka
B. I. i A. P. dani u predmetu Pr-821/16 (list 93-94 spisa) čitanjem iskaza
svjedoka A. S., A. P. i B. I. saslušanih u predmetu ovog suda br. Pr-
44/19 na raspravi od 12.lipnja 2019.godine (list 149-151 spisa);vještva vještaka M.
G. izrađenog za potrebe predmeta Pr-95/18 (list 155-162 spisa); nalaza i mišljenja
vještaka za računovodstvo i financije S. K. (list 165-185 spisa) U predmetnoj
pravnoj stvari je izveden i dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka B. I. (list 25 spisa);
te tužitelja (list 25-26) te 163 spisa).

Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršeni
prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od

01.02.2011.godine do 31.12.2012.godine.

Prvenstveno je potrebno istaći da je u predmetnom postupku više puta suđeno.
Najprije je donesena presuda ovog suda Pr-381/14 od 19.ožujka 2015.godine (list 41-47
spisa); a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž R- 104/15 od 21.travnja

-2-

Pr-429/2019

2016.godine (list 54-56 spisa). Potom je doneseno rješenje Vrhovnog suda Republike
Hrvatske u Zagrebu broj Revr-1325/16-2 od 04.siječnja 2017.godine (list 80-81 spisa) kojim
je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu Gž R-104/15 od 21.travnja 2016.godine i
presuda ovog suda Pr-381/14 od 19.ožujka 2015.godine i predmet vraćen sudu prvog stupnja
na ponovno odlučivanje. Nakon navedenog ovaj sud je ponovo donio presudu Pr-174/17 od

25.travnja 2018.godine (list 99-112 spisa), a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u
Splitu broj Gž R-555/2018-2 od 30.svibnja 2019.godine (list 132-135 spisa). Iz stava
Vrhovnog suda RH u presudi od 04.siječnja 2017.godine proizlazi da službenik koji zbog
naravi posla ne smije napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru da ima i slobodno
vrijeme, a koje vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada da se ne može smatrati
prekovremenim radom pa u tom smislu je u ponovljenom postupku, a prema naputku
Županijskog suda u Splitu iz presude od 30.svibnja 2019.godine sud u ponovljenom postupku
trebao utvrditi stvarne sate rada te ujedno uračunati i vrijeme potrebno za odmor.

Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na
radnom mjestu policijskog službenika u MUP RH, PU S.-
d., P.p.p. Split.

Također među strankama nije sporno ni da se tužitelj prije pokretanja predmetnog
postupka obratio nadležnom ODO-u S. sukladno odredbi članka 186. a ZPP-a za mirno
rješenje spora, a što je i razvidno iz pregledanog zahtjeva za mirno rješenje spora od 11.
veljače 2014.godine (list 4-5 spisa), a na koji zahtjev se isti nije očitovao.

Prema odredbi članka 42.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 149/09-dalje ZR-a), a koji je
u primjeni u predmetnom utuženom razdoblju radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem
je radnik obvezan obavljati poslove odnosno u kojem je raspoloživ obavljati poslove prema
uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili na drugom mjestu koje
odredi poslodavac.

Temeljem odredbe članka 53. stavka 1. ZR-a tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

Temeljem odredbe članka 33. stavka 2. Zakona o policiji (''NN'' 34/11) koji je u
predmetnom slučaju u primjeni obzirom na utuženo razdoblje je propisano da je policijski
službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punog radnog
vremena, a sukladno stavku 3. istog članka je propisano da u slučaju iz stavka 1. i 2. tog
članka policijskog službenika pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno
općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

Temeljem odredbe članka 41.stavka 1. KU-a za državne službenike i namještenike
(''89/12) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, a sukladno
odredbi članka 44. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 89/12), a koja odredba
je u predmetnom slučaju u primjeni je između ostalog propisano da će se osnovna plaća
službenika i namještenika uvećati za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad
subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, a za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim
zakonom i za Uskrs 150%, te se navedeni dodaci iz članka 44. stavka 1. KU-a međusobno ne
isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

