1

Poslovni broj: 35 Gž-1377/2020-2

 

 

Poslovni broj: 35 Gž-1377/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Zvonimira Biškupa, u pravnoj stvari tužitelja V. S., OIB: ..., iz S. B., kojeg zastupa punomoćnica R. K.-K., odvjetnica u S. B., protiv tuženika E. o. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-44/2019-20 od 14. srpnja 2020., dana 9. studenog 2020.             

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-44/2019-20 od 14. srpnja 2020. u toč. I. izreke, dok nepobijana toč. II. izreke ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:

 

              „I. Nalaže se tuženiku E. o. dd Z. da isplati tužitelju V. S. na ime razlike naknade štete ukupan iznos od 7.130,00 kn i to:

-          na ime razlike neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 6.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 31. prosinca 2018. pa do isplate

-          na ime tuđe pomoć i njege iznos od 330,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 14. srpnja 2020. pa do isplate

              kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.773,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 14. srpnja 2020., sve to u roku od 15 dana.

             

              II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.325,00 kn.“

 

              Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu u toč. I. izreke, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (odluka o troškovima parničnog postupka nije žalbeni razlog propisan Zakonom o parničnom postupku), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba nije osnovana.

                           

              Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – nastavno: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

 

              Prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/19 – nastavno: ZID ZPP/19), presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

             

              Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete prouzročene prometnom nesrećom od 26. listopada 2018.

 

Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na sljedećim nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama:

 

-          da nisu sporni odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj niti da je tuženik na ime naknade štete tužitelju isplatio iznos od 7.034,45 kn, od čega 6.200,00 kn na ime neimovinske štete, 720,00 kn na ime tuđe pomoći i njege te 114,45 kn na ime troška Schantzova ovratnika,

 

-          da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata, natučenje desnog ramena i natučenje glave u tjemenoj regiji s manjom oguljetinom kože, pregledom je utvrđena bol u vratu i desnom ramenu te manja ogrebotina u tjemenoj regiji, preporučeno je mirovanje, analgetici i kontrola te mu je postavljen Schantzov ovratnik, a tužitelj je obavio i 10 fizikalnih procedura te se javio na kontrolu iz koje proizlazi da je bez tegoba i bolova uz ograničenu pokretljivost vrata, pa je time liječenje tužitelja završeno, a navedene ozljede mogu se uzročno-posljedično povezati s ozljeđivanjem u prometnoj nesreći,

 

-          da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio laku tjelesnu ozljedu, a kao posljedicu istog trpio je bolove jakog intenziteta 2 dana nakon ozljede, srednjeg intenziteta 7 dana i slabog intenziteta do 6 tjedana, a osim toga pretrpio je primarni strah u trenutku neposredno prije sudara, sekundarni strah jakog intenziteta do 24 sata nakon nesreće, srednjeg intenziteta do 5 dana i slabog intenziteta do 3 tjedna u smislu zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje i moguće komplikacije na koje je upozoren,

 

-          da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć tijekom mirovanja i trpljenja bolova u vratu i ramenu, i to 2 sata dnevno kroz 5 tjedana, a odnosi se na pomoć pri oblačenju i obuvanju, održavanju higijene i odlasku na kontrole i fizikalnu terapiju,

 

te na temelju navedenih utvrđenja zaključuje da je zbog predmetnog štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja pa prvostupanjski sud, rukovodeći se ozljedom tužitelja te jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova i straha, zabrinutosti za ishod liječenja i moguće komplikacije, ocjenjuje da istome pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 13.000,00 kn, sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – nastavno: ZOO), dok iznos od 1.050,00 kn sud utvrđuje kao naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, pa mu, uzevši u obzir po tim osnovama nesporno isplaćene iznose od 6.200,00 kn i 720,00 kn, dosuđuje naknadu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 6.800,00 kn i naknadu imovinske štete u daljnjem iznosu od 330,00 kn.

 

              U odgovoru na žalbene navode prije svega valja reći da je pogrešan stav tuženika prema kojem je "nesporno" da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) o pitanju preinake tužbe reguliranom u čl. 190. ZPP.

 

              Predmetni parnični postupak započeo je podnošenjem tužbe 21. veljače 2019., u vrijeme važenja Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), no prvostupanjska presuda donesena je 14. srpnja 2020., nakon što je 1. rujna 2019. stupio na snagu ZID ZPP/19, sukladno njegovu čl. 121.

 

              Odredbom čl. 39. ZID ZPP/19 dodan je u čl. 190. iza st. 1. novi st. 2. koji glasi: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.", a prijelaznom i završnom odredbom čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19 određeno je da će se (među ostalima) odredba 39. ZID ZPP/19 primjenjivati i na sve postupke u tijeku.

 

              Prema tome, u ovom parničnom postupku primjenjuje se odredba prema kojoj tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što je tužitelj iskoristio i podneskom od 17. lipnja 2020., nakon zaključenja prethodnog postupka, preinačio tužbu povećavši postojeći tužbeni zahtjev.

