- 1 -              I Kž 280/2017-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 280/2017-8

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog J. K., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zadru od 24. ožujka 2017. broj K-26/12, u sjednici održanoj 9. studenog 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice optuženog V. S., odvjetnice N. S.

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog J. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u osuđujućem dijelu na način da se, na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), protiv optuženog J. K. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

ODBIJA OPTUŽBA

 

da bi dana 17. srpnja 1997. u S. s ciljem da se domogne novca s računa Trgovačkog društva „P.“ d.o.o., s telefonskog priključka broj ... kojeg je koristilo Trgovačko društvo „D.-M.-S.“ d.o.o. S. u kojem je direktor i jedini član društva bio II-okr. V. S., uputio telefaksom krivotvoreni račun nepostojećeg društva „S.“ ... M., broj ..., na iznos od 84.030,00 DEM, koji je iznos pravdan za navodne usluge u obradi tržišta Austrije i Litve, nakon čega je I-okr. J. K. dana 31. srpnja 1997., kao odgovorna osoba u „P.“ d.o.o. temeljem tog krivotvorenog računa, naložio isplatu tog iznosa s računa društva „P.“ d.o.o. na privatni račun II-okr. V. S. u „C.“ u M., a zatim je II-okr. V. S., s istog računa podigao navedeni iznos i predao ga I-okr. J. K.

 

dakle, da bi u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio znatnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu

 

čime da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Uslijed ove odluke, žalbe državnog odvjetnika i optuženog J. K. su bespredmetne.

 

U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu na način da se, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08., protiv optuženog V. S. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

ODBIJA OPTUŽBA

 

da bi 17. srpnja 1997. u S. s ciljem da se okr. J. K. domogne novca s računa Trgovačkog društva „P.“ d.o.o., a okr. V. S. da mu to omogući s telefonskog priključka broj ... kojeg je koristilo Trgovačko društvo „D.-M.-S.“ d.o.o. S. u kojem je direktor i jedini član društva bio II-okrivljenik V. S., uputio telefaksom krivotvoreni račun nepostojećeg društva „S.“ ... M., broj ..., na iznos od 84.030,00 DEM, koji je iznos pravdan za navodne usluge u obradi tržišta Austrije i Litve, nakon čega je I-okr. J. K. dana 31. srpnja 1997., kao odgovorna osoba u „P.“ d.o.o. temeljem tog krivotvorenog računa, naložio isplatu tog iznosa s računa društva „P.“ d.o.o. na privatni račun II-okr. V. S. u „C.“ u M., a zatim je II-okr. V. S., s istog računa podigao navedeni iznos i predao ga I-okr. J. K.

 

dakle, da bi kao odgovorna osoba s ciljem da se sebi i drugome pribavi znatnu imovinsku korist, iskoristio svoj položaj i ovlast i pribavio za sebe i drugoga znatnu imovinsku korist,

 

čime da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti - zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. - dalje u tekstu: KZ/97.).

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Uslijed ove odluke, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru, pod točkom I., optuženi J. K. proglašen je krivim da je na način pod okolnostima opisanim u izreci te točke presude počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., pa je temeljem iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a primjenom članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da je određeno kako se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi J. K. u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem odredbe članka 71. KZ/11., članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) te odredbi članka 4. stavak 1., članka 5. stavak 1. toč. a, b i c te članka 31. stavak 2. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem od optuženog J. K. oduzeta je imovinska korist stečena kaznenim djelom iz izreke točke I. presude u iznosu od 84.030,00 DEM, preračunato, 42.963,87 EUR-a, te je naloženo optuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude kunsku protuvrijednost navedenog iznosa u EUR-ima uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08., u svezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženom J. K. podmiriti trošak kaznenog postupka u iznosu od 3.650,00 kn.

 

Nasuprot tome, pod točkom II. prvostupanjske presude, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., optuženi V. S. oslobođen je optužbe da bi na način i pod okolnostima opisanima u ovoj točki presude počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/97.

 

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka u odnosu na optuženog V. S. padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik te optuženi J. K.

 

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na osuđujući dio presude, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude, s prijedlogom da se pobijana presuda, u odnosu na osuđujući dio, preinači na način da se optuženi J. K. kazni kaznom zatvora bez primjene odredbi o uvjetnoj osudi, a da se, u odnosu na oslobađajući dio presude, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovi postupak, podredno da se ista preinači na način da se optuženog V. S. oglasi krivim te ga kazni odgovarajućom kaznom zatvora.

 

Optuženi J. K. podnio je žalbe po braniteljima odvjetniku A. K. i odvjetniku M. P. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, odluke o oduzimanju imovinske koristi te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijeste optuženik i njegovi branitelji.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženog J. K., dok su odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli optuženi J. K. po braniteljima odvjetniku A. K. i odvjetniku M. P. te optuženi V. S. po branitelju odvjetniku Š. P., koji je zatražio da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženik i njegov branitelj. Odgovorima na žalbe predloženo je da se žalbe suprotnih strana odbiju kao neosnovane.

 

Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženog J. K. u žalbi te branitelja optuženog V. S. u odgovoru na žalbu, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženici i njihovi branitelji, kao i državni odvjetnik. Sjednici vijeća je nazočila braniteljica optuženog V. S. odvjetnica N. S., dok optuženi J. K. i njegovi branitelji odvjetnik A. K. i odvjetnik M. P., optuženi V. S., kao ni državni odvjetnik, iako uredno obaviješteni, nisu pristupili pa je, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

Žalbe su bespredmetne.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu podnesenih žalbi, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon protiv optuženog J. K. i optuženog V. S. jer je nastupila zastara kaznenog progona. Obzirom na navedeno, u odnosu na optuženike odbijene su optužbe da bi počinili kaznena djela iz izreke pobijane presude, uslijed čega su žalba državnog odvjetnika i žalba optuženog J. K. u odnosu na točku I. pobijane presude, te žalba državnog odvjetnika u odnosu na točku II. pobijane presude, bespredmetne.

 

Naime, optuženi J. K. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanima u izreci točke I. pobijane presude počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., dok je optuženi V. S. oslobođen optužbe da bi na način i pod okolnostima opisanima u točki II. pobijane presude počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/97. I za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., a i za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/97. predviđena je kazna zatvora od jedne do deset godina.

 

Prema odredbi članka 81. stavak 1. alineja 3. KZ/11., za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina, zastara kaznenog progona nastupa po isteku 20 godina od počinjenog kaznenog djela, a ukoliko je prije proteka rokova iz stavka 1. donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se prema odredbi članka 81. stavak 3. KZ/11. za dvije godine.

 

Imajući u vidu  da je optuženicima stavljeno na teret da bi kaznena djela počinili u srpnju 1997., a prvostupanjska je presuda donesena prije isteka roka zastare, zastara kaznenog progona nastupila je u srpnju 2019.

 

Kako je nastup zastare kaznenog progona okolnost radi koje se kazneni progon ne može poduzeti, to je valjalo, na temelju članka 480. stavak 1. ZKP/08., prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se, temeljem članka 452. točke 6. ZKP/08., protiv optuženog J. K. za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. iz točke I. ove drugostupanjske presude, te protiv optuženog Vlatka Sesara za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/97. iz točke II. ove drugostupanjske presude, optužbe odbiju, u skladu sa čime je odlučeno i o troškovima kaznenog postupka.

 

Slijedom iznesenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 9. studenog 2020.