Iz iskaza svjedoka B. I. (list 25 spisa) proizlazi da istog poznaje iz P.p.p., te da je bio zapovjednik na patrolnom brodu, te da je radio i na manjim
brodovima, a da je tužitelj radio kao upravitelj stroja na tim manjim brodovima tipa "B". Isti
ističe da on i tužitelj nisu zajedno radili. Isti ističe da je on 2013. umirovljen. Isti navodi da
je brod na kojem je radio tužitelj uglavnom bio u plovidbi 4 ili 5 dana, a nakon toga da bi
posada bila 4 ili 5 dana slobodna. Isti ističe da bi se za vrijeme plovidbe brod zaustavljao u
lukama, ali da je posada cijelo vrijeme morala biti na brodu i nije ga smjela napuštati, osim
kratko, npr. za kupnju namirnica i sl. Navodi da je rad na brodu nije bio organiziran u
smjenama. Istaknuto je da je bio propisan minimalan broj posade i to troje ljudi, te da na

-2-

Pr-429/2019

brodu na kojem je plovio tužitelj da su najčešće bila 3 člana posade. Isti ističe da ga nije
imao nitko zamijeniti na brodu kao ni tužitelja na njegovim poslovima, jer da svaki član
posade radi svoj posao i ne može mijenjati drugog u njegovu poslu. Isti navodi da se rad nije
mogao organizirati na način da član posade ima 12 sati odmora dok je brod u plovidbi.
Naime, isti ističe da posada uvijek ima nešto raditi i dok je brod na vezu ( održavanje broda,
javljanje na telefon i sl.), te da treba stalno biti u vezi sa šefom smjene ili načelnikom, a i
pomorska stanica da mora stalno biti uključena i netko je mora slušati. Zaključno isti ističe da
radno vrijeme na brodu je bilo danju, noću, vikendom te blagdanom. Netko od članova posade
uvijek mora biti budan na brodu.

Iz iskaza saslušanog tužitelja R. Ć. proizlazi da je isti kroz 2011. i 2012. kao
policijski službenik MUP-a, PU SD, P.p.p. S. radio kao upravitelj
stroja na brodovima tipa "B" i to Sv. Dujam i Sv. Jure te da je radno vrijeme bilo većinom
organizirano na način da se 4-5 dana radilo, a 4-5 dana bilo slobodno. Isti ističe da mu j e bio
nedostupan uvid u evidenciju rada, a da mu prekovremeni sati nisu plaćeni, osim možda
poneki u utuženom razdoblju. Navodi da kad je na brodu da brod ne smije napuštati jer da na
istom uvijek ima posla i dok je plovidbi kao i dok je u luci. Ističe da se radilo danju, noću,
vikendom i blagdanom. Isti ističe da nije dobivao pomorski dodatak, kao ni dodatak za
posebne uvijete rada, te da nije nikada dobio pisano rješenje o organizaciji rada, o korištenju
slobodnih dana ili preraspodijeli radnog vremena. Isti navodi da nikad nije imao u komadu 12
sati neprekidnog odmora na brodu iz razloga što da se na brodu uvijek ima nešto raditi, te da
je brod potrebno održavati i biti dostupan na radio vezi, radaru i službenom mobitelu.
Iz dopunskog iskaza saslušanog tužitelja danog na ročištu od 20.studenog 2019.godine
(list 163 spisa) proizlazi da isti ostaje u cijelosti kod onog što je istakao pred ovim sudom
dana 25. studenog 2014. osim što dodaje da je radio sam na brodu koji je dužine oko 15 m, na
istom da bude tri člana posade, te da se radi o skučenom prostoru koji nema uvjete za
stanovanje i spavanje. Ističe se da radio veza i pomorska stanica non stop rade tako da se ne
može spavati na miru. Navodi da u tom malom skučenom prostoru se nalazi wc bez prostora
koji je u neposrednoj blizini mornara koji spava, a koji da je udaljen od kreveta oko 50 cm.
Navedeni ističe da je od njegove sobe wc udaljen oko 1 m, a od zapovjednikove sobe 20 cm.
Isti navodi da je njihov temeljni posao zaštita državne granice, ali da rade i po pomorskom
zakoniku i po zakonu o morskom ribarstvu. Ističe da su kontrolirali koče i ribolov i
dokumente ribarica i drugih brodova. Navodi da su obračunske liste dobivali, ali da im nije
nikada prigovarao jer da mu je rečeno da se tako radi, a da nije prigovarao ni izvješćima uz
radne naloge jer da im je boravak na brodu dok nisu plovili pisan kao pasivno dežurstvo.
Iz iskaza saslušanog svjedoka B. I. danog za potrebe spisa Pr-821/16 (list 93
spisa) proizlazi da su zajedno radili više godina u pomorskoj policiji, te da je bio zapovjednik
plovila od 1999. do 2011. Navodi da je u utuženom razdoblju radno vrijeme bilo organizirano
na način da su od ponedjeljka do idućeg ponedjeljka bili na plovidbi, a potom da su 7 dana
bili slobodni, što da se odnosi na plovila tipa "A". Ističe da se na plovilima tipa "B" plovilo 4
dana, a potom da su četiri dana bili slobodni. Navodi da su na brodu morali biti 24 sata
dnevno i istog nisu smjeli napuštati. Također navodi da je brod uvijek trebao biti spreman za
plovidbu, te da su stalno bili na "vezi", što da znači da su stalno morali pratiti i slušati
pomorsku stanicu, policijsku stanicu, službeni mobitel i osobni mobitel. Ističe da im se plaćao
rad od 12 sati dnevno, a ponekad i 8 sati. Ističe se da za vrijeme koje provode na brodu nisu
dobivali pomorski dodatak, te da sukladno pomorskim propisima nije bilo moguće da netko
zamijeni bilo kojeg člana posade. Ističe se da nije bilo dovoljno članova posade na brodu,
osim ponekad, te da na takvom brodu bude dvostruka posada. Svjedok navodi da su im 2010.
ili 2011. počeli isplaćivati naknadu za pasivno dežurstvo, ali da se nije radilo o pasivnom
dežurstvu kao primjerice u policiji, te da nisu stali kući, a po potrebi dolazili na posao kako bi
trebalo izgledati pasivno dežurstvo pa da su im platili 12 sati rada dok smo na brodu, a