              Tuženik žalbom prigovara da je to povećanje tužbenog zahtjeva uslijedilo nakon prethodnog smanjenja tužbenog zahtjeva, a sve nakon provedenog medicinskog vještačenja, zbog čega smatra da saznanje tužitelja za visinu štete pomoću provedenog vještačenja nije utjecalo na preinaku, nego je razlog preinake tužbe izmjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji po njegovu stavu ne predstavljaju nove činjenice zbog kojih bi preinaka bila dopuštena.

 

              Prezentirani žalbeni navodi predstavljaju žalbeni razlog "relativne" bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 190. ZPP, što tuženik u žalbi i izričito navodi, međutim, imajući u vidu da se zbog vrijednosti predmeta spora od 8.455,00 kn u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP), prvostupanjsku presudu nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga "relativno" bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako argumentum a contrario proizlazi iz ranije citirane odredbe čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14). Stoga žalbene navode tuženika kojima presudu suda prvog stupnja pobija s te žalbene osnove ovaj sud ne može uzeti u obzir, a uzgred valja reći da se pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 15. lipnja 2018. odnosi na primjenu odredbe čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), kakva je bila prije dopune relevantne za ovaj postupak (ZID ZPP stupio je na snagu više od godinu dana nakon navedenog sastanka), kako je već ranije obrazloženo.

 

              Presuda, nadalje, nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer ista nema proturječnosti niti drugih nedostataka takve naravi da je ne bi bilo moguće ispitati, već su, naprotiv, razlozi iznijeti u obrazloženi dovoljno jasni, neproturječni i korespondirajući stanju spisa.

 

              Tuženik prigovara dosuđenom iznosu naknade neimovinske štete, ističući time žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđenje naknade štete preko već, po toj osnovi, isplaćenog iznosa od 6.200,00 kn. Protivno tome, ovaj sud u okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom na jačinu i trajanje kvalifikatornih okolnosti fizičkih bolova i straha, pretrpljene ozljede, provedeno liječenje i s tim povezane neugodnosti, smatra da je zbroj već isplaćenog i pobijanom presudom dosuđenog iznosa naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti primjeren da tužitelju pruži zadovoljštinu za pretrpljenu povredu prava osobnosti, sukladno čl. 1100. ZOO. Pritom je uzeto u obzir da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. (javno objavljenim na web stranici Vrhovnog suda www.vsrh.hr) izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete toga suda od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 (nastavno: Orijentacijski kriteriji) na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Zbog toga, iako Orijentacijski kriteriji nisu pravila koje sud primjenjuje automatizmom i od kojih ne bi smio odstupati, već orijentir koji mu može biti od pomoći pri ocjeni visine pravične novčane naknade, uvažavajući u kontekstu svih utvrđenih odlučnih činjenica u ovom predmetu i navedeno povećanje iznosa naknade neimovinske štete od strane Vrhovnog suda, ocjena je ovog suda da utvrđeni iznos naknade neimovinske štete od 13.000,00 kn ni u kojem slučaju nije pretjeran, nego korespondira činjenicama ovog slučaja te predstavlja adekvatnu satisfakciju tužitelju za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

 

              Žalba tuženika neosnovana je i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka., a tuženik pritom neosnovano osporava priznavanje troška sastava odštetnog zahtjeva po punomoćnici odvjetnici. Naime, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a tužitelj je odštetni zahtjev podnio po punomoćnici odvjetnici radi ostvarenja prava na naknadu štete u mirnom postupku bez sudjelovanja suda, dakle u povodu i radi izbjegavanja postupka, time da valja reći i da činjenica da odredba čl. 1103. ZOO dospijeće pravične novčane naknade veže uz podnošenje odštetnog zahtjeva, legitimira dosuđenje tog troška kao potrebnog u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

              Opravdano je priznat i trošak pribave zapisnika o očevidu jer je iz istog (u formi potvrde Postaje prometne policije S. B. od 28. prosinca 2018.) jasno razvidno da je izdana na zahtjev odvjetnice R. K.-K., dakle punomoćnice tužitelja, a pravni temelj za dosuđenje naknade troškova po toj osnovi nalazi se u Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – nastavno: Tarifa), kako je obrazložio i prvostupanjski sud.

 

              Konačno, neosnovano tuženik osporava dosuđenje troškova sastava podnesaka od 12. i 17. lipnja 2020., smatrajući da se ne može priznati trošak sastava dvaju podnesaka za uređenje istog tužbenog zahtjeva. U okolnostima konkretnog slučaja oba navedena podneska bila su potrebna za vođenje parnice, jer se podneskom od 12. lipnja 2020. tužitelj obrazloženo očitovao na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka – zbog čega mu je odvjetnička nagrada pravilno odmjerena primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife – i ujedno precizirao tužbeni zahtjev (smanjivši ga), dok je podneskom od 17. lipnja 2020. povećao tužbeni zahtjev uslijed izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske (do koje je došlo dva dana ranije, 15. lipnja 2020.), zbog čega mu je odvjetničku nagradu za tu radnju prvostupanjski sud pravilno odmjerio primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife.

 

              Slijedom svega navedenog, uz činjenicu da nije ostvaren niti koji od razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je u konačnici primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi toč. I. izreke prvostupanjske presude, dok nepobijana toč. II. izreke ostaje neizmijenjena.

 

U Varaždinu 9. studenog 2020.