- 1 -              II Kž 464/2020-4

Broj: II Kž 464/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog R. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 20. listopada 2020. broj Kv I-35/2020 (K-14/2020), o produljenju primjene mjera opreza u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog R. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. u vezi članka 99. stavaka 4. i 5. i članka 123. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), protiv optuženika je produljena primjena mjera opreza, i to zabrane približavanja određenoj osobi, i to žrtvi M. C. iz V. L., ..., na udaljenost ne bližu od 100 metara te zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s određenom osobom, i to sa žrtvom M. C. putem telefona, društvenih mreža ili mobitela s kojom ne smije uspostavljati niti održavati izravne ili neizravne veze niti žrtvu smije uznemiravati. Na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, te će sud po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca ispitivati postoji li potreba za mjerama opreza i rješenjem ih produljiti ili ukinuti. Na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. određeno je da će mjere opreza izvršavati Policijska uprava sisačko-moslavačka, Policijska postaja K., dok je na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. određeno da će se iste u slučaju nepridržavanja zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. M. po branitelju, odvjetniku M. G. "iz svih žalbenih razloga" predlažući da drugostupanjski sud "prihvati ovu žalbu i ukine mjere opreza protiv optuženika."

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženika postoji osnovana sumnja da bi počinio kazneno djelo iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11. kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisana odredbom članka 123. stavka 1. ZKP/08., kao i posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za takve svoje zaključke dao je jasne, dostatne i valjane razloge. Potom je, polazeći od odredbe članka 95. stavka 1. ZKP/08., kojom je propisano da se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, pravilno zaključio i valjano obrazložio da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno mjerama opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08.

Osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, a time i mjera opreza kao blažih mjera, žalitelj vrlo iscrpno iznosi svoju analizu i ocjenu do sada izvedenih dokaza u ovom kaznenom postupku, zaključujući da ne postoji osnovana sumnja da bi on počinio kazneno djelo za koje ga se tereti.

Takvi žalbeni navodi, međutim, nisu osnovani. Naime, prilikom odlučivanja o primjeni mjera opreza kao mjera blažih od istražnog zatvora kojima se postiže ista svrha, dostatno je postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. U konkretnom slučaju takav stupanj vjerojatnosti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica prema kojoj je optuženik osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanja u pokušaju iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11., što sve je prvostupanjski sud obrazložio jasnim i iscrpnim razlozima (stranica 3., pasusi 4. i 5. pobijanog rješenja). To ne znači, kako to nastoji prikazati žalitelj, prejudiciranje krivnje i time narušavanje presumpcije nevinosti. Međutim, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjera opreza sudovi nisu ovlašteni ulaziti u pitanje vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage izvedenih dokaza. To je, naime, zadatak raspravnog suda prilikom donošenja prvostupanjske presude.

Optuženik u svojoj žalbi nadalje ističe da nikada nije dolazio u sukob s pravnim poretkom te da nije ni kazneno osuđivan ni prekršajno kažnjavan, da nije sporno da je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola, ali da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da je on u takvom stanju sklon ekscesnom, bezobzirnom i protupravnom ponašanju.

Pravilnost pobijanog rješenja, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje ni izloženim žalbenim tvrdnjama kojima optuženik osporava postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a time onda i mjera opreza kao blažih mjera od istražnog zatvora.

Naime, optuženik je prema navodima potvrđene optužnice osnovano sumnjiv da je u pripitom stanju, pod utjecajem alkohola od najmanje 1,01 g/kg, došao u kuću oštećenice koju je od ranije poznavao i, nakon što je ona odbila njegov prijedlog da imaju spolni odnos, uporabom sile pokušao nad njome izvršiti spolni odnos, u čemu, međutim, nije uspio jer mu se oštećenica uspjela oduprijeti čupajući ga i udarajući ga po glavi te odgurujući ga nogama, a potom i uzevši kuhinjski nož kojim ga je istjerala iz kuće. Uzevši u obzir način počinjenja terećenog mu kaznenog djela, iz kojeg proizlazi da je optuženik iskazao znatnu upornost i kriminalnu volju jer od svog nauma da nad oštećenicom, koja je od njega znatno starija i slabija, protiv njezine volje izvrši spolni odnos, nije odustajao unatoč njezinih višekratnih pokušaja da se obrani, a pri tome je bio i u alkoholiziranom stanju, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da na njegovoj strani postoji opasnost od ponavljanja istovrsnog, odnosno od dovršenja pokušanog kaznenog djela. Pri tome okolnosti da optuženik do sada nije ni kazneno ni prekršajno tretiran ne umanjuju značaj izloženih okolnosti iz kojih proizlazi postojanje iteracijske opasnosti na njegovoj strani.

Na pravilnost pobijanog rješenja nije od utjecaja ni žalbeni navod optuženika da nijednom nije prekršio mjere opreza. Ta okolnost, naime, samo potvrđuje da mjere opreza ostvaruju svoju svrhu.

Budući da pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim navodima optuženika te da ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.