-2-

Pr-429/2019

ostalo vrijeme da su im platili kao pasivno dežurstvo. Svjedok navodi da su na brodu bila dva
mornara, upravitelj stroja i zapovjednik, iako da ih je trebalo biti šest članova posade, te da
brod "Sv. Mihovil" ima gumenjak kojim 2 djelatnika (mornara) idu u ophodnju, te da u
slučaju hitne intervencije i potrebe za isplovljavanjem broda da su morali zvati mornare iz
ophodnje da se vrate na brod. Ističe da se ophodnja vrši po potrebi i to ljeti svakodnevno, a
zimi manje. Isti navodi da se brod održava cijelo vrijeme, svakodnevno čisti, te da su
spavali kako tko uhvati trenutak, ali da se uvijek netko morao javljati na veze. Ističe da su u
izvješćima pisali samo policijski posao, a da nije pisao primjerice kada tko kuha, čisti brod,
popravlja po brodu i sl. Navodi da su inače na brodu stalno morali biti u uniformi jer ako ih
zatekne kontrola da im se to odbija plaće. Ističe da su se međusobno , a ako je to bilo moguće
dogovarali da jedan odspava dok je drugi na vezi i sl, ali da se nije radilo o odmoru i
spavanju u komadu od 8 sati jer da cijelo vrijeme radi pomoćni motor, brod valja, pa da se ne
radi o snu kao kod kuće. Navodi da brod" Sv. Mihovil" je dužine cca 24 metra, tipa "A", a da
postoje brodovi tipa "B" koji su dužine cca 12 metara. Ističe da sa plovilima tipa "B" se išlo
na plovidbu 4 dana, te da isti nemaju gumenjak. Navodi da postoje i brodovi tipa "C" sa
kojima se išlo u jednodnevne plovidbe. Navodi da inače područje djelovanja broda "Sv.
Mihovil" je veliko, te da je isti namijenjen za nadzor državne granice. Ističe se da se taj
nadzor češće vrši zimi, a ljeti da taj brod bude više na sidru jer se ophodnja vrši
gumenjakom. U slučaju nevremena da brod ne isplovljava već je na sidru ili je vezan u luci,
ali tada uopće ne spavamo zbog valjanja plovila.

