1

Poslovni broj Gž-1840/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1840/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz D. R., OIB: ..., zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika J. O. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. i P., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 124 Pn-2193/17-84 od 30. svibnja 2018. , 9. studenog 2020.,  

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 124 Pn-2193/17-84 od 30. svibnja 2018. u točki I. izreke.

 

 

2.                Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se ista presuda u točkama II.  i III. izreke i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti  tužiteljici D. K. daljnji iznos od 7.351,78 kn (sedamtisućatristopedesetijednakuna sedamdesetiosamlipa) sa zateznom kamatom od 4. travnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 23.618,46 kn (dvadesetitritisućešestoosamnaestkuna četrdesetišestlipa), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

 

 

3.                Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je  naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.851,79 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 798,22 kn teče od 4. travnja 2008. do isplate, a na iznos od 1.053,57 kn od 13. svibnja 2008. do isplate te zateznu kamatu na iznos od 5.500,00 kn za razdoblje od 4. travnja do 1. kolovoza 2008. U točki II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 7.351,78 kn sa zateznom kamatom od 4. travnja 2008. do isplate, dok je u točki III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Protiv presude su žalbu podnijele obje stranke, tužiteljica u odnosu na odbijajući dio, a tuženik u odnosu na dosuđujući dio, s tim što se tužiteljica poziva na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), a tuženik na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava.

 

Tužiteljica u žalbi osporava zaključak suda o suodgovornosti treće osobe za naknadu štete te ukazuje na činjenicu da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Dugoj Resi poslovni broj P-841/07 od 28. ožujka 2008. utvrđeno da je osiguranik tuženika izazvao predmetnu prometnu nesreću, budući da nije zaustavio svoje vozilo prije stupanja na cestu s prednošću prolaza, a kojom cestom su se kretala vozila tužiteljice te vozilo kojim je upravljao J. K.. Ukazuje na nalaz vještaka I. B. koji je jasno naveo da do nesreće ne bi došlo da se vozilo osiguranika tuženika zaustavilo na znaku STOP pa zaključuje da je kauzalni neksus započeo protupravnom radnjom osiguranika tuženika. Položaj vozila osiguranika tuženika da je utvrđen iz skica mjesta događaja  te proizlazi iz oštećenja na vozilima, iz kojih dokaza proizlazi da je vozilo Škoda Favorit kojim je upravljao J. K. prvi kontakt imalo s vozilom osiguranikom tuženika koje mu je oduzelo prednost prolaza. Smatra da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su proturječni.

 

Osporava i odluku o parničnom trošku, uz obrazloženje da je sud trebao imati u vidu kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužiteljice u sporu pa da sama činjenica što je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio tužiteljici iznos od 5.500,00 kn govori o djelomičnom uspjehu u sporu.

 

Predlaže stoga presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška, podredno presudu ukinuti te predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o doprinosu njegovog osiguranika za nastanak štete te ukazuje da se dokazi koji su provedeni u prekršajnom postupku ne mogu koristiti u ovom postupku, budući da za to ne postoji suglasnost stranaka. Pored toga ističe da su istovjetni dokazi provedeni i u prekršajnom i u ovom postupku, da su tehnički parametri same nezgode utvrđeni tek provođenjem prometnog vještačenja pa da nema potrebe za korištenjem dokaza iz prekršajnog spisa. Suglasan je sa zaključkom suda da tužiteljica svojim ponašanjem nije doprinijela nastanku štetnog događaja, ali smatra da žalitelj ne može odgovarati za eventualne propuste u pravilnom označavanju krivca za predmetnu nezgodu. Navodi da je odgovornost osiguranika E. O. utvrđena tek tijekom ovog postupka te da je u postupku utvrđeno da je do kontakta vozila tužiteljice i vozila Škoda Favorit došlo prije kontakta između vozila Škoda Favorit i VW Passat (vozilo osiguranika tuženika) što da upućuje na zaključak da način kretanja vozila osiguranika tuženika nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom. Glede visine štete, smatra da pravična novčana naknada treba iznositi 9.000,00 kn, da se odluka o troškovima prijevoza i liječenja ne može ispitati te da tužiteljica nije dokazala opravdanost troškova prijevoza niti da je platila za Schanzov ovratnik.  Osporava i odluku o tijeku zatezne kamate ističući da zatezna kamata s naslova tuđe pomoći i njege teče od dana donošenja presude.

