Broj: Kž 203/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. Š. i dr., zbog kaznenog dijela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Ž. Z. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 10. listopada 2017., broj Kv-I-Us-29/17, K-Us-5/17 o jamstvu, u sjednici održanoj 14. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Ž. Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. Š. i dr., zbog kaznenog dijela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavka 2. i drugih KZ/11., temeljem članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17., dalje u tekstu: ZID ZKP/08.) odlučeno je da se jamstvo od 50.000,00 kuna u odnosu na optuženog Ž. Z., koje je zamijenilo istražni zatvor određen po osnovama iz članka 123. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o kaznenog postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 148/13. i 152/14.- dalje u tekstu: ZKP/08.), neće vratiti optuženom Ž. Z. jer je isto i nadalje zamjena za istražni zatvor, sada samo po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. Z. po branitelju P. R., odvjetniku iz R., ne navodeći zakonsku osnovu, s prijedlogom da se optuženiku vrati uplaćeno jamstvo od 50.000,00 kuna.

Žalba nije osnovana.

U tijeku istrage u odnosu na optuženog Ž. Z. doneseno je rješenje Kir-Us 38/16 kojim mu je određen istražni zatvor iz zakonskih osnova predviđenih u članku 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08. Ujedno, rješenjem je određeno da se istražni zatvor može zamijeniti polaganjem jamstva od 50.000,00 kuna. Dana 8.srpnja 2016. Županijski sud u Rijeci je rješenjem Kir-Us 42/16 ukinuo istražni zatvor protiv optuženika, obzirom da je na ime jamstva uplaćeno 50.000,00 kuna.

Dana 27. srpnja 2017. stupio je na snagu ZID i ZKP/08. kojim je odredba članka 102. stavak 1. ZKP/08., koja se odnosi na mjeru jamstva, izmijenjena.

Sukladno toj izmjeni, mjera jamstva, kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, može se primijeniti samo u slučajevima u kojima je istražni zatvor protiv okrivljenika određen iz razloga navedenih u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08., odnosno zbog opasnosti od bijega. Prijelaznim i završnim odredbama članka 135. ZID ZKP/08., propisano je da će sud u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu tog zakona ukinuti jamstvo koje je zamijenilo istražni zatvor iz osnova navedenih u članku 123. stavku 1. točkama 2., 3. i 4. ZKP/08., te po potrebi odrediti blažu ili težu mjeru osiguranja prisutnosti okrivljenika.

Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odlučio da se položeno jamstvo neće vratiti, jer je ono i nadalje zamjena za istražni zatvor, sada samo po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. Pri tome je sud pravilno zaključio da na strani optuženika i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega.

Naime, optuženik je stranac, državljanin Crne Gore koji ničime nije vezan za područje Republike Hrvatske. Ni navodima žalbe optuženika da se on redovno odaziva pozivima suda pa da se može zaključiti da nema opasnosti od bijega, nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Okolnosti koje u žalbi ističe optuženik govore upravo u prilog zaključku da je odluka o jamstvu koje može zamijeniti istražni zatvor svrhovita te da je polučila očekivani učinak, to jest, osigurala nazočnost optuženika primjenom mjere blaže od istražnog zatvora.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. svibnja 2018.