Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - II Kž 458/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. M., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog F. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 19. lipnja 2020. broj Kv I-43/2020-8 (K-10/2019-44), o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. studenoga 2020.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba optuženog F. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog F. M. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. protiv optuženika je na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) određen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi F. M. po branitelju, odvjetniku D. K., bez navođenja zakonske osnove, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
Žalba nije osnovana.
Optuženik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da iz okolnosti da je optuženik otputovao u Š., iz koje se zbog općepoznatih činjenica sa pandemijom COVID 19 ne može vratiti u Republiku Hrvatsku, može zaključiti kako je on u bijegu te da je nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Drži kako se njegova nazočnost može osigurati i drugim, blažim mjerama.
Suprotno izloženim navodima žalbe, prvostupanjski je sud utvrdio postojanje razloga za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog F. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju je odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, koju žalitelj niti ne dovodi u pitanje, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
Naime, a kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, okolnosti koje su na nedvojbeni način utvrđene u postupku upućuju na zaključak da je optuženi F. M. u bijegu i da se krije. Nedvojbeno je da optuženik zna da se protiv njega vodi kazneni postupak, između ostalog i stoga što je osobno bio prisutan na raspravama 20. veljače, 6. ožujka i 10. ožujka 2020., kada je bio doveden po djelatnicima pravosudne policije iz Zatvora u V., obzirom da se nalazio na izdržavanju kazne zatvora. Međutim, po otpuštanju iz zatvora, optuženik je postao nedostupan organima kaznenog progona, te je, a kako je naknadno utvrđeno, već 22. travnja 2020. napustio Republiku Hrvatsku preko aerodroma u Z. S obzirom da o toj činjenici nije obavijestio sud, iako ranije upozoren o obvezi obavještavanja suda o promjeni adrese i namjeri promjene boravišta te o posljedicama ako tako ne postupi, sud je proveo terensku provjeru na prijavljenoj adresi prebivališta u ... , gdje je u razgovoru s majkom utvrđeno da je optuženik otputovao izvan zemlje, no gdje točno ona nije znala reći.
Slijedom svega iznesenog, s pravom je prvostupanjski sud utvrdio da optuženi F. M. opisanim postupanjem nastoji opstruirati kazneni postupak, radi izbjegavanja kaznene odgovornosti za kazneno djelo koje je predmet kaznenog postupka, a za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od tri do 15 godina, s time da je, suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud prema optuženiku bezuspješno primijenio i blaže mjere osiguranja njegove nazočnosti, a to je pozivanje i dovođenje po djelatnicima policije.
Stoga je osnovano protiv optuženog F. M. određen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
Temeljem iznesenog, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 9. studenoga 2020.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.