 

Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

 

Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženika ponovila svoje tvrdnje iznesene u žalbi protiv presude te je predložila žalbu tuženika odbiti i obvezati ga da joj nadoknadi trošak sastava tog podneska.

 

Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

 

U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda na koju ukazuju žalitelji, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Međutim, pogrešno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo na štetu tužiteljice, kada joj je dosuđena naknada štete u 50%-tnom iznosu.

 

Glede povrede postupka na koju ukazuje tuženik u žalbi, a koja bi se očitovala u korištenju dokaza iz prekršajnog spisa, valja odgovoriti da je tuženik u odgovoru na tužbu izričito naveo da predlaže pribaviti prekršajni spis te da je suglasan sa svim dokazima koji su u istom postupku provedeni. Nakon toga je i tužiteljica u podnesku od 25. studenog 2008. izjavila da se ne protivi provođenju tog dokaza. Stoga tuženik bez osnove tvrdi da sud prvog stupnja nije bio ovlašten koristiti dokaze provedene u postupku koji je vođen protiv sudionika štetnog događaja u kojem je ozlijeđena tužiteljica, J. B. i J. K..

 

Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je u štetnom događaju koji se zbio 14. rujna 2007. tužiteljica pretrpjela tjelesne ozljede, da je tužiteljica upravljala vozilom marke Yugo 60 krećući se u pravcu mjesta V. M., da se iza njenog vozila kretalo osobno vozilo marke Škoda Favorit kojim je upravljao J. K. koji je započeo radnju  pretjecanja vozila tužiteljice te da je u međuvremenu na istu prometnicu naišlo vozilo VW Passat kojim je upravljao J. B. osiguranik tuženika, koji se uključio sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaza na način da se nije zaustavio na znaku STOP te da je uslijed toga došlo do kontakta vozila osiguranika tuženika i vozila Škoda Favorit, a potom do kontakta vozila Škoda Favorit s vozilom tužiteljice Yugo registarske oznake ..., nakon čega je tužiteljica vozilom sletjela s ceste, udarila u obližnju kuću pretrpjevši tjelesne ozljede. Također je utvrđeno da je vozač vozila Škoda Favorit J. K. upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, s koncentracijom od 1,35 g/kg, da je vozila pretjecao preko pune linije te da je u prekršajnom postupku koji se vodio u Prekršajnom sudu u Dugoj Resi doneseno rješenje poslovni broj P-841/07 od 28. ožujka 2008. kojim su J. B. i J. K. oglašeni krivima za počinjenje prekršaja i to J. B. što je postupio suprotno odredbi čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 105/04; dalje ZSPC), jer nije propustio osobno vozilo registarske oznake ... kojim je upravljao J. K. uslijed čega je došlo do udara prednjeg lijevog bočnog dijela vozila VW Passat registarske oznake ... u prednji lijevi dio vozila kojim je upravljao J. K. te je od siline udara vozilo kojim je upravljao J. K. udarilo u lijevu bočnu stranu vozila kojim je upravljala tužiteljica, a koje vozilo je nakon toga sletjelo izvan  kolnika, dok je J. K. oglašen krivim zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola te zbog pretjecanja vozila preko pune uzdužne središnje linije, suprotno odredbi čl. 12. st. 4. ZSPC-a.

 

Na temelju nalaza i mišljenja prometnog  vještaka dipl. ing. I. B., sud prvog stupnja utvrđuje da je do prometne nezgode došlo na način da je vozilo Škoda Favorit uslijed pretjecanja vozila tužiteljice i kontakta s vozilom VW Passat svojim desnim bočnim dijelom došlo u kontakt s lijevim bočnim dijelom vozila tužiteljice, uslijed čega je tužiteljica vozilom skrenula u desno sletjevši izvan kolnika.

 

Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da su vozači Škode Favorit i VW Passat, J. K. i J. B., odgovorni za nastanak štete koju je pretrpjela tužiteljica svaki u omjeru od 50% pa s obzirom na činjenicu da je tužiteljica tužbom obuhvatila samo tuženika kao osiguratelja vozila VW Passat kojim je upravljao J. B., ocjenjuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete koju je pretrpjela u omjeru od 50%.

 

Glede visine štete, na temelju medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka dr. V. B. utvrđuje koje je ozljede tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju te koliko dugo su trajali i kakvog intenziteta su bili pretrpljeni bolovi, pretrpljeni strah te postotak smanjenja životne aktivnosti tužiteljice.

 

Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, a primjenom odredbi čl. 1095. st. 1. i 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO), ocjenjuje da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 12.500,00 kn, zatim naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.150,00 kn te imovinska šteta koja se odnosi na troškove liječenja u iznosu od 1.053,57 kn, odnosno ukupno 14.703,57 kn pa s obzirom na 50%-tnu odgovornost tuženika, da bi tužiteljici pripadalo pravo na isplatu iznosa od 7.351,78 kn pa kako je nesporno da je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio tužiteljici iznos od 5.500,00 kn, da tužiteljici pripada pravo na razliku u iznosu od 1.851,79 kn. Stoga u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev, s tim što priznaje zateznu kamatu tužiteljici od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a u preostalom dijelu, za iznos od 7.351,78 kn zahtjev odbija kao neosnovan. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i odredio da svaka stranaka snosi svoj parnični trošak.

 

Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da su za štetu koju je pretrpjela tužiteljica odgovorni vozači vozila VW Passat i Škoda Favorit, J. B. i J. K., međutim pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužiteljici dosuđena naknada štete u 50%-tnom iznosu. Naime, iz pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja bi proizlazilo da je do štete na strani tužiteljice došlo na način da je prethodno došlo do kontakta između dvaju vozila, jednog koje se nije zaustavilo na znaku STOP, dolazeći sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaza i drugog vozila koje je vršilo radnju pretjecanja na mjestu gdje to nije bilo dozvoljeno te je uslijed tog kontakta došlo do udara vozila kojim je upravljao J. K. u vozilo tužiteljice, do odbacivanja vozila tužiteljice s kolnika na travnatu površinu te konačno do udara u obližnju zgradu, uslijed čega je tužiteljica pretrpjela imovinsku te neimovinsku štetu.

 

U takvoj situaciji treba primijeniti odredbu čl. 1107. ZOO-a o solidarnoj odgovornosti više osoba koje su zajedno prouzročile štetu. S obzirom na način nastanka konkretnog štetnog događaja, valja zaključiti da su štetu koja je nastala tužiteljici zajedno prouzročili vozači dvaju vozila, od kojih je jedan osiguranik tuženika pa za takvu štetu oni odgovaraju solidarno. Prema odredbi čl. 43. ZOO-a svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju (stavak 1). To znači da je tužiteljica bila ovlaštena zahtijevati isplatu cjelokupne štete od samo jednog solidarnog dužnika, a to je u konkretnom slučaju osiguranik tuženika pa je tuženik u obvezi isplatiti cjelokupnu štetu tužiteljici, pri čemu bi u tom slučaju imao pravo zahtijevati od sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega, u skladu s odredbom čl. 52. ZOO-a.

 

Glede visine štete, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 1100. ZOO-a  vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizički boli, duševnih boli i straha. Također je pravilno primijenjena i odredba čl. 1095. ZOO-a u dijelu u kojem je naložena isplata troškova liječenja, te naknade za tuđu njegu i pomoć. Također je pravilno dosuđena zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05; dalje ZOOP)) koji propis u tom dijelu predstavlja posebni zakon u odnosu na Zakon o obveznim odnosima.

 

Na žalbene navode tuženika glede dinamike nastanka nezgode u kojoj je ozlijeđena tužiteljica, valja odgovoriti da je sud prvog stupnja s osnovom ocijenio da je štetni događaj nastao na način kako je to obrazložio vještak prometne struke, a koja utvrđenja su zasnovana na ispravama u ispisu te iskazima saslušanih svjedoka u ovom i prekršajnom postupku. Glede visine pravične novčane naknade, valja odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno cijenio sve okolnosti slučaja, pri čemu valja dodati da je tužiteljica ozlijeđena kao vrlo mlada osoba, u dobi od 27 godina kada je pred njom još dugi očekivani radni i životni vijek. Glede troškova prijevoza i liječenja, valja istaći da je tužiteljica dokumentirala svoj zahtjev odgovarajućim ispravama pa tuženik bez osnove osporava odluku i u tom dijelu. Isti zaključak odnosi se na osporavanje dospijeća zatezne kamate na imovinsku i neimovinsku štetu, jer kako je već obrazloženo, u nazočnom slučaju se primjenjuju odredbe ZOOP-a kao specijalnog zakona.