Iz iskaza saslušanog svjedoka A. P. danog za potrebe predmeta Pr-821/16
proizlazi da je radno vrijeme je bilo organizirano na način da smo od ponedjeljka do idućeg
ponedjeljka bili na plovidbi, a potom smo 7 dana bili slobodni, što se odnosi na plovila tipa
"A". Navodi na plovilima tipa "B" se plovilo 4 dana, a potom smo 4 dana bili slobodni.
Ponekada bi se na brod ukrcali u Splitu, a ponekad na Visu. Isti navodi da su na brodu
morali biti 24 sata dnevno i da istog nismo smjeli napuštati. Isti ističe da je brod uvijek
trebao biti spreman za plovidbu, te da su stalno smo bili na "vezi", što znači da smo stalno
morali pratiti i slušati pomorsku stanicu, policijsku stanicu, službeni mobitel i osobni mobitel.
Ističe da im se plaćao rad od 12 sati dnevno, a ponekad i 8 sati. Isti navodi da za vrijeme koje
provode na brodu nisu dobivali pomorski dodatak. Svjedok navodi da sukladno pomorskim
propisima nije bilo moguće da netko zamijeni bilo kojeg člana posade, te da nije bilo dovoljno
članova posade na brodu, osim ponekad. Isti ističe da može reći da uopće nije ni moguće da
na takvom brodu bude dvostruka posada. Isti ističe da želi naglasiti kako je njihov posao
specifičan, te da se radi se o brodovima koji su jako skupi i za taj brod da su odgovorni.
Navodi se da svatko na brodu za nešto odgovara, te da ta odgovornosti povlači spremnost i
budnost da bi brod mogao funkcionirati. Svjedok ističe da 2010. ili 2011. su im počeli
isplaćivati naknadu za pasivno dežurstvo, ali da se nije radilo o pasivnom dežurstvu kao
primjerice u policiji, odnosno da nisu stali kući, a po potrebi dolazili na posao kako bi trebalo
izgledati pasivno dežurstvo. Ističe se da su im platili 12 sati rada dok su na brodu, a ostalo
vrijeme da su im platili kao pasivno dežurstvo. Isti navodi da su bila 2 mornara, upravitelj
stroja i zapovjednik, te da ih je trebalo biti 6 članova posade. Navodi se da brod "Sv.
Mihovil" ima gumenjak kojim 2 djelatnika (mornara) idu u ophodnju, te da u slučaju hitne
intervencije i potrebe za isplovljavanjem broda su morali zvati mornare iz ophodnje da se
vrate na brod. Inače, isti navodi da se ophodnja vrši po potrebi i to ljeti svakodnevno, a zimi
manje. Svjedok navodi da se brod održava cijelo vrijeme, svakodnevno se čisti, te da su
spavali kako tko uhvati trenutak, ali da se uvijek netko morao javljati na veze. Ističe se da u
izvješćima zapovjednik piše samo policijski posao, a ne primjerice kada tko kuha, čisti brod,
popravlja po brodu i sl. Inače isti navodi da su na brodu stalno morali biti u uniformi jer ako
ih zatekne kontrola da im se to odbija od plaće, te da moraju stalno biti spremni za
intervenciju (hitni medicinski prijevoz, traganje i spašavanje na moru, ribarice u krivolovu,

-2-

Pr-429/2019

poziv na povredu državne granice i sl.). Svjedok navodi da su se međusobno dogovarali da
dok jedan odspava da je drugi na vezi i sl. Navodi da se nije e radilo o odmoru i spavanju u
komadu od 8 sati. Nadalje isti navodi da cijelo vrijeme dok radi pomoćni motor, brod valja,
pa da se ne radi o snu kao kod kuće. Svjedok ističe da je brod" Sv. Mihovil" dužine cca 24
metra, tipa "A",te da postoje brodovi tipa "B" koji su dužine cca 12 metara. Ističe se da sa
ovim plovilima tipa "B" se išlo na plovidbu 4 dana, te da isti nemaju gumenjak. Ističe se da
postoje i brodovi tipa "C" sa kojima se išlo u jednodnevne plovidbe. Inače, navodi da se
područje djelovanja broda "Sv. Mihovil" je veliko, te da je isti namijenjen za nadzor državne
granice. Navodi se da se taj nadzor češće vrši zimi, a ljeti da taj brod bude više na sidru jer
da se ophodnja vrši gumenjakom., te da u slučaju nevremena brod ne isplovljava već da je na
sidru ili je vezan u luci, ali da tada uopće ne spavaju zbog valjanja plovila.

