1

                                                                                                Poslovni broj Gž Ovr-384/2019-4

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari ovrhovoditelja V. K. eG iz R. A., K. a. W., OIB .., zastupanog po punomoćnici S. I., odvjetnici u R., protiv ovršenice A. B. (kao ovršenice i kao nasljednice ovršenika A. B.) iz R., OIB: ..., zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. Z., V. Z. i T. K., odvjetnicima iz P., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja i ovršenika izjavljenim protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno poslovni broj Ovr-404/2016-2 od 4. ožujka 2016., 6. studenog 2020.,

r i j e š i o j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno poslovni broj Ovr-404/2016-2 od 4. ožujka 2016.

2. Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja preinačuje se isto rješenje o ovrsi u točki III. izreke u odbijajućem dijelu na način da se nalaže ovršenici nadoknaditi ovrhovoditelju daljnji iznos troška ovršnog postupka od 3.312,50 (tritisućetristodvanaestkuna i pedeset lipa) u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja je određena ovrha na nekretnini iz zk. ul. ..., k.o. ... kč.br...., u naravi kuća i dvorište, na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo upisano u poduloške: poduložak ..., 4. etaža, 36/354 dijela s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela, stana u prizemlju, površine 36,22 m2, poduložak ..., 5. etaža, 189/354 dijela s kojim je povezano vlasništvo stana u prizemlju i prvom katu te podruma u površini od 189,12 m2, poduložak ... 6. etaža, 66/354 dijela s kojim je povezano vlasništvo stana na prvom katu površine 66,21 m2 i poduložak ..., 7. etaža, 63/354 dijela s kojim je povezano vlasništvo stana u potkrovlju u površini od 62,86 m2, koja nekretnina je u trenutku donošenja rješenja o ovrsi u zemljišnim knjigama bila upisana kao suvlasništvo ovršenika A. i A. B., svakog u ½ dijela. Ovrha je određena radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 28.878,86 Eur i 18.000,00 kuna, sa zateznom kamatom na iznose od 28.691,78 Eur i 18.000,00 kn od 29. listopada 2015. do isplate.

 

Istim rješenjem je ovrhovoditelju priznat trošak u iznosu od 3.593,10 kn te je naloženo ovršenicima isplatiti taj iznos u roku od 8 dana.

 

Protiv rješenja su žalbu podnijeli ovršenici pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), koji propis se u nazočnom slučaju primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje OZ).

 

U žalbi su naveli da je prijedlog za ovrhu trebalo odbiti, budući da se već vodi ovrha na temelju istih ovršnih isprava. Tako da je 4. lipnja 2014. ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave, ugovora o kreditu broj ... na iznos od 270.000,00 Eur od 5. lipnja 2009., što da je ista ovršna isprava kao u ovom predmetu te je ishodio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rovinju poslovni broj Ovr-150/2014 od 4. lipnja 2014. Potom da je 1. veljače 2016. ovrhovoditelj podnio novi prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave, ugovora o kreditu broj .... na iznos od 270.000,00 Eur od 5. lipnja 2009. te ugovora o kreditu broj .... na iznos kredita od 30.000,00 Eur od 28. srpnja 2009. te ishodio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Ovr-546/2016 od 5. veljače 2016. Stoga da se radi o dvostrukoj litispendenciji prema čl. 194. st. 3. ZPP-a pa da je počinjena bitna povreda odredaba ovršnog postupka. Nadalje su istakli da ovrhovoditelj neosnovano multiplicira sudske postupke te sudske troškove podnošenjem zasebnih ovršnih prijedloga, što se moglo izbjeći vođenjem jedinstvenog postupka radi naplate cjelokupne tražbine, što da je suprotno odredbi čl. 6. OZ-a. Osporili su i odluku o troškovima postupka, uz obrazloženje da su isti troškovi već priznati u postupcima Ovr-150/2014 i Ovr-546/2016 pa da se žalitelji ne mogu teretiti za plaćanje istih troškova, primjerice pribave klauzule ovršnosti, troška javnog bilježnika, sudskih pristojbi. Ukazuju i na odredbu čl. 5. OZ-a, uz obrazloženje da su nekretnine koje su obuhvaćene ranije donesenim rješenjima više nego dovoljne za namirenje ukupne tražbine ovrhovoditelja.