 

Kako je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da tužiteljici pripada pravo na 50% iznosa štete koju je pretrpjela (7.351,78 kn), valjalo je žalbu tužiteljice uvažiti i u odbijajućem dijelu (točka II. izreke) presudu suda prvog stupnja preinačiti i dosuditi tužiteljici daljnji iznos od 7.351,78 kn sa zateznom kamatom od 4. travnja 2008. do isplate, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, dok je žalbu tuženika valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

              Kako je tužiteljica u konačnici uspjela u cijelosti u parnici, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a joj pripada pravo na nadoknadu cjelokupnog parničnog troška od tuženika, prema vrijednosti predmeta spora od 9.203,57 kn. Tužiteljici, prema specificiranom troškovniku pripada pravo na nagradu odvjetnika za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 750,00 kn primjenom Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa), zatim nagrada za sastav tužbe, podneska od 25. studenog 2008., 20. svibnja 2009., 19. svibnja 2014. te 19. siječnja 2016. po 750,00 kn primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za sastav podnesaka od 11. ožujka 2009., 16. listopada 2014. i 18. lipnja 2015. po 187,50 kn primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife, za pristup na ročišta održana 12. travnja 2011., 3. studenog 2011., 7. listopada 2014., 13. studenog 2015., 4. ožujka 2016. po 750,00 kn, primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za pristup na ročišta održana 3. ožujka 2009., 10. rujna 2013., 4. veljače 2014. i 31. ožujka 2016. po 375,00 kn primjenom Tbr. 9. toč. 2. i 3. Tarife što ukupno iznosi 10.312,50 kn, čemu treba pridodati iznos poreza na dodanu vrijednost od 2.578,12 kn primjenom Tbr. 42. Tarife, što daje ukupan iznos od 12.890,62 kn. Prema istom troškovniku tužiteljici pripada trošak medicinskog vještačenja od 1.200,00 kn, trošak prometnog vještačenja od 2.324,72 kn te iznos sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 650,00 kn, odnosno ukupan iznos od 17.715,34 kn. Zatim, prema troškovniku koji se odnosi na nastavak postupka, nakon ukidne odluke, tužiteljici pripada pravo na trošak koji se odnosi na nagradu za sastav žalbe u iznosu od 937,50 kn primjenom  Tbr. 10. toč. 1. Tarife, nagrada za pristup na ročišta održana 2. veljače i 4. svibnja 2018. po 750,00 kn te ročište od 30. svibnja 2018. u iznosu od 375,00 kn, odnosno ukupno 2.812,50 kn, što uz iznos PDV-a od 703,12 kn daje iznos od 3.515,62 kn, što čini ukupan trošak od 21.230,96 kn. Pored toga tužiteljici pripada pravo na trošak pristojbe za žalbu od 600,00 kn te dodatni trošak vještaka od 250,00 kn, odnosno ukupan trošak prvostupanjskog postupka od 22.080,96 kn.

 

              Glede žalbenog troška, tužiteljici prema vrijednosti pobijanog dijela pripada pravo na nagradu odvjetnika za sastav žalbe u iznosu od 937,50 kn primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife te iznos sudske pristojbe za žalbu od 600,00 kn, odnosno ukupan žalbeni trošak u iznosu od 1.537,50 kn.

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice uvažiti i presudu suda prvog stupnja u točki III. izreke preinačiti i dosuditi tužiteljici parnični trošak koji se odnosi na prvostupanjski i žalbeni postupak u iznosu od 23.618,46 kn primjenom odredbe čl. 166. st. 2.  i čl. 373. t. 3. ZPP-a.

 

              Tužiteljici nije priznat trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav odgovora na žalbu, jer je u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban radi vođenja ove parnice.                  

 

 

U Rijeci 9. studenoga 2020.

 

 

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan