R. H. P.-175/2020 OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji tog suda J. P. u pravnoj stvari tužitelja pod

1. N. C., OIB… S., , zastupan po opunomoćenici A.
M. Lj. K., odvjetnici u odvjetničkom društvu Lj.V. u
S., pod 2. V. Ž., OIB…,
zastupan po opunomoćniku Z. M., odvjetniku u S., protiv tuženika H.m.
d.o.o., OIB… zastupan po opunomoćenici A. J.,
odvjetnici u odvjetničkog društva H. & p., p. S., radi naknade štete,
nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. rujna 2020. u prisutnosti
opunomoćenice tužitelja pod 1., zamjenika opunomoćenika tuženika pod 2. i opunomoćenice
tuženika, na ročištu za objavu 6. studenog 2020.

p r e s u d i o j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod 1. N. C. iznos od
70.000,00 kuna (sedamdesettisuća) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od
presuđenja do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za duži tijek zateznih kamata, tužbeni
zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude objaviti u
dnevnom listu "Jutarnji list" integralni tekst ove presude, bez komentara, o svom trošku.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju pod 2. V. Ž. iznos od
70.000,00 kuna (sedamdesettisuća) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od
presuđenja do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za duži tijek zateznih kamata, tužbeni
zahtjev odbija kao neosnovan.

2

Pn-175/2020

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju pod 1. N. C. parnični
trošak ovog postupka u iznosu od 10.850,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od
presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Dužan je tuženik, u roku 15 dana, naknaditi tužitelju pod 2. V. Ž. parnični
trošak ovog postupka u iznosu od 8.415,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od
presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj pod 1. N. C. 29. srpnja 2016. podnio je tužbu protiv tuženika, radi
naknade štete, poslovni broj P-3959/16. Tužitelj pod 2. V. Ž. 5. listopada 2016.
podnio je tužbu protiv tuženika, radi naknade štete, poslovni broj Pn-521/2016. Rješenjem
ovog suda od 5. prosinca 2017. sud je spisu broj P-3959/16 pripojio spis ovog suda poslovni
broj Pn-521/16 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

U tužbenom zahtjevu tužitelji navode da je 11. srpnja 2016. u dnevnom listu „J.
l.“ u nakladi tuženika objavljen članak pod naslovom „Ročišta se ne sazivaju ni po 13
godina“ i podnaslovom „Neki od sudaca čiji je nerad prikrivao M.“ ispod kojeg su
prikazane fotografije tužitelja uz navođenje njihovih imena i prezimena. U predmetnom
članku tužitelji su prikazani kao neradnici. Iznošenjem netočnih i klevetničkih podataka u
spornom članku tužiteljima da su povrijeđeni pravo na dostojanstvo, čast, ugled, privatnost
osobnog života i dobar glas. Tužitelj pod 1. konačno je redio svoj tužbeni zahtjev podneskom
kojeg je predao na raspravi 24. rujna 2020. na način kako je to odlučeno u izreci ove presude
pod II.

Tužbenim zahtjevom zbog povrede prava osobnosti tužitelj pod 1. N. C. na
ime naknade neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 70.000,00 kuna sa zateznim
kamatama od utuženja do isplate, kao i naknadu parničnog troška te objavu presude.
Tužbenim zahtjevom zbog povrede prava osobnosti tužitelj pod 2. V. Ž.
na ime naknade neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 100.000,00 kuna sa zateznim
kamatama od utuženja do isplate, kao i naknadu parničnog troška.

Tuženik je u odgovoru na tužbu sporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik je
naveo da je u predmetnom članku prenio zaključak inspekcije Ministarstva pravosuđa
navodeći da postoji opravdan interes javnosti za objavljivanjem tog zaključka. Tuženik je
osporio visinu tužbenog zahtjeva.

Ovaj sud je dana 27. studenog 2017. donio presudu pod poslovnim brojem P-3959/16
u kojoj je presudio:

"I. Dužan je tuženik, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju pod 1. N. C. iznos od

70.000,00 kn (slovima: sedamdeset tisuća kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku
od 30. srpnja 2016. do isplate tog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3

Pn-175/2020

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana od dana pravomoćnosti, objaviti integralni tekst ove
presude, bez komentara, o svom trošku.

III. Dužan je tuženik, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju pod 2. V. Ž.iznos od

70.000,00 kn (slovima: sedamdeset tisuća kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku
od 6. listopada 2016. do isplate tog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Za više zatraženo od dosuđenog u točki III. izreke presude, i to za više zatraženi iznos
tužitelja pod 2. V. Ž. od 30.000,00 kn na ime glavnice, tužbeni zahtjev odbija
se kao neosnovan

V. Dužan je tuženik, u roku 15 dana, naknaditi tužitelju pod 1. N. C. parnični
trošak ovog postupka u iznosu od 9.600,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 28.
studenog 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Dužan je tuženik, u roku 15 dana, naknaditi tužitelju pod 2. V. Ž. parnični
trošak ovog postupka u iznosu od 6.670,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 28.
studenog 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Na navedenu presudu tuženik je uložio žalbu te je Županijski sud u Velikoj Gorici pod
poslovnim brojem Gž-173/19 od 13. ožujka 2020., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude
Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3959/16 od 27. studenog 2018. ukinuo presudu
Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3959/16 od 27. studenog 2018. pod točkama I., II.,
III., V. i VI. i u navedenom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovan postupak.
Sud je u ponovljenom postupka izveo dokaze čitanjem članaka u tiskanom izdanju
"J. l." i članka objavljenog na internetskoj stranici "J.l.", čitanjem
zahtjeva za ispravaka objavljene informacije za tužitelje, čitanjem objave ispravka za tužitelja
pod 1. N. C. od 29. srpnja 2016., čitanjem zaključka inspekcije Ministarstva
pravosuđa u dijelu koji se odnosi na tužitelje, saslušanjem svjedokinje S. L., čitanjem
zapisnika Ministarstva pravosuđa, Klasa 043-02/15-01/7 od 2. studenog 2015., te saslušanjem
tužitelja.

Po prijedlogu stranaka sud je zaključio raspravljanje.

Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. N. C. i tužitelja pod 2. V. Ž. je osnovan.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja pod 1. i 2. za naknadu štete za koju tvrde da im
je nastala zbog objave članka od 11. srpnja 2016. u dnevnom listu "J. l.", u nakladi
tuženika pod naslovom "Ročišta se ne sazivaju ni po 13 godina" i pod naslovom "Neki od
sudaca čiji je nerad prikrivao M." ispod kojeg su prikazane fotografije tužitelja uz
navođenje njihovih imena i prezimena.

Tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva ističući da je u predmetnom članku
prenio zaključak inspekcije Ministarstva pravosuđa, navodeći i da postoji opravdan interes
javnosti za objavljivanjem tog zaključka.

Među strankama, nakon provedenog postupka, nije sporno:

4

Pn-175/2020

-da je tuženik objavio članak pod naslovom „Ročišta se ne sazivaju ni po 13 godina“ i
podnaslovom „Neki od sudaca čiji je nerad prikrivao M.“ od 11. srpnja 2016. u dnevnom
listu „J. l.“,

-da je tekst opremljen fotografijama tužitelja neposredno ispod podnaslova "Neki od
sudaca čiji je nerad prikrivao M." uz navođenje njihovih imena i prezimena masnim
crnim slovima,

-da su se tužitelji obratili tuženiku zahtjevom za objavu ispravka objavljenih informacija,

-da je tuženik objavio ispravku informacije u dnevnom tisku "J. l." od 29. srpnja 2016. za tužitelja pod 1.,

Odredbom čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (Narodne novine 59/04, 84/11, 81/13,
dalje: ZM), propisano je da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim
propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje
ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.
S obzirom na zatraženi ispravak od strane tužitelja ovaj sud zaključuje da je ispunjena
procesna pretpostavka za dopustivost podnošenja tužbe sudu, radi naknade nematerijalne
štete, što među strankama nije sporno.

Kao sporno u ovom postupku valjalo je raspraviti je li objavljivanjem predmetnog
članka došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, u vidu povrede ugleda, časti, imena i
dobrog glasa koji predstavljaju zakonski uvjet za dosuđenje pravične novčane naknade.
Pregledom objavljenog članka u dnevnom listu „J. l.“ dana 11. srpnja 2016. na
str. 10. i 11. tiskanog izdanja i u internetskom izdanju, sud je utvrdio kako je nadnaslov
članaka „PRAVOSUĐE Objavljujemo prilično šokantne nalaze iz inspekcijskog izvješća o
radu Županijskog suda u S.“, da je naslov članka „ROČIŠTA NE SAZIVAJU I PO 13
GODINA“ te da je font slova naslova toliki da dominira stranicom, da je podnaslov članaka
„Šef suda isplaćuje si naknadu koju ne smije i prikriva nerad“ i da je font slova naslova toliki
da dominira stranicom, da ispod podnaslova članka stoji naslov iznad fotografija tužitelja:
„NEKI OD SUDACA ČIJI JE NERAD PRIKRIVAO M.“, te da je font slova naslova
toliki da dominira člankom te je napisan podebljanim (uočljivijim) slovima, da ispod tog
naslova stoje fotografije tužitelja, a ispod fotografija velikim tiskanim podebljanim slovima
navode se njihova imena i prezimena V.Ž i N. C., da ispod
fotografije te imena i prezimena tužitelja pod 2. V. Ž. stoji izdvojeni tekst:
„Dvadeset godina vodi isti postupak, a od toga 13 nije sazvao nijedno ročište.“, da ispod
fotografije te imena i prezimena tužitelja pod 1. N. C. stoji izdvojeni tekst: „U
postupku protiv M. K. nekoliko godina nije sazvao ročište.“, da je izdvojeni tekst
pod naslovom: „NEKI OD SUDACA ČIJI JE NERAD PRIKRIVAO M.“ s
fotografijama tužitelja i tekstovima: „Dvadeset godina vodi isti postupak, a od toga 13 nije
sazvao nijedno ročište.“, „U postupku protiv M. K. nekoliko godina nije sazvao
ročište.“, u predmetnom člankom tako pozicioniran da dominira člankom i služi da
zainteresira čitatelja za čitanje teksta cjelokupnog članka, da se u tekstu predmetnog članaka
navodi: „Inspektori su konstatirali da kazneni postupci, uključujući i one za teški gospodarski
kriminal protiv J. G., M. K., M. Č. i slično traju po 10, 15 ili 20
godina, a u nekim od njih suci godinama nisu poduzeli ni jednu procesnu radnju. Navodi se
primjer kaznenog postupka koji već 20 godina vodi sudac V. Ž., a u 13 godina
nije održano ni jedno ročište. U postupku koji je još 2005. pokrenut protiv M. K.
sudac N.C. nekoliko godina nije sazvao ni jedno ročište.“

Pregledom zapisnika Ministarstva pravosuđa klasa: 043-02/15-01/7 od 2. studenog

2015. u dijelu koji se odnosi na tužitelje, sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju radilo o

5

Pn-175/2020

redovnom nadzoru pravilnosti i zakonitosti obavljanja poslova sudske uprave u Županijskom
sud u S., da je nadzor obavljen u razdoblju od 18. do 22. svibnja 2015., te da je u pogledu
tužitelja pod 1. N. C. navedeno: „Predmet K-62/05 u radu suca N. C.
Ovlašteni tužitelj: Županijsko državno odvjetništvo u S.

Okrivljenik: M. K. i dr. (1-6)

Kaznenog djela: članak 337. Stavak 4. i dr. KZ/97

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u S. zaprimljena je na sudu
dana 10.6.2005. Istoga dana optužnica je dostavljena okrivljenicima na prigovor
koji su protiv navedene optužnice podnijeli prigovore. Rješenjem od 18.11.2005.
prihvaćeni su prigovori okrivljenika te je obustavljen postupak protiv okrivljenika.
Žalba Županijskog državnog odvjetništva od 23.11.2005. protiv navedenog
rješenja. Rješenje Vrhovnog suda RH kojim se prihvaća žalba te se preinačuje
rješenje Županijskog suda u S. na način da se postupak koji je obustavljen u
odnosu na 1.-6. okrivljenike ima nastaviti. Nakon toga u predmetu nisu
poduzimane postupovne radnje nekoliko godina. Uredovna bilješka suca Z.
K. da je predmet zaprimio u rad dana 3.6.2009. Uredovna bilješka suca
V. Ž. da mu je predmet dodijeljen u rad 1.9.2009. Glavna rasprava
zakazana za dan 25.2.2010. - odgođena obzirom raspravi nije pristupio 1.
okrivljenik za dan 29.3.2010. Kako nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za
održavanje glavne rasprave ista je odgođena za dan 3.5.2010. Rasprava radi
nepristupanja 1. okrivljenika odgođena za dan 28.6.2010. - ponovo odgođena, radi
toga što na istu nije pristupio 2. okrivljeni A. B.i radi bolesti 3. okrivljenika
te 5. okrivljenika. Rasprava zakazana za dan 15.10.2010. - odgođena radi
nedolaska 2., 3., i 6. okrivljenika. Prijedlog 3. i 6. okrivljenika za razdvajanjem
kaznenog postupka od kaznenog postupka koji se vodi protiv ostalih okrivljenika.
Rješenje od 1.6.2010. kojim je odbijen prijedlog za razdvajanjem kaznenog
postupka. Rasprava zakazana za dan 8.11.2010. - odgođena radi izostanka l. i 3.
okrivljenika. Rasprava zakazana za dan 17.1.2011. - odgođena radi nepristupa 1,

