- 1 -              II Kž 460/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 460/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T.-V. B. zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97. i 27/98. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. listopada 2020. broj Kov-Iz-42/20. (Kov-38/20.), o produljenju i zamjeni istražnog zatvora mjerom jamstva u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje u točkama III., IV. i V. na način da se u odnosu na optuženog T.-V. B. ukida odluka o zamjeni istražnog zatvora jamstvom i mjerama opreza.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog T.-V. B. zbog kaznenog djela iz članka 90. KZ/97., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te je određeno da se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenje slobode od 29. siječnja 2020. pa nadalje. Dalje je odlučeno da se istražni zatvor, na temelju članka 102. stavka 2. ZKP/08., može zamijeniti jamstvom u visini od 6.000.000,00 (šest milijuna) kuna, a oblik jamčevine u smislu članka 103. stavka 1. ZKP/08. sastoji se u polaganju gotovog novca. Nadalje su, na temelju članka 102. stavka 4. ZKP/08., kao uvjet jamstvu koje može zamijeniti istražni zatvor, okrivljeniku određene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1., 3. i 7. ZKP/08., pobliže opisane u izreci pobijanog rješenja.

 

Protiv tog rješenja, u odnosu na dio odluke o zamjeni istražnog zatvora jamstvom i određivanju mjera opreza, žalbu je podnio državni odvjetnik predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor "ne zamjenjuje jamstvom i mjerama opreza".

 

Žalba je osnovana.

 

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, s pravom državni odvjetnik tvrdi da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti primjenom mjere jamstva i mjerama opreza neovisno o njegovim obiteljskim vezama s Republikom Hrvatskom čiji je državljanin i doista visokoj svoti od 6.000.000,00 kn na koju glasi jamstvo.

 

Naime, imajući na umu težinu kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti (ubojstvo I. D., koje, prema činjeničnom opisu, ima elemente likvidacije) za koje je moguće izreći kaznu zatvora u trajanju 15 godina te povezujući navedeno s protekom vremena od počinjenja terećenog djela  i sa činjenicom da okrivljenik, pored hrvatskog ima i državljanstva Švicarske Konfederacije i Kraljevine Nizozemske, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da se u ovoj situaciji prisutnost okrivljenika u postupku može osigurati jedino lišenjem slobode, a bez mogućnosti zamjene jamstvom i određivanja mjera opreza kao uvjet jamstva.

 

Osim osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći koje su navedeni u pobijanom rješenju, valja dodati da okrivljenik, prilikom davanja osobnih podataka o imovini, nije spomenuo da je vlasnik trgovačkog društva u Švicarskoj Konfederaciji, niti je dao adresu u Švicarskoj Konfederaciji na kojoj je nesumnjivo živio prije uhićenja budući da je bio zaposlen u trgovačkom društvu S. te je vlasnik drugog trgovačkog društva. Ta adresa nije vidljiva niti iz jedne isprave koju je okrivljenik dostavio u spis. Nadalje, isti je dajući osobne podatke naveo da je oženjen, iako su u spis priložene tužbe u kojima je navedeno da je bračna zajednica faktički prestala 2018. tako da nije jasno postoji li povezanost okrivljenika sa Švicarskom Konfederacijom putem supruge za koju je u tim tužbama navedeno da i dalje živi u Švicarskoj Konfederaciji. Osim toga, u potvrdi o odjavi iz općine I. je navedeno da okrivljenik namjerava živjeti na adresi ..., O., dok iz prijedloga za jamstvo proizlazi da će živjeti na Č.

 

Dakle, u osobnim podacima koje je okrivljenik davao tijekom postupka i dalje postoje određene proturječnosti, nejasnoće i praznine. Takvo ponašanje okrivljenika, prema kojem svoje podatke ne daje sasvim cjelovito, niti točno, ne ulijeva dovoljno povjerenja da bi se pridržavao obećanja i mjera opreza navedenih u izreci pobijanog rješenja. Pri tome državni odvjetnik ispravno apostrofira da okolnost što se okrivljenik sam javio u policijsku postaju ne ukazuje na odsutnost namjere bijega, budući da isti nije znao zašto ga policija traži, niti je to mogao pretpostaviti s obzirom da je od inkriminiranog događaja prošlo više od 20 godina, a ranije nije bio obuhvaćen izvidima policije.

 

Slijedom svega izloženog, rizik od bijega kod konkretnog okrivljenika je takve razine da jamstvo, niti uz mjere opreza, ne može zamijeniti mjeru lišenja slobode okrivljenika.

 

Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 9. studenog 2020.

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Ana Garačić, v.r.