- 1 -              I Kž 610/2020-4

Broj: I Kž 610/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. T., zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2.  i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi branitelja opt. Ž. T., odvjetnika J. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 28. rujna 2020. broj Kv I-42/2020-4 (K-12/2015-30), u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba branitelja opt. Ž. T., odvjetnika J. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru je, na temelju članka 402. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), odlučeno da će se optuženom Ž. T., zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. i dr. KZ/97., suditi u odsutnosti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio branitelj optuženika, odvjetnik J. B., bez izričitog navođenja žalbene osnove, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Branitelj optuženika u žalbi tvrdi kako je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pogrešno utvrdio kako su ispunjeni uvjeti da se optuženom Ž. T. sudi u odsutnosti. Drži, naime, kako se ne može zaključiti da je optuženik u bijegu ili da se krije, obzirom da je poznata njegova adresa stanovanja na koju prima sudska pismena. Osim toga, tvrdi i kako u konkretnom slučaju ne postoje osobito važni razlozi za suđenje u odsutnosti.

Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od značaja kod odlučivanja o suđenju u odsutnosti te s pravom zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 402. stavak 3. ZKP/08. da se optuženom Ž. T. sudi u odsutnosti, a to je detaljno i obrazložio u pobijanom rješenju.

Tako je, prije svega, pravilno utvrdio da se optuženik nalazi u bijegu i nije dostupan državnim tijelima Republike Hrvatske. Ispravno je prvostupanjski sud ukazao da je nedvojbeno kako optuženik zna da se protiv njega vodi kazneni postupak jer je na adresu u N. S., ..., Republika Srbija uredno primao pismena suda, no na ista se nije obazirao. Osim toga, protiv optuženika je još 2015. određen istražni zatvor zbog zakonske osnove iz članka 123. stavak. 1. točka 1. ZKP/08., raspisane su tuzemna i međunarodna tjeralica te Europski uhidbeni nalog, koji nisu dali rezultata. Osim toga, njegovo izručenje, kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, kao osobe s državljanstvom Republike Srbije, nije moguće obzirom na uvjete iz Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju od 29. lipnja 2010. Sve tako izložene okolnosti na nedvojben način ukazuju, suprotno stavu žalitelja, da je optuženik nedostižan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske te da izbjegava sudjelovati u ovom postupku.

Osim navedenog, u kaznenom postupku protiv optuženika, pokušalo se temeljem rješenja prvostupanjskog suda Kv I-37/2019 od 4. srpnja 2018. ustupiti kazneni progon pravosudnom tijelu Republike Srbije, međutim Više javno tužilaštvo u N. S. dopisom od 27. svibnja 2020. odbilo je prihvatiti preuzimanje kaznenog progona optuženika.

              Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kako su ispunjene i sve ostale pretpostavke iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. pa i u pogledu postojanja osobito važnih razloga. Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio, a što prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, kako visina štete nastale trgovačkom društvu S. d.o.o. kao i državnom proračunu Republike Hrvatske, protek vremena od 15 godina od počinjenja kaznenih djela, težina terećenih kaznenih djela u vidu zapriječene kazne, kao i potreba za suđenjem u razumnom roku, predstavljaju one osobito važne razloge da se optuženom Ž. T. sudi u odsutnosti.

Slijedom navedenog, nije osnovana žalba branitelja optuženog Ž. T., odvjetnika J. B. a budući ni ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. studenog 2020.