Broj: Kžzd 7/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović  kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. P., zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 158.  st. 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnijetima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 27. veljače 2018. broj Kzd-1/2018, u sjednici održanoj 10. svibnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika i opt. G. P., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Uslijed te odluke žalba opt. G. P. zbog odluke o troškovima kaznenog postupka je bespredmetna.

II. U ostalom dijelu žalba opt. G. P. i u cijelosti žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, proglašen je krivim opt. G. P. zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 158. st. 1. i 5. KZ/11 te je na temelju čl. 166. st. 2. KZ/11  osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest godina u koju kaznu mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. kolovoza 2017. pa nadalje.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1.-8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08.) opt. G. P. je naloženo da podmiri  troškove kaznenog postupka u iznosu 28.205,00 kuna (3.680,00 kn na ime troškova za psihologijsko vještačenje, 525,00 kn na ime troškova svjedoka, 18.000,00 kn na ime troškova postavljenog branitelja, 6.000,00 kuna na ime troškova opunomoćenika oštećenice).

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se presuda preinači i optuženik osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Optuženik u žalbi podnesenoj putem branitelja R. I. odvjetnika iz O. pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka. Žalbeni  je prijedlog „da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda“.

Optuženik je osobno i putem branitelja odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je neosnovana dok je žalba optuženika djelomično neosnovana, a dijelom bespredmetna.

Državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja podcijenio značaj otegotnih okolnosti, brojnost izvršenih inkriminiranih radnji, dob oštećenice te složenost obiteljske situacije u kojoj je oštećenica bila u odnosu zavisnosti naspram optuženika kao osobe  koja je uživala njezino povjerenje.

Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik ističe da je jedini privređivao i uzdržavao brojnu obitelj te da je postojala posebna emotivna veza („dublji osjećaji“) između njega i oštećenice što prvostupanjski sud nije cijenio olakotnim, dok je podcijenjeno potpuno priznanje djela.

Suprotno tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u pobijanoj su presudi pravilno vrednovane okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne. Imajući na umu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, poglavito optuženikovo potpuno priznanje kaznenog djela i kajanje, kazna zatvora u trajanju od šest godina dostatno je odmaknuta od minimuma propisane kazne te zadovoljava zahtjevu retribucije i društvene osude, pa je neosnovan zahtjev državnog odvjetnika za izricanje strože kazne. Isto tako, protivno žalbenim prigovorima optuženika, nema mjesta ni blažem kažnjavanju s obzirom na izraženu ustrajnost u kriminalnoj aktivnosti koja je obuhvaćala dva oblika seksualne zlostave (vaginalni i oralni snošaji).

Optuženik se žali i na odluku o troškovima postupka zamjerkom da ga je sud trebao osloboditi obveze naknade troškova kaznenog postupka jer nema prihoda.

Međutim, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi stranaka prema čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka.

Prvostupanjski sud je pozivom na čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1.-8. ZKP/08 optuženiku naložio plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 28.205,00 kuna time da je u izreci razlučio iznose troškova koji se odnose na vještaka psihologa, postavljenog branitelja, svjedoke i opunomoćenika oštećenice. U razlozima pobijane presude sud prvog stupnja navodi: „Kako je Zakonom o kaznenom postupku određeno da kada sud optuženika proglasi krivim, da će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka ....“, nakon čega je reproducirao iznose troškova iz izreke. Prvostupanjski sud pri tome nije iznio razloge za odluku o visini troškova postavljenog branitelja i troškova opunomoćnika oštećenice, posve je izostala odluka o paušalnoj svoti iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 premda je i ovaj trošak obuhvaćen odredbom na koju se poziva sud prvog stupnja, a čija visina se utvrđuje s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka. Pored toga, iako se prvostupanjski sud pravilno poziva na odredbe ZKP/08 koje uključuju i posljednju VII novelu Zakona, (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, „Narodne novine“ broj 70/17), propustio je dati razloge postoje li ili ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično s obzirom na imovinsko stanje i druge obveze uzdržavanja optuženika (čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08) zbog čega žalbene prigovore optuženika s osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja glede odluke o troškovima postupka nije bilo moguće ispitati. Stoga je u tom dijelu trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 (toč. I. izreke) i čl. 482. ZKP/08 (toč. II. izreke) odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 10. svibnja 2018.