3. i 6. okrivljenika. Dopis predsjednika vijeća od 6.6.2012. Županijskom
državnom odvjetništvu u S. na očitovanje u smislu članka 30. st. 2. ZKP-a
vezano uz obnovljeni prijedlog 3. okrivljenika o razdvajanju kaznenog postupka.
Rješenje od 14.11.2012. kojim je odbijen prijedlog 3.okr. za razdvajanje postupka.
Glavna rasprava zakazana za dan 18.3.2013. - odgođena radi bolesti 6. okrivljenog
o čemu je branitelj dostavio u spis medicinsku dokumentaciju. Zahtjev za izuzeće
predsjednika vijeća V. Ž. od 18.3.2013. Rješenje predsjednika suda
29-Su-323/2013 kojim je usvojen zahtjev za izuzeće. Uredovna bilješka od

25.3.2013. sutkinje I. R. da je navedenog dana predmet zaprimila u rad.
Dopis predsjednice vijeća Ministarstvu pravosuđa od 27.12.2013. Dopis
Općinskom sudu u S. od 27.12.2013. kojim se traži podatak je li protiv 1.
okrivljenika određen pritvor i raspisana tjeralica. Rješenje Županijskog suda Kv-
25/14 od 24.1.2014. kojim je određeno suđenje u odsutnosti 1. okrivljeniku. Protiv
navedenog rješenja žalbu je podnio 1. okrivljenik. Rješenje Vrhovnog suda RH
kojim je ukinuto navedeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak. Dana

19.2.2014. upućen je dopis Ministarstvu pravosuđa kojim predsjednica vijeća
dostavlja zamolbu za međunarodnu pravnu pomoć u svrhu podnošenja zamolbe za
dodatnim izručenjem 3. okrivljenika. Dana 7.3.2014. upućen je dopis Ministarstvu
pravosuđa kojim se dostavlja nastavno uz zamolbu sva potrebna dokumentacija, a
radi izručenja. Rješenje Kv-168/14 od 15.5.2014. kojim je odbijen prijedlog za
suđenje u odsutnosti 1. okrivljeniku. Dopis MUP-a od 21.5.2014. NCB Interpol

6

Pn-175/2020

kojim se traži pribavljanje podataka je li 1. okrivljeni državljanin BiH i RH te
adresu okrivljenog u BiH. Rješenje o isplati troška stalnom sudskom tumaču od

8.9.2014. Dopis upućen Zatvoru u L. kojim se 3. okrivljenom dostavlja
nalog Okružnog suda u K., a povodom zahtjeva suda u S. za suglasnost
kamenog progona okrivljenog. Pripremno ročište zakazano za dan 16.10.2014, -
odgođeno jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za održavanje istog. Nije
pristupio 1. okrivljenik kojem dostava poziva nije uredno iskazana na adrese u
BiH i RH, nije pristupio 3. okrivljenik kao ni njegov branitelj te nije pristupio 6.
okrivljeni. Rješenje od 16. 10. 2014. kojim se branitelj po službenoj dužnosti 5.
okrivljenog razrješuje obrane po službenoj dužnosti. Rješenje o naknadi troška
branitelju po službenoj dužnosti od 21.11.2014. Glavna rasprava zakazana za dan

27.11.2014. - odgođena, na istu nije pristupio 1. okrivljenik iako mu je dostava
poziva uredno iskazana u BiH, nije pristupio 3. okrivljenik, 5. okrivljenik i 6.
okrivljenik koji su kao dokaz spriječenosti sudu dostavili medicinsku
dokumentaciju. Rješenje od 4.12.2014. kojim je temeljem članka 402. stavka 3.
ZKP/08 određeno suđenje u odsutnosti protiv 1. okrivljenika. Žalba 1.
okrivljenika na rješenje od 15.1.2015. Naredba predsjednika suda 5-Su-39/2015.
od 9.1.2015. kojom je spis dodijeljen u rad sucu N. C. Službena
bilješka suca N. C. od 19.1.2015. u kojoj navodi da mu je predmet
navedenog dana dodijeljen u rad. Rješenje Vrhovnog suda RH od 17.3.2015.
kojim je žalba 1. okrivljenika odbijena kao neosnovana.

Da ispod navedenog izvješća stoji zaključak inspekcije:

„Budući da postupak traje od 2005., dakle više od 10 godina, a da u kontinuitetu
od nekoliko godina nisu poduzimane postupovne radnje, potrebno je intenzivirati
rad na predmetu u cilju njegova što skorijeg rješavanja.“

- da je u pogledu tužitelja pod 2. V. Ž. navedeno: Predmet K-21/95 u radu suca V. Ž.

Ovlašteni tužitelj: Županijsko državno odvjetništvo u S. Okrivljenik: Č. C. i dr.

Kazneno djelo: članak 146. stavak 1. i članak 155. stavak 2. KZ/97

Optužnica zaprimljena na Županijskom sudu u S. dana 7.4.1995. Naredba suca
I. B. od 7.4.1995. da se optužnica uruči u smislu čl. 253. ZKP-a. Do naredbe
koja se nalazi na poleđini 123. stranice spisa, a to je naredba suca Z.M.
od 7.2.2008. da se optužnica ponovo dostavi 2. okrivljeniku I. B. u predmetu
nisu poduzimane postupovne radnje, dakle skoro 13 godina. Dopis Županijskog
državnog odvjetništva od 30.10.2001. kojim požuruje postupanje u navedenom
predmetu jer od dana dostave optužnice sud nije poduzeo niti jednu radnju u pravcu
zakazivanja glavne rasprave. Zatražena terenska provjera adrese 1. okrivljenika
dopisom od 3.3.2008. Dopisom MUP-a od 21.4.2008. dostavljena je adresa
okrivljenika. Uredovna bilješka od 3.9.2009. suca V. Ž. da mu je toga
dana spis dostavljen u rad. Dopis suca upućen Županijskom državnom odvjetništvu da
se izjasni o mogućnost suđenja u odsutnosti 2. okrivljeniku. Dopis Županijskog
državnog odvjetništva kojim daje pozitivno mišljenje te predlaže da se donese rješenje
u smislu čl. 305. ZKP-a. Rješenje Kv-700/09 kojim se odbija prijedlog državnog
odvjetnika za suđenje u odsutnosti kao neosnovan. Nalog suca kojim zakazuje glavnu
raspravu za 5.3.2010. Rasprava odgođena obzirom 1. okrivljenik nije pristupio, a za 2.
okrivljenika nema podataka je li uredno primio poziv. Rasprava zakazana na duži rok

7

Pn-175/2020

za dan 11.10.2010. jer se 2. okrivljeniku dostava poziva mora izvršiti diplomatskim
putem. Rasprava odgođena jer nije pristupio 1. okr. ispričala ga supruga da je bolestan
dok za 2. okr nema podataka o dostavi. Dopisi suca Ministarstvu pravosuđa od

3.12.2010., 6.10.2011. i 28.11.2011. kojim traži da ga se izvijesti je li poziv za
raspravu koja je bila zakazana 11.10.2010. uručen 2. okrivljeniku. Dopis Ministarstva
pravosuđa od 16.12.2011. kojim dostavlja odgovor. Dopisi raspravnog suca upućeni
Županijskom državnom odvjetništvu od 5.3.2012 i 25.9.2012. kojima traži mišljenje o
suđenju u odsutnosti 2. okrivljeniku. Negativno mišljenje Županijskog državnog
odvjetništva od 8.3.2012. i 28.9.2012. o suđenju u odsutnosti te prijedlog da se 2. okr.
odredi pritvor. Rješenje suda Kv-433/12 od 9.10.2012. kojim je 2. okrivljeniku
određen pritvor. Nalog za izdavale međunarodne tjeralice od 11.10.2012. Izdan
Europski uhidbeni nalog za 2 okr. dana 5.11.2013. Kv-410/14 od 20.11.2014. kojim je
određeno suđenje u odsutnosti okrivljenom. Žalba okrivljenika protiv rješenja od

3.12.2014. odbijena rješenjem suda Vrhovnog suda RH dana 24.2.2015. kao
neosnovana. Određeno pripremno ročište za dan 21.4.2015. - održano, zakazana
rasprava za dan 18.6.2015.

Zaključak inspekcije: „Budući je postupak započeo 1995. godine, a da u predmetu od
travnja 1995. do veljače 2008, dakle skoro 13 godina, nisu poduzimane postupovne radnje,
potrebno je intenzivirati rad na predmetu u cilju njegovog što skorijeg rješavanja.“
Dakle, iz navedenog zapisnika pravosudne inspekcije jasno i nedvojbeno proizlazi:
- A) da u predmetu M. K. (K-62/05) postupovne radnje nisu poduzimane
nekoliko godina i to od konca 2005. do 1. rujna 2009.; nakon 1. rujna 2009. postupovne
radnje redovito su poduzimane; također u izviješću jasno stoji da je tužitelju pod 1. N.
C. spis dodijeljen u rad 19. siječnja 2015. temeljem naredbe predsjednika suda od 9.
siječnja 2015.; nadalje u izvješću stoji da je tek 17. ožujka 2015. doneseno rješenje Vrhovnog
suda RH kojim je odbijena žalba okrivljenika K. o suđenju u odsutnosti nakon čega su
ostvarene zakonske pretpostavke za provođenje glavne rasprave,

- B) da u predmetu Č. C. i dr. (K-21/95) postupovne radnje nisu poduzimane
od zaprimanja optužnice 1995. do 7. veljače 2008., dakle skoro 13 godina, da su se nakon 7.
veljače 2008. postupovne radnje redovito poduzimale; tužitelju pod 2. V. Ž.

predmet je dodijeljen u rad tek 3. rujna 2009.

U svom iskazu svjedokinja S. L. je navela kako je sporni članak temeljila na
podacima inspekcijskog nadzora rada nad Županijskim sudom u S. koji nadzor da je
provelo Ministarstvo pravosuđa. Novinari da imaju pravo zatražiti od Ministarstva i dobiti taj
dokument. Ona da je pisala o rezultatima inspekcijskog nadzora ne samo na ŽS u S. nego
i na drugim sudovima. Smisao takvih članaka je da se javnost informira o problemima u
sustavu. Upravo zato da postoji javni interes da se javnosti prenesu rezultati tih inspekcijskih
nadzora. Inače, ti dokumenti da su opsežni materijali koji sadrže više desetaka stranica teksta.
Novinar prilikom pisanja članka da se fokusira na one dijelove inspekcijskog nadzora koji
ukazuju na određene probleme. U konkretnom slučaju da se ona fokusirala na probleme u
radu tadašnjeg predsjednika Županijskog suda u S.. To da je bio glavni naglasak tog
članka. U članku da se željelo ukazati i na ostale probleme, a posebno na problem
dugotrajnosti sudskih postupaka. Naime da taj problem građani uglavnom ističu kao glavni
problem hrvatskog pravosuđa.

U izviješću, kako za ŽS u S. tako i za druge sudove, da se nalaze podaci o desecima
takvih primjera. S obzirom da izviješće sadrži cijeli niz problema koji se javljaju u radu
pojedinog suda, da se ona fokusirala samo na pojedine dijelove izviješća, što je logično s
obzirom da je novinski članak prostorno ograničen. Dalje je navela da i ovi pojedini dijelovi
izviješća koji se uzimaju u obzir, u članku moraju biti sažeti. Inače, da prilikom pisanja članka

8

Pn-175/2020

koji se temelji na izviješću inspekcijskog nadzora Ministarstva pravosuđa naglasak ukazati na
pojedinu vrstu problema u pravosuđu, a ne na pojedine osobe sudaca. Što se tiče predmetnog
članka da je naglasak bio na radu tadašnjeg predsjednika Županijskog suda. Što se tiče
tužitelja, navela je kako je sudac C.u tom članku spomenut iz razloga što je on vodio
postupak protiv M. K., a kako je opće poznata činjenica da postupci protiv K.
traju godinama, pa da je iz tog razloga on spomenut u tom članku, ali naglasak da je bio na
dugotrajnosti postupka protiv M.K.. Što se tiče suca Živaljića on da je spomenut iz
razloga što je u izviješću sadržan podatak da 13 godina nije sazvano niti jedno ročište, pa da
je ona smatrala da je to podatak koji u pogledu dužine trajanja postupaka zavrjeđuje da bude
informacija za javnost. Njezina motivacija za pisanje spornog članka da je bilo kontinuirano
praćenje rada tadašnjeg predsjednika ŽS u S.. Naime, 2012. ili 2013. godine svjedokinja
da je pisala članak o rezultatima inspekcijskog nadzora Ministarstva pravosuđa za Općinski
sud u Š. U to vrijeme predsjednik OS u Š. bio je M. M. i izviješće
inspekcijskog nadzora da nije bilo dobro. Stoga da je imala potrebu u članku istaknuti da bi
trebalo razmisliti da li osoba koja nije dobila u potpunosti pozitivno mišljenje inspekcijskog
nadzora prilikom vođenja OS u Š. treba biti imenovana za predsjednika drugog po
veličini Županijskog suda u RH. Također, kako ona smatra da Državno sudbeno vijeće
prilikom imenovanja predsjednika sudova treba voditi računa o njihovim prijašnjim
rezultatima rada. Upravo zbog svega toga da su joj, kao novinarki, rezultati inspekcijskog
nadzora iz 2016. bili zanimljivi. Još je navela kako je za nju izviješće inspekcijskog nadzora
Ministarstva pravosuđa dokument tijela javne vlasti, stoga da ona ne može ispitivati i
propitkivati ispravnost tog dokumenta. Što se tiče samih predmeta koje su vodili tužitelji u
tom izviješću da za te predmete postoje dvije kartice gustog teksta. Također da se u tom
izviješću navodi i ime samo recentnog suca, dok se ne navodi da li je taj predmet prije vodio
neki drugi sudac. Međutim, s obzirom da je novinski članak ograničen po broju stranica da
sve te detalje novinar ne može detaljno iznijeti u članku, već da je potrebno što je moguće
kraće ukazati na problem. Stoga da joj cilj i smisao članka nije bio prokazati pojedine suce,
već ukazati na problem dugotrajnog vođenja sudskih postupaka. U izviješću za konkretni
predmet da je navedena oznaka predmeta pored oznake i ime suca, te u nastavku dvije kartice
teksta o cjelokupnom kolanju tog spisa, ona da misli da je pisalo da je sudac C. taj spis
preuzeo 2015., a ona da je članak pisala sredinom 2016., te da u tih godinu i pol dana nije
zakazano niti jedno ročište, mada da je u tom trenutku već Vrhovni sud RH donio rješenje
kojim je odobreno suđenje u odsutnosti s obzirom da je M. K. već pobjegao u BiH.
Svjedokinja se u svom iskazu nije mogla izjasniti da li je u izviješću pisalo gdje se spis fizički
nalazi u tom trenutku. Još je navela kako je njen posao obrađivanje suhoparnih tema, pa da ih
prersonificira i tako im da život, kako bi te teme postale zanimljivije i čitatelju pristupačnije.
U svom iskazu tužitelj pod 1. N. C. naveo je kako je on sudac Županijskog suda
u S.. Kada je izašao predmetni članak objavljen u tiskanom izdanju J.l da je
već bio imenovan za suca ŽS u Splitu i da je bio član DSV-a. U članku da su iznesene neistine
i laži. Članak da se, u prvom redu, odnosio na tadašnjeg predsjednika ŽS u S. suca
M., a da su prenesene informacije koje je inspekcija Ministarstva pravosuđa RH utvrdila
prilikom kontrole te da su iznesene određene nezakonitosti koje je inspekcija utvrdila u
pogledu rada tadašnjeg predsjednika ŽS u S. Taj članak da je bio objavljen na polovini
lista. Međutim, u posebnom okviru objavljene su fotografije tužitelja i njegovih kolega, suca
Ž. i suca L. a iznad njihovih fotografija stajao je naslov da su to suci čiji nerad
štiti predsjednik suda M.. Objavljene su fotografije i to kako njega, tako i kolege Ž.
i L., tako da ako slučajno netko ne bi iz imena i prezimena znao tko su oni da ih onda
putem fotografije svatko može prepoznati. U pogledu tih navoda tužitelj ističe da se tu radilo
o velikoj laži jer je ispod njegove fotografije napisano da on više godina nije zakazao niti

9

Pn-175/2020

jedno ročište u predmetu K.. Takvi navodi da su tendenciozni i zlonamjerni, te smišljeno
izneseni kako bi ga se oblatilo. U tom članku da se navodi da je temelj informacija za članak
zapisnik inspekcije Ministarstva pravosuđa RH. Međutim, u tom zapisniku inspekcije
taksativno su navedene sve radnje koje su poduzete u predmetu K., i to od početka
postupka pa do trenutka dok je inspekcija vršila uvid u spis. Stoga da se u tom zapisniku i više
nego jasno navode podaci o svim sucima koji su bili zaduženi za taj spis i kretanje tog spisa,
te sve radnje. Kod takvog stanja stvari potpuno je nejasno zašto se u spornom članku navodi
samo ime tužitelja pod 1. Inače, u tom periodu prije nego li je uopće bila inspekcija
Ministarstva tužitelj da je koncem prethodne godine, dakle 2014. godišnjim rasporedom
poslova prebačen da više ne radi u drugostupanjskom vijeću već je prebačen na prvi stupanj.
Na prvi stupanj trebao je stupiti 1. siječnja 2015. Predmeti s prvog stupnja trebali su mu biti
dodijeljeni temeljem naredbe predsjednika suda koja je donesena u siječnju 2015. Sukladno
toj naredbi predsjednika suda iz siječnja 2015. tužitelj je tek koncem siječnja 2015. zaprimio
predmete iz svoje referade, a koji se odnose na prvi stupanj. Međutim, prilikom zaprimanja
predmeta iz svoje referade tužitelj nije fizički zaprimio predmet M. K.. Naime, u
tom trenutku predmet da se nalazio na Vrhovnom sudu RH zbog odluke o žalbi okrivljenika
M. K., na odluku o suđenju u odsutnosti. Rješenje u povodu te žalbe VSRH donio
je tek koncem ožujka 2015. godine. Stoga da je taj predmet fizički zaprimio tek polovinom
travnja 2015. godine. Nadzor inspekcije Ministarstva pravosuđa RH bio je 10. svibnja 2015.
godine. Upravo zato taj predmet od trenutka kada je raspoređen za rad na prvom stupnju (1.
siječnja 2015.) nije fizički zaprimio do završetka inspekcijskog nadzora. Naime, predmet je
tek polovinom travnja 2015. s Vrhovnog suda zaprimljen u Županijski sud u S., te je
odmah pripremljen za pregled od strane inspekcije Ministarstva pravosuđa RH. Istaknuo je
kako je u zapisniku inspekcije Ministarstva pravosuđa RH i više nego jasno naznačeno da
tužitelj taj spis do trenutka vršenja inspekcije fizički nije zaprimio. Stoga, da je krajnje
tendenciozno navoditi u spornom članku da on u tom predmetu godinama nije zakazao
ročište. Kada je to pročitao u spornom članku, da je bio potresen i uzrujan. Naime, predmet
Miroslava Kutle da nije bilo kakav predmet, već da je on sinonim za sve zlo koje se događalo
u postupku pretvorbe i privatizacije, te tajkunizacije. Kod takvog stanja stvari da je potpuno
jasno koje sve konotacije može izazvati informacija da tužitelj pod 1. godinama ne zakazuje
ročišta u jednom takvom predmetu. Tužitelj je dalje naveo kako takav članak i takva
informacija u članku nikako ne može biti dobronamjerno postupanje iz razloga što je u
zapisniku inspekcije Ministarstva pravosuđa RH i više nego jasno kazano da je taj predmet do
konca ožujka 2015. bio na Vrhovnom sudu RH. Također, da je u zapisniku inspekcije jasno
istaknuto da do trenutka dok VSRH koncem ožujka 2015. nije odbio žalbu okrivljenika K.
u pogledu odluke za suđenje u odsutnosti, uopće da nisu postojale procesne pretpostavke za
zakazivanje ročišta u tom predmetu. Naime, okrivljenik M. K. bio je u bijegu izvan
granica RH, na poziv koji mu je uručen van granica RH nije se odazvao, nakon čega je
doneseno rješenje o suđenju u odsutnosti. Na to rješenje on se žalio i tek koncem ožujka 2015.
VSRH odbija njegovu žalbu, te se tada po prvi put u tom predmetu stvaraju procesne
pretpostavke za zakazivanje ročišta. Kako je VSRH tu odluku donio koncem ožujka 2015.
predmet je iz Zagreba bilo nužno dostaviti u S. pa kroz narednih mjesec dana zbog
tehničkih okolnosti, dostave spisa, provedbe podataka kroz upisnike nije bilo moguće zakazati
ročište, a potom je došla i inspekcija Ministarstva pravosuđa. Dalje je naveo kako je kod
takvog stanja stvari osjećao bijes, ljutnju, osjećaj bespomoćnosti. Tužitelj je u tom trenutku
bio član DSV-a i predsjednik kaznenog odjela ŽS u S., stoga da su takve neistinite
informacije udar ne samo na njega kao osobu, već i na njegovu karijeru. Kolege iz Z.,
dakle kolege i zaposlenici Državnog sudbenog vijeća, zatim Ministarstva pravosuđa, da su ga
pitali što se događa, da su komentirali kako se on ukazuje kao moralna vertikala, a u stvari da

