1              Poslovni broj: Gž-1465/2019-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1465/2019-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji ovog suda Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke više sudske savjetnice Andreje Mikelić, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz B., OIB: …, koju zastupa punomoćnica J. K., odvjetnica u Z. protiv tuženika A. O. d.d., Zagreb, OIB: … kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G & P d.o.o. u Z., Pisarnica Z. I., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-10/2016-45 od 11. travnja 2019., 9. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Uvažava se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-10/2016-45 od 11. travnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i kojim je odlučeno o troškovima postupka, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 58.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, počam od 14. studenog 2015. do plateža, kao i nadoknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu 19.482,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. travnja 2019. do plateža, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana (točka I. izreke).

Nadalje, pobijanom presudom odbijena je tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 14. ožujka 2014. do 13. studenog 2015. kao neosnovanim (točka II. izreke).

Protiv te presude žali se tuženik pobijajući ju u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i kojim je odlučeno o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), predlažući istu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu poričući u cijelosti žalbene navode.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete s osnova trajnog invaliditeta u iznosu od 58.000,00 kuna, koju trpi kao posljedicu prometne nezgode što se dogodila 16. prosinca 2012. u kojoj je sudjelovala kao suputnica u osobnom vozilu reg. oznake VU …, a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika temeljem dopunske police za vozača i četiri putnika od posljedica nezgode broj ….

Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je iz Zapisnika o očevidu Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Postaja prometne policije Vinkovci broj: 511-15-14-KU-26/12 od 5. siječnja 2013. razvidno da se 16. prosinca 2012. oko 6.30 sati na 1. dionici 12 kilometru + 200 metara državne ceste broj D-55 N.-V. dogodila prometna nesreća u kojoj su kao vozač osobnog automobila reg. oznake VU … sudjelovali D. K., a kao putnica u istom automobilu M. B., ovdje tužiteljica,

- da je iz dopunske police osiguranja od automobilske odgovornosti br. … razvidno da je istom osiguran vozač i četiri putnika od posljedica nesretnog slučaja kod tuženika za razdoblje od 18. kolovoza 2012. do 18. kolovoza 2013., za vozilo reg. oznake VU … osiguranika D. K.,

- da je iz odštetnog zahtjeva tužiteljice M. B. od 14. svibnja 2014. razvidno da ista potražuje od tuženika isplatu naknade neimovinske štete s osnova trajnog invaliditeta u iznosu od 80.000,00 kuna,

- da je iz računalne korespondencije stranaka razvidno da se tuženik očituje kako nije u mogućnosti donijeti odluku o konačnom postotku trajnog invaliditeta jer da nedostaje dokumentacija po završetku liječenja, te izvještavaju tužiteljicu da su izvršili isplatu nespornog dijela štete u iznosu 16.000,00 kuna,

- da je 2. veljače 2018. tuženik isplatio tužiteljici daljnjih 6.000,00 kuna (sveukupno 22.000,00 kuna), pa ista potražuje od tuženika sveukupno iznos od 58.000,00 kuna,

- da je po provedenom medicinskom vještačenju stalnih sudskih vještaka dr. med. B. Š., spec. kirurga traumatologa i dr. med. S. P. K., spec. internista gastroenterologa, utvrđeno da je kod tužiteljice došlo do trajnog invaliditeta zbog ozljede trbuha u iznosu od 56,25%, dok da je po provedenom medicinskom vještačenju stalnog sudskog vještaka nefrologa dr. med. D. V. utvrđeno da je kod tužiteljice došlo do trajnog invaliditeta zbog oštećenja bubrega u iznosu od 45%.

Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i dosudio tužiteljici iznos od 58.000,00 kuna na ime trajnog invaliditeta zadobivenog u predmetnoj prometnoj nesreći, u kojoj je ona sudjelovala kao putnica u vozilu, a temeljem dopunske police osiguranja od automobilske odgovornosti br. ….

Prvostupanjski sud je, pri tome, ocijenio da je neosnovan prigovor zastare tuženika navodeći da je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu 4. siječnja 2016., a da se štetni događaj dogodio 16. prosinca 2012., pa da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 234. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).

Prema stajalištu ovog žalbenog suda, osnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Naime, u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda o prigovoru zastare predmetnog potraživanja za kazati je odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 151/05, 87/08 i 82/09, dalje u tekstu: ZO) propisano da su poslovi osiguranja, u smislu toga Zakona, sklapanje i ispunjavanje ugovora o neživotnom i životnom osiguranju, osim obveznih socijalnih osiguranja.