 

Ovršenici su također istakli da su ugovori o kreditu koji predstavljaju ovršne isprave ništetni, budući da je ovrhovoditelj isplatio iznos kredita u eurima, u stranoj valuti te su oni trebali vraćati kredit također u stranoj valuti, što da je protivno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) te da su od Hrvatske narodne banke primili očitovanje 2. rujna 2014. o tome da ovrhovoditelj nije nikada zatražio niti dobio odobrenje za rad, kao ni za osnivanje podružnice u Republici Hrvatskoj. Stoga da ovrhovoditelj nije imao dozvolu za rad u našoj zemlji, niti dozvolu za plasiranje kredita njezinim građanima, pa da je postupao protivno odredbama Zakona o deviznom poslovanju što je dodatan razlog ništetnosti ugovora.

 

 

Na kraju su istakli da je 30. rujna 2015. stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15- dalje ZID ZPK), prema kojem propisu je ugovor ništetan ako ga je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja pa da su podnijeli tužbu radi proglašenja ništetnosti ugovora te da se postupak vodi u Općinskom sudu u Puli, Stalna služba u Rovinju pod brojem P-1978/2015.

 

Predložili su pobijano rješenje o ovrsi ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, podredno rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za ovrhu te obvezati ovrhovoditelja na nadoknadu troškova ovršnog postupka ovršenicima.

 

U istom podnesku ovršenici su podnijeli i prijedlog za odgodu ovrhe pozivom na odredbe čl. 19. j i 19.k ZID ZPK.

 

Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu osporio izložene navode ovršenika, uz obrazloženje da nije namirio svoje tražbine ni pokušajem provedbe ovrhe u izvansudskom postupku, niti u ovršnim postupcima koji se vode pred Općinskim sudom u Puli pa da su ovršenici sami izazvali potrebu vođenja postupaka te u konačnici nastanak troškova. Navodi da se ne radi o litispendenciji iz čl. 194. st. 3. ZPP-a, jer u ovrsi nema spora, budući da se radi o izvanparničnom postupku. Tvrdi da su radnje ovršenika usmjerene samo na odugovlačenje postupka, iako je ovrhovoditelj više puta kroz duži vremenski period pružao mogućnost iznalaženja rješenja prema kojemu bi ovršenici podmirili dugovanje na njima najprihvatljiviji način. Glede pozivanja na odredbu čl. 5. st. 1. OZ-a, ističe da se o ograničenju ovrhe odlučuje povodom prijedloga ovršenika pri čemu ovršenik treba dokazati svoje tvrdnje. Ukazuje da žalba nije podnesena ni zbog jednog od razloga predviđenih čl. 50. OZ-a.

 

            Predlaže žalbu odbiti i pobijano rješenje o ovrsi potvrditi, sve uz nadoknadu troška sastava tog podneska.

 

Ovrhovoditelj je glede troškova ovršnog postupka dostavio podnesak s prijedlogom za ispravak rješenja o ovrsi, podredno za dopunu istog rješenja, odnosno podredno kao žalbu protiv rješenja o troškovima postupka pa kako sud prvog stupnja očigledno nije smatrao da postoje razlozi za ispravak, odnosno dopunu rješenja, ovaj sud je taj podnesak razmatrao kao žalbu protiv rješenja o troškovima postupka, u odnosu na odbijajući dio zahtjeva.

 

Ovrhovoditelj je u žalbi naveo da je u prijedlogu za ovrhu specificirao trošak te da samo trošak sastava prijedloga za ovrhu i sudskih pristojbi iznosi 5.200,00 kn, a sud prvog stupnja da je priznao ukupan trošak u iznosu od 3.593,10 kn. Navodi da je dokumentirao svoj zahtjev priloživši preslike podnesaka kojima je zatražena potvrda ovršnosti javnog bilježnika, zatim dostava izvadaka iz zemljišne knjige, potom daje priložio račun javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule te dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi u iznosu od 2.700,00 kn. Ukazuje na odredbu čl. 151. ZPP-a prema kojemu se opravdanim troškovima smatraju i nagrada za rad odvjetnika te drugih osoba (javnih bilježnika) pa da je bez osnove zahtjev u tom dijelu odbijen, pri čemu naglašava da nužni trošak predstavlja i plaćanje sudskih pristojbi. Predlaže stoga rješenje o troškovima ovršnog postupka u odbijajućem dijelu preinačiti i priznati daljnji trošak do ukupnog iznosa od 6.733,10 kn te troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.

 

Žalba ovrhovoditelja je osnovana, dok žalba ovršenika nije osnovana.

 

 

 

 

 

 

 

 

Prije svega valja istaći da je tijekom postupka, nakon donošenja rješenja o ovrsi umro ovršenik A. B. te je rješenjem od 31. siječnja 2018. poslovni broj Ovr-404/2016 određen prekid postupka, a potom je rješenjem poslovni broj Ovr-118/2019 od 27. veljače 2019. pozvana ovršenica A. B. iz R. preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari kao nasljednica ovršenika A. B. te je postupak nastavljen. S. se u ovom postupku sada kao ovršenica pojavljuje isključivo A. B., koja je u rješenju o ovrsi pored 1.-ovršenika A. B. bila označena kao 2.-ovršenica.

 

U odnosu na žalbene navode ovršenika, valja istaći da je ovrhovoditelj bio ovlašten zatražiti ovrhu na nekretninama koje su upisane u zk. ul. ..., k.o..., na kojim nekretninama je stekao založno pravo. Naime, ugovor o kreditu, račun broj ... od 28. srpnja 2009. je solemnizirao javni bilježnik te se radi o javnobilježničkoj ispravi u smislu odredbe čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 16/07 i 75/09; dalje ZJB). Ovršenici iz ovršne isprave A. B. i A. B. su ispravu sklopili kao korisnici kredita i založni dužnici te su izričito pristali da u slučaju dospijeća tražbine javni bilježnik izda potvrdu ovršnosti tog javnobilježničkog akta te su pristali da se u slučaju dospjelosti obveze prema ugovoru može provesti prisilna ovrha na njihovim računima te na njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, odnosno na bilo kojem predmetu ovrhe.

 

Tvrdnja ovršenika o litispendenciji nije osnovana, jer iz priloženih isprava proizlazi da se za tražbinu iz ugovora o kreditu od 28. srpnja 2009. ne vodi drugi postupak na nekretninama iz zk. ul. ..., k.o. ..., već se na istim nekretninama vodi postupak naplate novčane tražbine ovrhovoditelja iz ugovora o kreditu broj ... za iznos od 270.000,00 Eur sa kamatama od 18. siječnja 2014. do isplate. Pritom okolnost što se vodi ovršni postupak radi isplate iste tražbine i na drugim nekretninama nije zapreka za podnošenje prijedloga za ovrhu na nekretninama koje su različite od onih na kojima se već provodi ovrha. Prema odredbi čl. 5. OZ-a sud određuje ovrhu onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu (stavak 1). Ovrhovoditelj je ovlašten zahtijevati ovrhu na više predmeta ovrhe, a ovršenik ima mogućnost zahtijevati ograničenje ovrhe (čl. 5. st. 2. OZ-a) ako smatra da su samo neki predmeti dovoljni za ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

 

U ovom postupku ovrhovoditelj zahtijeva ovrhu samo na jednom predmetu ovrhe, na nekretnini upisanoj u zk. ul. ..., k.o. .... Kako je već navedeno, na istoj nekretnini se u drugom postupku provodi ovrha radi naplate druge novčane tražbine pa valja skrenuti pozornost na odredbu čl. 85. OZ-a kojim je propisano da se nakon upisa zabilježbe ovrhe ne može za namirenje druge tražbine istog ili drugog ovrhovoditelja na toj nekretnini provesti poseban ovršni postupak (stavak 1). Ovrhovoditelj za čiju je tražbinu kasnije određena ovrha na istoj nekretnini stupa u već pokrenuti ovršni postupak (stavak 2). To znači da se u svakom slučaju može donijeti samostalno rješenje o ovrsi za pojedinu tražbinu u zasebnom postupku, ali se nakon upisa zabilježbe ne mogu voditi posebni postupci ovrhe na istoj nekretnini, već se mora provesti jedinstveni postupak, o čemu treba voditi računa u nastavku postupka.

 

Glede prigovora koji se tiču ništetnosti ovršne isprave, valja ukazati na odredbu čl. 308. st. 2. OZ-a, prema kojem propisu dužnik svoje prigovore protiv javnobilježničkog osiguranja može ostvarivati u posebnoj parnici u kojoj će pobijati sporazume iz čl. 307. st. 1. OZ-a. Radi se o sporazumu vjerovnika i dužnika koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, koji sadrži izjavu dužnika da je suglasan da se radi osiguranja određene novčane tražbine vjerovnika, na nekom njegovom predmetu može zasnovati založno pravo. Treba istaći da je istovjetna odredba bila sadržana u čl. 271. st. 2. Ovršnog zakona iz 1996. sa zadnjim izmjenama iz 2008. ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja isprave koja u ovom postupku predstavlja ovršnu ispravu. Dakle, tvrdnja o tome da je ugovor koji predstavlja ovršnu ispravu ništetan nije relevantna u ovom ovršnom postupku, odnosno ne predstavlja ni jedan od razloga za žalbu protiv rješenja o ovrsi.

 

Kako je u nazočnom slučaju ovrha određena na temelju ovršne isprave koja nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, te kako je ovrha određena na predmetu koji nije izuzet od ovrhe niti je na njemu mogućnost ovrhe ograničena, valja zaključiti da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a, a kako ne postoje ni razlozi na koje ukazuju ovršenici u žalbi valjalo je žalbu odbiti i rješenje o ovrsi potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

Glede žalbe ovrhovoditelja, valja istaći da je osnovana tvrdnja da je obračun troškova u rješenju o ovrsi pogrešan. Naime, ovrhovoditelj je u prijedlogu za ovrhu specificirao zahtjev za nadoknadu troškova, a sud prvog stupnja je ovrhovoditelju priznao troškove javnog bilježnika, materijalne troškove, sudske pristojbe za prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi, te za pribavljanje izvatka iz zemljišne knjige, ukupno 3.593,10 kn. Međutim, ovrhovoditelju pripada pravo i na trošak koji se odnosi na nagradu za sastavljanje prijedloga za ovrhu u iznosu od 2.500,00 kn primjenom Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa), zatim za pribavljanje izvatka iz zemljišne knjige nagrada u iznosu od 250,00 kn primjenom Tbr. 32. st. 3. Tarife te za pribavljanje klauzule ovršnosti nagrada u iznosu od 250,00 kn primjenom Tbr. 32. st. 2. Tarife, odnosno daljnji iznos od 3.000,00 kn. Pored toga, ovrhovoditelju pripada i pravo na nagradu odvjetnika za sastav žalbe u iznosu od 312,50 kuna, prema vrijednosti pobijanog dijela, primjenom Tbr. 10. toč. 5. Tarife, što znači da mu pripada daljnji iznos troška od 3.312,50 kuna.

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu ovrhovoditelja uvažiti i rješenje o troškovima u odbijajućem dijelu točke III. izreke preinačiti, primjenom odredbe čl.380. toč. 3. ZPP-a.

 

Ovrhovoditelju nije priznat trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastavljanje odgovora na žalbu, jer je u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban radi vođenja ovog ovršnog postupka.

U Rijeci 6. studenog 2020.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan