Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex vojarna Sv. Križ Dračevac
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja M. M.
O.: … iz S., zastupan po punomoćnicima J. J., M.
B., D. B. i T. H. odvjetnicima iz Z. J. J., M. B., D.
B. i T. H. iz K., protiv tuženika R. H., zastupana po O.
u S., radi utvrđenja, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave
dana 29.rujna 2020. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te zz tuženika, dana 6.studenog
2020.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je M. M. O.: … S., vlasnik dijela nekretnina
Z. 705 k.o P. i to kč. br 2343 pašnjak u površini 1930 m2 koji je na prikazu lica mjesta od
18.10.2019. sačinjenom po sudskom vještaku T.Č. označen slovima A B C D E F A te je tuženik
R. H. dužan trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik navedenog dijela nekretnine u
zemljišnim knjigama.
II Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.675,00 kn u
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do konačne
isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi navodi da je nekretnina oznake čest.zem 2343 ZU 705 k.o P. stvarno
vlasništvo i posjed tužitelja koji je istu stekao od svojih predaka koji su istu nesmetano koristili i
uživali od kraja 19. stoljeća, a nakon izvršene diobe u obitelji ista da je pripala djedu tužitelja kojeg je
naslijedio tužiteljev otac koji je predmetnu nekretninu darovao tužitelju. Slijedom toga, tužitelj navodi
da je na osnovu neprekidnog posjedovanja predmetne nekretnine od strane predaka do danas tužitelja
istu stekao na temelju dosjelosti.
Tužena u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti.
Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora, povijesnog
zemljišnoknjižnog izvatka, prijepisa posjedovnog lista, povijesti promjena na katastarskim česticama,
rješenja o nasljeđivanju, rješenja o diobi, ugovora o darovanju, očevidom na licu mjesta, te saslušanjem
svjedoka N. S., I. S., A. S., P. M. te tužitelja u svojstvu parnične stranke, te je
temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti,
sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige O. suda u S., zemljišnoknjižni odjel u S.
utvrđeno je da je predmetna nekretnina koja nosi oznaku čest.zem 2343 pašnjak, upisana u
zemljišnoknjižni uložak broj 705 k.o P. te da je tužena upisana za cijelo.
Čitanjem izvoda iz katastra za česticu zemljišnoknjižne oznake 2343 k.o P. utvrđeno je da
predmetna nekretnina ima površinu 10110 m2, da je u odnosu na predmetnu nekretninu koja nosi
naziv " K. P. L." u posjedovnom listu broj 147 upisana O. imovina P..
Čitanjem povijesti promjena na katastarskim česticama izdane od D., P. ured za
katastar S., O. za katastar nekretnina S. utvrđeno je da je temeljem popisa parcela sastavljenog
temeljem čl. 54 Zakona o društvenim doprinosima i porezima od 29.prosinca 1951. obnovljen na
osnovi terenske identifikacije obavljene 1951. te da je čestica zemljišta 2343 k.o P. kulture
pašnjak površine 10110 m2 bila upisana u posjedovnom listu 147 m2 na O. imovina
P. za cijelo. Nadalje, uvidom u katastarski operat utvrđeno je da je čestica zemljišta 2343 kulture
"pašnjak " površine 10110 m2 upisana u posjedovnom listu 147 k.o P. na O. imovina
P. za cijelo te je upis nepromijenjen do danas.
Čitanjem rješenja O. suda u S., poslovni broj I.1011/82 od 23.listopada 1985.
utvrđeno je da je isto donijeto u izvršnom predmetu po prijedlogu vjerovnika M. A. pok. B.,
a protiv dužnika M. M. pok. B. na temelju presude toga suda broj I.-1221/80 te nagodbe suda
sklopljene 17.rujna 1981. temeljem koje je sud donio rješenje o izvršenju određujući pristupanje svim
nekretninama u k.o P., te je utvrđeno da je predmetna nekretnina oznake čest.zem 2343 k.o
P. pripala u vlasnost i posjed predniku tužitelja M. M. pok. B. ( djedu).
Čitanjem rješenja o nasljeđivanju donijetog od strane javnog bilježnika M. I. iz S.
dana 11.studenog 2015. iza smrti pok. M. M. utvrđeno je da je istog naslijedio Ž. M. sin,
za cijelo.
Čitanjem ugovora o darovanju utvrđeno je da je isti sklopljen dana 20.srpnja 2017. između
Ž. M. kao darovatelja s jedne te tužitelja kao daroprimca s druge strane te da je istim predmetna
nekretnina oznake čest.zem 2343 kulture pašnjak k.o P. u površini od 1929 m2 darovana
tužitelju za cijelo te da je obdarenik u posjedu predmetnih nekretnina.
Očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika utvrđeno je da predmet spora
predstavlja u naravi kamenjar obrastao niskim raslinjem na kojem se nalazi iskopan i betoniran prostor
za septičku jamu bez ploče, te da se do predmetne nekretnine prilazi makadamskim putem sa asfaltne
ceste …. Iz nalaza i mišljenja vještaka a čijem stručnom nalazu i mišljenju sud u
cijelosti poklanja vjeru obzirom je isto izrađeno u skladu s pravilima struke, utvrđeno je da posjed
tužitelja predstavlja dio čest.zem 2343 k.o P. označen u nalazu i mišljenju vještaka slovima
ABCDEFA u naravi kamenjar sa niskim raslinjem koji je na terenu najvećim dijelom omeđen
suhozidovima susjednih posjeda ( linija označena slovima CDEFA) a preostale granice nisu ničim
označene ( linija slovima ABC) te da se unutar posjeda tužitelja nalazi septička jama betonirana bez
ploče na prikazu lica mjesta označeno slovom G. Nadalje, da je temeljem očevida na licu mjesta
podataka izvađenih iz katastra i zemljišnika te grafičkog preklopa kat. plana sa aviosnimkom ovog
područja vještak je utvrdio da pokazani posjed odnosno predmet očevida ( tijelo označeno slovima
ABCDEFA) ima površinu od 1930 m2, a nalazi se na sjeverozapadnom dijelu čest.zem 2343 k.o
P. ( 1930/10110) Nadalje, da se čest.zem 2343 vodi u zemljišnoknjižnom ulošku 705 kao pašnjak
bez površine, a u kat.operatu u posjedovnom listu broj 147 u istoj kulturi u površini od 10110 m2.
Iz iskaza svjedoka N. S. proizlazi da je tužiteljev pradjed B. dolazio na njivu i čuvao
blago te da njegova zemlja graniči sa tužiteljevom nekretninom, a iste da dijeli suhozid star 300 godina.
Nadalje, da su otkad zna za sebe na predmetnu nekretninu dolazili tužiteljevi preci.
Iz iskaza svjedoka A. S. ( star 73) proizlazi da mu je poznata predmetna nekretnina koja se
nalazi kraj puta, nadalje, da je na istoj viđao tužiteljevog djeda, babu, roditelje koji su na predmetnu
nekretninu dovodili stoku. Nadalje, da nitko nije na predmetnu nekretninu dolazio osim njih niti su je
davali drugome, a da je predmetna nekretnina zvana „ M.“ ograđena suhozidom koji se nalazi
na predmetnoj nekretnini otkad zna za sebe, te da je istu naslijedio tužitelj.
Iz iskaza svjedoka A. S. proizlazi da se predmetna nekretnina nalazila kraj puta kojim se
dolazilo do zaseoka M. te da je istome poznato da je predmetna nekretnina tužiteljeva jer da je na
istoj viđao tužiteljeva pradjeda B. i prababu M. koji su na istu dovodili blago i održavali suhozid.
Nadalje, da je tužiteljev pradjed, u vrijeme kada je isti prolazio pored predmetne nekretnine do osnovne
škole u P. 1953. bio star otprilike 60 godina. Nadalje, da se od pamtivijeka priča da je predmetna
nekretnina tužiteljeva, te da se sjeća događaja kada je tužiteljev djed jednom zabranio odvoženje
kamena sa predmetne nekretnine odnosno da je čuvao predmetnu nekretninu kao svoju.
Iz iskaza svjedoka P. M. proizlazi da je nekretnina bila vlasništvo tužiteljeve prababe,
pradjeda, kasnije djeda pa oca tužitelja te tužitelja. Nadalje, da je predmetna nekretnina ograđena
suhozidima te da pripada tužiteljima, nadalje da su tužiteljevi preci dolazili na predmetnu nekretninu
čuvati blago.
Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetnu nekretninu naslijedio njegov djed od svojih
roditelja, a istog je naslijedio otac koji je predmetnu nekretninu darovao tužitelju. Nadalje, da je djed
rođen 1932. ili 1935. te da su na predmetnu nekretninu održavali, čuvali blago te da je ista ograđena
suhozidom. Nadalje, da je predmetna nekretnina izvorno imala 2000 m2 ali je diobom u obitelji te
odricanjem rođaka ista pripala tužitelju.
Tužitelj se u tužbi i tijekom postupka poziva na neprekinuti ( po pravnim prednicima i do
danas) neometani posjed od prije 100 godina pa je ovaj spor valjalo raspraviti u smislu odredbe čl. 388
st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99,
22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09) prema kojoj se stjecanje, promjena
pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona procjenjuju prema
pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja promjene i prestanka prava i njihovih pravnih
učinaka, dakle, paragrafa 1451-1493 Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), a koja se
primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06.travnja
1941.godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list 84/46) i Zakona o načinu primjene
pravnih propisa donesenih prije 06.travnja 1941.godine. Sukladno tome, a prema pravnom pravilu iz
paragrafa 1472 OGZ-a moguće je bilo steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom,
crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba tek
protekom 40 godina.
U konkretnom slučaju radi se o nekretnini na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo (općenarodna imovina), a danas je vlasnik R. H..
Obzirom se radi o nekretnini koja je na dan 08.listopada 1991.godine bila društveno vlasništvo
valja reći da vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu počinje teći od
dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
(„Narodne novine“ broj 53/91), dakle, od 08.listopada 1991.godine, dok se vrijeme proteklo prije tog
dana ne uračunava u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbi čl. 388.st.4. ZV
osim ako pravo vlasništva nije stečeno dosjelošću po prijašnjim propisima, dakle po OGZ-u.
Naime, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne
novine“ broj 53/91) nije se moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom
vlasništvu, koja okolnost predstavlja zastoj dosjelosti sukladno odredbi čl. 30 istog Zakona.
Dakle, vrijeme koje se ne uračunava u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je razdoblje
od 06.travnja 1941.godine do 08.listopada 1991.godine.
Međutim, ukoliko je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počeo teći prije 06.travnja
1941.godine tada sukladno odredbi čl. 388.st.2 ZV-a i pravnog pravila 1472 OGZ-a moguće je bilo
steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te
vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba tek protekom 40 godina.
Dakle, ako je već do 06.travnja 1941.godine počeo teći rok za stjecanje prava vlasništva
dosjelošću, isti nakon 08.listopada 1991.godine nastavlja teći u skladu s prijašnjim propisima, u
konkretnom slučaju to je OGZ, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok previđen Zakonom o
vlasništvu.
Sukladno odredbi čl. 159. i 160 ZV u kojima je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo
stvari samostalnim posjedom te stvari kroz zakonom određeno vrijeme, te da takav samostalni posjed
ima zakonom određenu kakvoću i da neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, s tim da se za
redovnu dosjelost traži da je posjed kvalificiran, odnosno, zakonit, istinit i pošten (čl. 159.st.2), dok je
za izvanrednu dosjelost dovoljno da je posjed pošten (čl. 159.st.2) s tim da s poštenje presumira
(čl.18.st.5), u vezi s tim i vrijeme potrebno za dosjelost razlikuje se, pa tako za redovnu dosjelost
vrijeme dosjelosti za nekretnine iznosi 10 godina(čl.159.st.2), dok se za izvanrednu dosjelost, tj. za
stjecanje prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću zahtijeva dulje vrijeme koje iznosi 20
godina (čl.159.st3.). Odredbom čl. 160.st.1. propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći
onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana
vremena potrebnog za dosjelost, s tim da se sadašnjem posjedniku uračunava i vrijeme posjedovanja
prednika sadašnjeg posjednika.
Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure, kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost.
Iako tuženik osporava da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine prije 06.travnja 1945.godine, u ovom postupku upravo je utvrđeno suprotno.
Naime, sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja kao uvjerljivom, životnom i logičnom,
kao i iskazima svjedoka koji su suglasni i podudaraju se s drugim dokazima izvedenim u ovom
postupku.
Stoga, iz iskaza tužitelja i svjedoka koje je sud prihvatio proizlazi da je predmetnu nekretninu
zvanu „ M.“, koristio pradjed tužitelja do svoje smrti ( umro u dobi od 70-ak godina, a živio je
dovoljno dugo da ga se i svjedoci sjećaju ( prema sjećanju svjedoka A. S. isti ga je viđao na
predmetnoj nekretnini 1953. te je po sjećanju svjedoka tada bio star oko 60 godina) za ispašu stoke te je
održavao suhozid koji je prema kazivanju svjedoka star 300 godina, od nikog ometan. Osim toga,
očevidom na licu mjesta utvrđeno je da je predmetna nekretnina, upravo kao što tvrde i svjedoci,
ograđena suhozidom.
Tuženik, nadalje, osporava da je tužitelj zakoniti, istiniti i pošteni posjednik. Stoga, odmah na
početku valja reći da je pošteni posjednik prema OGZ onaj koji drži da iz razloga vjerojatnih da je stvar
koju posjeduje njegova, a sud u dvojbi smatra da je posjed pošten.
Tako i danas čl. 18 ZV propisuje da je pošteni posjednik onaj koji nije znao niti morao znati niti
je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da ne pripada pravo na posjed, s tim da se sukladno
st.5 isto članka posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Budući tuženik ranije nije
osporavao, a u ovoj parnici ničim nije dokazao, a sukladno čl.221a ZPP primjenom pravila o teretu
dokazivanja, teret dokaza je na onome koji tvrdi suprotno, dakle na tuženiku da dokaže svoju tvrdnju,
što isti nije učinio, zbog čega je njegov prigovor nesavjesnosti posjeda neosnovan ( tako i Vs Rev
2526/1990).
Osim toga, protekom vremena od 40 godina i nezakonit posjednik može steći pravo vlasništva
dosjelošću pa u ovom sporu ne bi bilo odlučno postojanje valjane pravne osnove jer da je tako ne bi
bilo potrebe da se tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva dosjelošću preko 100 godina.
Dakle, da bi tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću potrebno je bilo dokazati da je
samostalni posjednik da je posjed neprekidan i da ima kakvoću kakva se traži za redovnu, odnosno
izvanrednu dosjelost.
Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je predmetna nekretnina među ostalim bila predmet
sudske diobe u obitelji prednika tužitelja (1981) te je ista pripala u vlasnost i posjed djedu tužitelja, a
istog je naslijedio otac tužitelja za cijelo. Ovdje valja reći da obzirom se predmetna nekretnina ne
spominje u rješenju o nasljeđivanju to okolnost da ta nekretnina nije bila u popisu ostavinske mase
prednika tužitelja nije od značaja za presuđivanje predmetnog spora jer se predmetne nekretnine
tretiraju kao naknadno pronađena imovina pa se o njoj može raspraviti naknadno, a u parnici zato jer
tuženi osporavaju nasljednicima (tužiteljima) pravo na toj imovini (čl. 232 i 224 Zakona o
nasljeđivanju ( „Narodne novine“ broj 48/03, 163/03,35/03 dalje ZN). Osim toga, prednik tužitelja (
otac) kao univerzalni nasljednik stekao je onakav posjed kakav je imao njegov prednik, a u ovom
postupku je utvrđeno da je djed tužitelja predmetnu nekretninu posjedovao kao zakoniti i istiniti
posjednik jer je istu stekao diobom u obitelji te otac tužitelja nije imao razloga posumnjati da mu
predmetna nekretnina ne pripada.