Odredbom članka 3. stavka 2. ZO-a propisano je da se neživotna osiguranja dijele na sljedeće vrste osiguranja: 1. osiguranje od nezgode, 2. zdravstveno osiguranje, 3. osiguranje cestovnih vozila, 4. osiguranje tračnih vozila, 5. osiguranje zračnih letjelica, 6. osiguranje plovila, 7. osiguranje robe u prijevozu, 8. osiguranje od požara i elementarnih šteta, 9. ostala osiguranja imovine, 10. osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila, 11. osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica, 12. osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila, 13. ostala osiguranja od odgovornosti, 14. osiguranje kredita, 15. osiguranje jamstava, 16. osiguranje raznih financijskih gubitaka, 17. osiguranje troškova pravne zaštite, 18. putno osiguranje, dok je odredbom članka 3. stavka 3. ZO-a propisano da se životna osiguranja dijele na sljedeće vrste osiguranja: 1. životno osiguranje, rentno osiguranje, 3. dopunska osiguranja životnog osiguranja, 4. ostala životna osiguranja, 5. osiguranja iz točke 1. i 2. tog stavka vezana za jedinice investicijskih fondova.

Dakle, Ugovor o osiguranju na temelju kojeg tužiteljica zahtijeva isplatu osigurane svote zbog trajne invalidnosti je, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, ugovor od posljedica nesretnog slučaja, a koji u smislu odredbe članka 3. stavka 2. točke 1. ZO-a spada u neživotna osiguranja (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1250/14-2 od 10. svibnja 2018.).

Nadalje, u smislu naprijed navedene odredbe članka 234. st. 1. ZOO-a potraživanja iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet godina, dok potraživanja iz ostalih ugovora o osiguranju, dakle ugovora o neživotnom osiguranju, zastarijevaju za tri godine.

Kako se u predmetnom slučaju radi o potraživanju koje proizlazi iz ugovora o neživotnom osiguranju, isto zastarijeva u roku od tri godine računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.

Pri tome valja reći da je u Uvjetima za osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima (autonezgoda) tuženika (u daljnjem tekstu: Uvjeti) u koje je sud izvršio uvid, u odredbi članka 10. stavka 2. propisano da konačni postotak trajnog invaliditeta određuje osiguratelj prema Tablici za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice osiguranog slučaja (u daljnjem tekstu: Tablica invaliditeta), dok je u točki 3. Općih odredbi Tablice invaliditeta propisano da se konačni invaliditet određuje najranije 3 mjeseca poslije završenog cjelokupnog liječenja i rehabilitacije, osim kod amputacija i onih točaka Tablice invaliditeta gdje je drugačije određeno.

Stoga je potraživanje tužiteljice nastalo kada je definitivno završeno liječenje i kada se stabiliziralo njezino zdravstveno stanje, odnosno kada je definitivno utvrđen invaliditet tužiteljice, pa bi od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je to utvrđeno, trebalo računati rok od tri godine.

Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda, glede zaključka da se u konkretnom slučaju radi o primjeni zastarnog roka od pet godina, gdje prethodno nije utvrđeno kada je završeno liječenje, kako u odnosu na ozljedu trbuha, tako i u odnosu na oštećenje oba bubrega tužiteljice, i kada se stabiliziralo zdravstveno stanje tužiteljice, odnosno kada je definitivno utvrđen njen trajni invaliditet, a sve kako bi se moglo ocijeniti je li potraživanje tužiteljice zastarjelo ili ne, to u ovom slučaju nisu utvrđene sve činjenice važne za donošenje odluke u ovom sporu.

Nadalje, u odnosu na prigovor žalitelja da prvostupanjski sud po provedenim medicinskim vještačenjima nije utvrdio konačni postotak trajnog invaliditeta tužiteljice, za odgovoriti je da je točkom 7. Općih odredbi Tablice invaliditeta propisano da se u slučaju gubitka ili oštećenja više udova ili organa uslijed jednog nesretnog slučaja, postoci invaliditeta za svaki pojedini ud ili organi zbrajaju, ali da ne mogu iznositi više od 100%.

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pa je odlučeno kao u izreci ove odluke.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud otklonit će počinjene povrede odredaba parničnog postupka, nakon čega će nastaviti raspravljati o meritumu spora, shodno navodima iz ovoga ukidnoga rješenja, pa će potom cijeneći sve izvedene dokaze u postupku, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ponovno donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. i 4. ZPP-a, ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojima će prvostupanjski sud odlučiti prilikom donošenja konačne odluke.

 

U Splitu 9. studenog 2020.