U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom
postupku i tužitelja te dokumentacije koju je vezano za rad tužitelja dostavio tuženik proizlazi
da je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima, a dok je brod bio nekoliko dana u
plovidbi bio na višednevnom dežurstvu, te u predmetnom slučaju da nije od značaja da li se
radi o efektivnom radu ili ne jer da je tužitelj bio na radnom mjestu i radio izvan redovitog
radnog vremena te je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se
treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je
tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada
tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana
dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU-a pripada naknada za
prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik
radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje
isti provede i na raspolaganju je poslodavcu bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili
neaktivnom dežurstvu. Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom
postupku nedvojbeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme
dežurstva na radnom mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne plaće
uključujući i pravo uvećanja iste na temelju odredbe članka 44. stavka 1. KU-a. Također
tužitelj ima pravo i na isplatu naknade za rad i u vrijeme kad se odmarao i to samo ako je
utvrđeno da je i to vrijeme proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog
mjesta.

Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno
proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme dežurstva na radnom
mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne plaće uključujući i pravo
uvećanja iste na temelju odredbe članka 44. stavka 1. KU-a.

Visina predmetnog tužbenog zahtjeva je utvrđena na temelju provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku V. K..

Iz nalaza i mišljenja vještaka V. K. (list 18-23 spisa) proizlazi da je
vještak pregledom izvoda iz registra službenih poslova utvrdio da je rad tužitelja u spornom
razdoblju dijelom organiziran u turnusu, dok da je dio radnog vremena organiziran kao
redovan rad od 40 sati tjedno. Isti ističe da je na osnovi izvoda iz registra službenih poslova i
radnih naloga utvrdio sate prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom, te
rada blagdanom. Navodi se da s obzirom da tijekom višednevne plovidbe boravak tužitelja na
brodu traje 24 sata, te da u spisu ne prileže odluka o radnom vremenu tužitelja te da je vještak
prilikom obračuna prekovremenih sati rada tužitelja te da je kao prekovremeni rad uzimao
svaki sat rada duži od 40 sati tjedno sukladno članku 44. KU-a. Navodi se da je prilikom
utvrđivanja prekovremenih sati vještak uzeo u obzir broj slobodnih dana koje je tužitelj
iskoristio u pojedinom mjesecu te da je za iste izvršio umanjenje broja prekovremenih sati
rada u omjeru 1: 1,5, te da umanjenje prekovremenih sati nije vršeno za slobodne dane koji da
se odnose na dane tjednog odmora. Vještak navodi da kad je rad tužitelja bio organiziran u

-2-

Pr-429/2019

turnusu kao prekovremeni rad da se smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda
radnih sati. Vještak navodi da u slučajevima kad je tužitelj primao plaću po osnovi pasivnog
dežurstva, terenskog rada i rada u turnusu, a isti nije ostvarivan da je vještak za navedene
iznose umanjio dodatke po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i
blagdanom. Vještak se poziva na odredbu članka 44.KU-a, te 44.stavka 1. KU-a za državne
službenike i namještenike. Vještak je na osnovi svega navedenog utvrdio da ukupna svota
naknada iznosi 102.698,96 Kuna za sporno razdoblje odnosno po mjesecima kako je razvidno
iz kolone broj 30. Tablice koja je prilog vještva.

Tuženik je osporavao nalaz i mišljenje vještaka u podnesku od 15.12.2014.godine (list
30-31 spisa) tražeći da se izvede dokaz vještačenjem na način da vještak uzme u obzir
organizaciju rada 12 sati redovan rad i 12 sati odmora, te da u tom smislu izračuna stvarne
sate rada tužitelja. Sud je na ročištu od 04.veljače 2015.godine odbio navedeni prijedlog
tuženika.

Na ročištu od 20.studenog 2019.godine sud je prihvatio da se provede vještačenje po
vještaku S. K., a prema prijedlogu tužitelja iz podneska od 28.10.2019.godine.
Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije S.
K. (list 166-181 spisa) proizlazi da je vještak imao zadatak za utuženo razdoblje da
napravi izračun na način da se unutar 24 sata uzme u obzir 8 sati odmora, te da kod te
varijante izračuna uzme u obzir da je tužitelj imao pravo na dnevni odmor od 12 sati
neprekidno kojeg da nije mogao ostvariti u cijelosti, te za koji odmor da je dobivao slobodne
dane, ali da onda ti slobodni dani ne mogu biti osnova za umanjenje tražbine tužitelja po
osnovi prekovremenog rada. Vještak je istakao da je obračun razlika sati za razdoblje od

01.02.2011.godine do 31.12.2012.godine prikazao u Tablici 1. svog vještačenja i to u
stupcima od 1-15. vodeći računa o tome da od ukupnog fonda sati za svaki dan (za vrijeme
provedeno od 0-24 sata) dio otpada na redoviti rad od 8 sati, dnevni odmor od 8 sati i
prekovremeni rad za ostatak sati u tome danu, te da od ukupnog broja prekovremenih sati koje
je prethodno povećao za 50% da je vještak oduzeo iznos sati iskorištenih putem slobodnih
dana vodeći računa da je prethodno izračunat puni mjesečni fond sati rada kao redovito radno
vrijeme koji da je platio tužitelj te da je prethodno fond prekovremenih sati povećan za 50
%zbog činjenice da redoviti sati i slobodni dan vrijedi u omjeru 1:1,50. Vještak navodi da je
ukupno dnevni fond sati provedenih subotom, nedjeljom i blagdanom računao na način da dio
otpada na dnevni odmor od 8 sati, a da je ostatak dnevnog fonda prekovremeni rad. Navodi se
da je rad proveden u razdoblju od 00-06 sati i od 22-24 sata noćni rad sa obračunom dodatka
od 40%, te da je na rad proveden subotom obračunao dodatak od 25%, za rad nedjeljom 35%,
a za rad proveden blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs dodatak od
150%. Ističe se da vrijednost ostvarenih razlika u satima pomnožena sa vrijednošću satnice
iskazanih u kunama da je izračunao u stupcu 17-21, te da od ukupnog zbroja vrijednosti koje
je prikazao u stupcu 17-21 je oduzeo isplaćene vrijednosti za uvjete rada (tzv. pasivno
dežurstvo i/ili uvjeti rada kao dodatak prikazane u stupcu 22 te u stupcu 23 te da je dobio
iznos ukupne razlike. Isti je obračun dao u Tablici 1. svog vještva. Zaključno vještak Kolovrat
u nalazu i mišljenju navodi da je u Tablici 1. svog vještva utvrdio razlike prekovremenih sati,
sati rada noću, rada subotom, nedjeljom i državnim blagdanima između obračuna koji je
iskazan u Tablici obračunatih sati po tužitelju i to za razdoblje od 01.02.2011.godine do

31.12.2012.godine. Vještak navodi da iz prethodno iskazane Tablice 1. proizlazi kako
djelatniku R. Ć. pripada dodatni bruto iznos kao razlika u iznosu od 73.532,72 Kuna.
Navedeni nalaz i mišljenje vještaka S. K. ovaj sud smatra u cijelosti
vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasniva na relevantnoj dokumentaciji u spisu, te
tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka K., a tuženik je samo paušalno
u podnesku od 11.svibnja 2020.godine (list 216-218 spisa)iznijela svoje mišljenje da smatra

-2-

Pr-429/2019

da vještak nije mogao dati točan izračun, a što nije točno budući je vještak vještačio temeljem
naloga ovog suda i relevantne dokumentacije koju je ovom sudu dostavio upravo sam tuženik.
Imajući u vidu sve provedene dokaze u ovom postupku, a posebice nalaz i mišljenje
vještaka S. K. ovaj sud je mišljenja da je u predmetnoj pravnoj stvari, a obzirom
da je ovaj sud iz izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da premda je tužitelj za vrijeme
višednevne plovidbe mogao biti pozivan na razne intervencije od strane nadređenih, a koja
činjenica je razvidna i iz radnih naloga sa izvješćima koje je tužena dostavila u predmetni
spis te se isti morao odazvati intervencijama, a budući iz iskaza saslušanog tužitelja i
svjedoka proizlazi da se tužitelj unatoč obvezi da se odaziva na intervencije na poziv
poslodavca mogao odmarati nekoliko sati premda isti nikad nije imao u komadu 12 sati
neprekidnog odmora na brodu iz razloga što da se na brodu uvijek ima nešto raditi, te se nije
radilo o čistom odmoru zbog specifičnosti tužiteljeve službe na brodu budući je tužitelj bio
upravitelj stroja zadužen za održavanje strojeva na brodu, navedeno vrijeme odmora tužitelja
na brodu ne može se smatrati stvarno odrađenim satima rada niti u tom smislu
prekovremenim radom pa ovaj sud smatra da je potrebno prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka
S. K. prema kojoj se u situaciji kad je tužitelj boravio više dana na brodu ,
prilikom obračuna naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u
spornom razdoblju njegov rad obračuna na način da se kod izračuna uzme u obzir 8 sati
dnevnog odmora, a prema kojoj varijanti bi prema izračunu vještaka S. K.
tužitelja u razdoblju od 01.02.2011.godine do 31.12.2012..godine po osnovi prekovremenog
rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom tužitelj ostvario naknadu u iznosu od

75.532,72 Kuna. Ovaj izračun je u skladu s praksom Vrhovnog suda RH koji je u svojim
odlukama u istovrsnim pravnim stvarima o ovom pitanju zauzeo jedinstveni pravni stav, a
vezano za način utvrđivanja stvarnih sati rada i vremena dnevnog odmora u predmetnom
slučaju budući je isticao da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao
neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno , te da je životno i logično da službenik koji
zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti radno mjesto ima i slobodno vrijeme, a
slijedom čega je trebalo prihvatiti onaj dio izračuna vještaka K. koji je prilikom
izračuna uzeo u obzir 8 sati dnevnog odmora, a što bi u konkretnoj situaciji prema relevatnoj
sudskoj praksi predstavljao minimalan broj sati dnevnog odmora na brodu na kojem je radio
tužitelj.

U navedenom smislu, trebalo je u cijelosti prihvatiti tužiteljev eventualni zahtjev za
isplatu s osnova neisplaćenih dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada u ukupnom
iznosu od 75.532,72 Kuna bruto, budući u situaciji kad tužitelj boravi tijekom višednevnih
službi na plovilu 24 sata tada je potrebno rad tužitelja obračunati na način da se iz obračuna
izuzme 8 sati dnevnog odmora, te tužitelj upravo sukladno navedenom i potražuje iznos od

73.532,72 Kuna bruto po navedenom osnovu svojim podneskom od 10.03.2020.godine u
skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka K.. Na navedeni dosuđeni iznos tužitelju
pripada zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15-og dana
u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate sukladno odredbi članka 83. stavka 3. ZR-a,
odnosno 92. stavku 3. ZR/14. te se ista obračunava sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2.
ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 Neosnovan je dio zahtjeva tužitelja za isplatu
zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u
dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu
dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi
čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13,
125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08,
2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je za ovaj dio
tužbenog zahtjeva odbijen, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

-2-

Pr-429/2019

Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi
članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni
zahtjev tužitelja odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da tužitelj nije uspio sa
neznatnim dijelom svog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje zatezne kamate na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi
ovaj sud je odlučio da tuženik tužitelju naknadi cjelokupne parnične troškove sukladno
odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno
odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad pripadaju trošak sastava zahtjeva za
mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova; trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova;
zastupana na ročištu od 02.10.2014.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od

25.11.2014.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 04.02.2015.godine u
iznosu od 100 bodova; trošak zastupanja na ročištu od 19.03.2015.godine u iznosu od 50
bodova; trošak sastava podneska od 24.10.2015.godine u iznosu od 100 bodova; trošak
sastava podneska od 21.11.2014.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od

23.01.2015.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 20.02.2018.godine u
iznosu 100 bodova; trošak sastava podneska od 05.03.2018.godine u iznosu od 100 bodova;
trošak zastupanja na ročištu od 15.03.2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na
ročištu od 10.10.2019.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na
ročištu od 20.11.2019.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od

14.09.2020.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 30.09.2019.godine u
iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 24.10.2019.godine u iznosu od 100
bodova; trošak sastava podneska od 10.03.2020.godine u iznosu od 100 bodova, a što iznosi
1700 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 17.000,00
Kuna, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 4.250,00 Kuna ukupno iznosi 21.250,00
Kuna, te što uz dodatak troškova vještačenja u iznosu od 2.500,00 Kuna ukupno iznosi

23.750,00 Kuna, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom
zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se
zakonska zatezna kamata obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''
78/15) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 09.studenog 2019.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

-2-

Pr-429/2019

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka
pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za
Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci
koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.