Nadalje, protekom vremena od 40 godina bilo po OGZ-u ili po ZV, a uračunavanjem vremena
posjeda prednika tužitelja ukoliko nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću
do 06.travnja 1945.godine, u ovom postupku je utvrđeno da su prednici tužitelja posjedovali predmetnu
nekretninu dovoljno dugo da bi u konačnici tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću. Naime, iz
iskaza svjedoka kojima je sud poklonio vjeru kao vjerodostojnima, jer su gotovo identično iskazivali te
o dugogodišnjem posjedovanju utužene nekretnine prvo od strane prednika tužitelja, a potom tužitelja,
te o načinu korištenja predmetne nekretnine ( za ispašu) te da je oduvijek bio pašnjak ograđen
suhozidom, što je utvrđeno na terenu, iz čega proizlazi da je stvarnopravnog vlasništva različitog od
nekretnina s kojima graniči, to je u ovom predmetu utvrđeno da je predmetnu nekretninu posjedovao (
kako je i pokazao tužitelj na terenu) pradjed tužitelja, a stekao je u samostalan posjed djed tužitelja
nakon izvršene diobe u obitelji, to su uračunavanjem vremena posjedovanja od strane pradjeda,
odnosno djeda tužitelja kao zakonitog i istinitog posjednika do danas isto tako tužitelja ispunjene sve
pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću.
Budući je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da je predmetna nekretnina o kojoj svjedoci
imaju neposredna saznanja, u dugogodišnjem, nesmetanom posjedu tužitelja, odnosno njegovog
prednika preko 100 godina, a čijim iskazima je sud poklonio vjeru kao logičnim i uvjerljivim, to je,
dakle, u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno, a ničim nije dokazano suprotno, da je prvi u posjed
predmetne nekretnine došao pradjed tužitelja ( B.) da bi ista pripala nakon izvršene diobe u obitelji
djedu tužitelja ( M.), a istog je naslijedio otac tužitelja koji je predmetnu nekretninu darovao
tužitelju.
Dakle, ocjenom svih provedenih dokaza, nakon što je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj,
odnosno njegovi prednici u samostalnom, nesmetanom i neprekidnom posjedu nekretnine pobliže
opisane u izreci odluke, a koja je stečena dosjelošću, dakle, neprekinutim i nesmetanim posjedovanjem
od strane tužitelja, odnosno njegovih prednika kroz razdoblje duže od 100 godina, nesporno je
utvrđeno da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima u neprekidnom, dugogodišnjem i nesmetanom
posjedu predmetne nekretnine kao savjesni posjednici slijedom čega su u konkretnom slučaju ispunjene
zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a, a tužitelju je prema vrijednosti predmeta
spora (10.000,00 kuna) priznat trošak ovog postupka, i to trošak sastava prijedloga za mirno rješenje
spora 50 bodova, sastav tužbe, zastupanje na ročištu od 28.siječnja 2019., ročištu od 18.lipnja 2020.,
ročištu od 29.rujna 2020., sastav podneska od 13.veljače 2020. što sveukupno iznosi 550 bodova, što
umnoženo sa vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (Tbr.50) iznosi 5.500,00 kuna, uvećano za PDV
25% u iznosu od 1.375,00 kuna ukupno iznosi 6.875,00 kuna, a uvećano za trošak pristojbe na tužbu i
presudu u iznosu od 800,00 kuna sveukupno iznosi 7.675,00 kuna, te uvećano za trošak vještačenja u
iznosu od 3.000,00 kuna sveukupno iznosi 10.675,00 kuna, dok tužitelju nije priznat trošak podneska
od 8.11.2018 ( očitovanje na odgovor na tužbu), jer isti nije bio potreban za vođenje postupka niti
trošak pristojbe zabilježbe jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka, niti trošak pristupa na
ročište od 4.srpnja 2019. jer na isto nije niti pristupio, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II
izreke.
Na tako određeni trošak, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja
pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 ZOO-a ( „Narodne novine“ 35/05), a temeljem čl. 30 Ovršnog
zakona („Narodne novine 112/12).
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 6. studenog 2020.
Sutkinja
Maja Anušić v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u S.. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude (čl. 348. st. 1. ZPP-).
Dna:
- pun.tužitelja
- zz tuženika
- u spis