10

Pn-175/2020

sam ne radi. Stoga da se svima njima, pojedinačno morao opravdavati i objašnjavati zbog
čega u tom predmetu K. nije zakazano ročište. Zbog toga da se osjećao posramljeno i
poniženo. S obzirom da je u tom trenutku obavljao funkcije člana DSV-a i predsjednika
kaznenog odjela ŽS u S., da može pretpostaviti zašto su takve tendenciozne, neistinite
informacije navedene u spornom članku, ali kako su to njegove pretpostavke. Istaknuo je kako
mu je poseban problem bilo opravdavanje na Vrhovnom sudu, jer da je u to vrijeme je bio
predsjednik kaznenog odjela ŽS u S.. Na Vrhovnom sudu da se dva puta godišnje
održavaju sjednice svih predsjednika kaznenih odjela županijskih sudova na području RH, s
predsjednicima svih vijeća VSRH kaznenog odjela i predsjednikom Vrhovnog suda. Na tim
sjednicama uvijek se raspravlja o tekućim problemima i pitanjima. Inače, što se tiče predmeta
pretvorbe, ratnih zločina i gospodarstva, da su to predmeti koji imaju prioritet i na svim
sjednicama da se raspravlja o njihovom rješavanju. Stoga da je, kada je objavljena neistinita
informacija da on, predsjednik kaznenog odjela, u takvom predmetu nije zakazao ročište, bila
krajnje neugodna pa se na toj sjednici morao pred svima opravdavati, kako predsjedniku
VSRH tako i predsjedniku kaznenog odjela VSRH i svim predsjednicima kaznenih odjela.
Jasno da je ta situacija krajnje neugodna i ponižavajuća. Osim što je morao opravdavati sebe
došao je u poziciju da mora opravdavati i kolege koji su prije radili na tom predmetu i
objašnjavati zašto nisu postojale procesne pretpostavke za zakazivanje ročišta u predmetu
Kutle.

U svom iskazu tužitelj pod 2. V.Ž. je naveo kako je 1.rujna 2009.
imenovan za suca Županijskog suda u S., te raspoređen na kazneni odjel u prvom stupnju,
koji posao radi i danas. Prije imenovanja na ŽS u S. da je obavljao dužnost zamjenika
ravnatelja USKOK-a u Z., te je bio voditelj odsjeka USKOK-a u S. U vrijeme
objavljivanja spornog članka da ga je zvao kolega i prijatelj iz Z., koji je zaposlen u
USKOK-u u Z., te ga je pitao što ima i da li čita Jutarnji list. Kada je vidio sporni
članak prvo da je uočio svoju fotografiju, a tu da su bile i fotografije kolega L. i C.,
te fotografija tadašnjeg predsjednika ŽS u S. M.. U spornom članku ispod njegove
fotografije i ispod naslova "Suci čiji je nerad prikrivao M.", stajala je informacija da on
već 20 godina vodi isti postupak, a od toga da 13 godina nije sazvao niti jedno ročište. Dakle,
u sudu u kojem je on u tom trenutku bio zaposlen sedam godina i manje, da je stajala
informacija da nije zakazao ročište već 13 godina. Čim je vidio takve informacije da se
osjećao jako loše i slikovito da ih može prikazati u rečenici da se osjećao kao djevojka koja je
ponovno silovana. Naime, u tom periodu da je bio jako pogođen nepravednom raspodjelom
"starih" spisa, a za što je bio zaslužan prijašnji predsjednik suda. Predmeti gospodarskog
kriminaliteta i ratni zločini općenito da se smatraju najtežim predmetima, odnosno
najzahtjevnijim jer iziskuju puno rada i angažmana. Ujedno su takvi predmeti uglavnom
"stari" predmeti u pogledu kojih postoji pritisak za što bržim rješavanjem.. On da je bio
zadužen za dosta takvih starih predmeta pa da se pobojao se da će se puno mučiti i raditi, a
neće moći polučiti rezultat. Taj prvotni strah prilikom zaprimanja niza takvih predmeta kod
njega da se javio baš zbog osjećaja odgovornosti prema poslu. Upravo iz tog razloga da je po
zaprimanju tih predmeta odmah započeo aktivno raditi na svakom takvom predmetu. Zbog
tog njegovog osjećaja odgovornosti prema svom radnom mjestu da ga pogađa situacija kada
ga pored svog njegovog maksimalnog rada i angažmana na ovakav neistinit način, s ciljem
blaćenja, prikazuju u medijima. U konkretnom slučaju nije navedeno o kojem se predmetu
radilo. Međutim, predmet na koji ukazuje sporni članak da je predmet koji se odnosi na
međusobni obračun HOS-ovaca u S. 1993. U tom obračunu ubijen je HOS-ovac A.
T. Okrivljenici u tom predmetu su Babić, do čije adrese je bilo teško doći i C. C. iz
S. I.do čije je adrese također bilo veoma teško doći. U tom predmetu je doneseno
rješenje za suđenje u odsutnosti C. C. ali tek nakon što su iscrpljene sve mogućnosti

11

Pn-175/2020

za uručenje poziva, tjeralice. Tek nakon što su stvorene pretpostavke za suđenje u odsutnosti
mogla se zakazati glavna rasprava. On da je održao glavnu raspravu. U tom predmetu da je
odradio rekonstrukciju, što je inače veoma teško i gotovo se nikada ne radi. Po provedbi
glavne rasprave donio je odluku u tom predmetu. Njegova presuda u konačnici je potvrđena.
Istaknuo je kako je na predmetu aktivno radio, postupak proveo sukladno odredbama ZKP-a,
donio odluku koja je konačno potvrđena, a u spornom članku ga baš u pogledu tog predmeta
prozivaju kao najvećeg neradnika. Stoga da se pita zašto i kome je cilj na takav način
obmanjivati javnost. Posebice ako se uzme u obzir da se J. l.čita na teritoriju cijele
RH onda se postavlja pitanje što je u pozadini i zašto se vrši takav medijski udar na njega.
Naveo je kako ima dijete od 22 godine koji je prošao 15 operacija u Z.. Prilikom
odlaska u Z. u bolnicu radi liječenja djeteta da je po pitanjima liječnika i medicinskog
osoblja vidio da su oni čitali sporni članak, te da mu kroz propitkivanja daju do znanja da o
njemu misle kakav li je to čovjek. Stoga da ga je sve to strašno pogodilo. Također, da mu je
bilo neugodno i kada bi došao u svoje rodno mjesto Č.. Tako npr. u jednom razgovoru
da je njegov rođak komentirao: "Pa nije mu ovo sudnica", a kada ga je pitao što pod tim misli
rođak da je kazao: "A šta ti misliš da se ja ne služim internetom", jer predmetni članak nije
bio objavljen samo u tiskanom izdanju već i na internetu. Također taj članak i danas stoji na
internetu. Na ŽS u S. na prvom stupnju kaznenog odjela ima samo pet sudaca zbog čega
su oni itekako opterećeni i izloženi pogledima javnosti. Još je naveo kako sudi u različitim
predmetima, pa da tako sudi i ubojicama, silovateljima, dilerima, pa da je u strahu što kada
oni pročitaju ovakav članak, mogu reagirati: "Vidiš kako nama sudi, a ovima neće da sudi",
mogu ga u bijesu ne daj Bože ubiti ili što loše mu učiniti. Njegova supruga da je zaposlena u
Pošti i da su njene kolege čitale sporni članak i komentirali ga. Time da su jasno dali do
znanja da i oni misle kakav li je on čovjek, a sve zbog neistinitih podataka iz tog članka. Zbog
svega toga da je bio u poziciji da se zbog neistinitih informacija iz spornog članka mora
opravdavati kako svojoj užoj okolini tako i široj okolini, poznanicima i kolegama. Posebno je
naveo kako ga nitko nikada od novinara i urednika nije kontaktirao prije objave spornog
članka. Iako je tražio demanti, da isti nije objavljen. S obzirom da je ovaj članak direktan udar
na njega i njegov integritet, da ga je sve psihički pogodilo. Protiv takvog tjeskobnog osjećaja,
osjećaja poniženosti da se borio radom, tako što je još više i još odgovornije radio. Međutim,
taj osjećaj poniženosti, bespomoćnosti zbog evidentnog direktnog udara na tužitelja i danas
traje.

Na temelju odredbe članka 21. stavak 4. ZM-a propisano je da je nakladnik koji
informacijom objavljenoj u medijima prouzroči drugome štetu dužan je naknaditi izuzev u
slučajevima propisanim ovim zakonom, a u stavku 4. između ostalog ako se radi o informaciji
koja je utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovan
razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve potrebne radnje za provjeru njihove točnosti, a
postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavom te informacije i ako je postupano u
dobroj vjeri.

Odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a, propisano je da će sud u slučaju povrede
prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju dosuditi pravičnu
novčanu naknadu neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema, time da je stavkom 2.
istog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi
računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojim služi ta
naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i
društvenom svrhom.

Pod pravima osobnosti kad je u pitanju fizička osoba podrazumijevaju se u smislu
odredbe članka 19. stavka 2. ZOO-a pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12

Pn-175/2020

Na temelju navedenih odredbi u nastavku postupka valjalo je odlučiti o zahtjevu
tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, u smislu citirane odredbe članka

1100. stavaka 1. i 2. ZOO-a, u iznosu od po 70.000,00 kuna, zbog toga što je tužiteljima
objavljivanjem predmetnog članka povrijeđena privatnost, dostojanstvo, ugled, čast i pravo na
privatnost osobnog života uslijed čega da su imali duševne patnje.

Kao prvo je za navesti da postojanje pretpostavke odgovornosti za štetu dokazuje
tužitelj, a postojanje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti dužan je dokazati tuženik.
Tuženik tvrdi da bi se u konkretnom slučaju radilo o iznošenju činjenica za koje je
autor članka imao osnovan razlog za povjerovati da su točne jer da je riječ o rezultatima
inspekcije Ministarstva pravosuđa nad radom Županijskog suda u S., te da je postojao
javni interes za objavom istih, stoga da je članak napisan u dobroj vjeri.

Iz iskaza tužitelja proizlazi kako su oni suci Županijskog suda u S. dok je tužitelj
pod 1. u navedeno vrijeme bio predsjednik Kaznenog odjela tog suda i član Državnog
sudbenog vijeća, te kako im je objavom ovog članka nastupila šteta za posao kojim se bave na
način da su bili izvrgnuti pitanjima i osudi kolega zbog čega da su bili pod stresom i osjećali
su se loše.

Iz iskaza saslušane svjedokinje S. L.proizlazi kako je sporni članak temeljila
isključivo na podacima inspekcijskog nadzora Ministarstva pravosuđa nad radom Županijskog
suda u S., a da je pojedine dijelove izviješća morala sažeti zbog ograničenog prostora.
Pregledom spornog članka razvidno je da je tuženik u svom članku naveo:" Inspektori
su konstatirali da kazneni postupci, uključujući i one za teški gospodarski kriminal protiv
J.G., M. K. i M. Ć. i slično traju po 10, 15 ili 20 godina a u
nekima od njih suci godinama nisu poduzeli ni jednu procesnu radnju, pa se navodi primjer
kaznenog postupka koji već 20 godina vodi sudac V. Ž., u 13 godina nije održao
ni jedno ročište, a u postupku koji je 2005. pokrenut protiv M. K. sudac N.

C. nekoliko godina nije sazvao ni jedno ročište". Sve to popraćeno fotografijama tužitelja
uz navođenje njihovih imena i prezimena ispod dominantnog naslova "Neki od sudaca čiji je
nerad prikrivao M.".

Iz inspekcijskog zapisnika nedvojbeno proizlazi kako je naredbom predsjednika suda od

9. siječnja 2015. spis dodijeljen u rad sucu N. C., u kojem je i službena bilješka
suca C. od 19. siječnja 2015. u kojoj navodi "da mu je predmet navedenog dana
dodijeljen u rad. Rješenje Vrhovnog suda od 17. ožujka 2015. kojim je žalba prvookrivljenika
odbijena kao neosnovana." Dalje, iz inspekcijskog zapisnika nedvojbeno proizlazi kako je
V. Ž. izabran za suca Županijskog suda u S. u srpnju 2009. Uredovna bilješka
od 3. rujna 2009. suca Ž. da mu je toga dan spis dostavljen u rad, uz citiranje dopisa
suca Ž. upućen Županijskom državnom odvjetništvu, nalog o zakazivanju glavne
rasprave, dopis suca Ministarstvu pravosuđa od 3. prosinca 2010., 6. listopada 2011. i 28.
studenoga 2011., te niza poduzetih pojedinačnih radnji u spisu od strane suca Ž.. Stoga,
ovaj sud zaključuje da je autor pisao krive činjenice, a koje je prezentirao kao istinite.
Tuženik tijekom postupka nije dokazao da su tužitelji postupali u navedenim
predmetima na način kako je to apostrofirano u članku i to da tužitelj pod 1. u postupku protiv
M.K. nekoliko godina nije sazvao ročište i tužitelj pod 2. da dvadeset godina vodi
isti postupak, a od toga 13 nije sazvao nijedno ročište.

Stoga, ovaj sud u cijelosti zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o iznošenju
netočnih i nepotpunih informacija u situaciji kad je autor tog teksta imao mogućnost u
potpunosti provjeriti točnost i istinitost svojih navoda, tim više što je imao dostupne rezultate
inspekcije Ministarstva pravosuđa. Za zaključiti je da autor nije poduzeo sve mjere za
provjeru točnosti objavljenog, te da ne postoje pretpostavke za oslobođenje odgovornosti
tuženika od odgovornosti za štetu sukladno odredbi članka 21. stavka 4. ZM-a.

13

Pn-175/2020

Autor predmetnog članka postupao je po ocjeni ovog suda neprofesionalno, isključivo
s ciljem da manipulira s javnošću o predmetima koji su poznati široj javnosti i za koje je
javnost zainteresirana i prikazao tužitelje kao suce u negativnom svijetlu, pripisujući im nerad
i zaštitu od strane tadašnjeg predsjednika, a ne postupanjem u dobroj vjeri, jer nije trebao
objaviti fotografije sudaca, uz navođenje njihovih imena s netočnim informacijama a za koje
je prezentirao da se temelje na nalazu inspekcije Ministarstva pravosuđa, a što je ovaj sud
utvrdio da je netočno.

S obzirom na navedeno utvrđenje tužiteljima je zasigurno pričinjena šteta jer se u
javnosti zasigurno stvorila sumnja u zakonitost njihovog rada, njihovu marljivost i stručnost.
Iskaz svjedokinje S. L. da je pojedine dijelove nalaza inspekcije morala sažeti zbog
ograničenog prostora, sud drži usmjerenim na postizanje boljeg položaja tuženika u postupku,
jer nije riječ o sažetku informacija iz zapisnika inspekcije nego o netočnim činjenicama za
koje ovaj sud ne nalazi opravdanje.

Na temelju navedenog ovaj sud smatra da je objavljivanjem netočne informacije
povrijeđeno zaštićeno pravo na dostojanstvo, ugled, čast te pravo na privatnost tužitelja, te da
je tuženik objavljujući netočnu, neistinitu i neprovjerenu informaciju odgovoran za štetu koja
takvom objavom nastane, te je dužan nadoknaditi je sukladno odredbi članka 1098. ZOO-a.
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU
18/97,6/99,14/02,13/03,9/05,1/06,2/10) u članku 8. propisuje kako svatko ima pravo na
poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

Odredbom članka 10. Konvencije propisano je kako svatko ima pravo na slobodu
izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacije i
ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Kako ostvarivanje tih sloboda
obuhvaća dužnost i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima,
ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi
interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja
nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi
sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti
sudbene vlasti.

Dakle, sloboda izražavanja i pravo na zaštitu prava na dostojanstvo, čast i ugled uživaju istu zaštitu jer se radi o pravima istoga ranga.

Postupajući po uputi višeg suda u presudi broj Gž-173/19 od 13. ožujka 2020. ovaj sud
je uravnotežio navedena prava i ocijenio koje je od navedenih prava pretežnije na slijedeći
način:

-doprinos raspravi u javnom interesu-objavljeni članak svakako doprinosi raspravi u
javnom interesu, jer javnost može propitkivati i kritizirati rad pravosuđa, (prevaga prava na
slobodu izražavanja),

- u kojoj mjeri je osoba poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava- tužitelji
osobno nisu poznati javnosti, iako je njihova funkcija javnosti zanimljiva, a članaka ne
sadržava izjave tužitelja,(prevaga prava na zaštitu prava na dostojanstvo, čast i ugled),
-prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi- tužitelji su suci, tužitelj pod 1. u
navedeno vrijeme bio je predsjednik Kaznenog odjela i član Državnog sudbenog vijeća, što je
i danas, a što pretpostavlja uz stručnost i odgovornost i moralnost (prevaga prava na zaštitu
prava na dostojanstvo, čast i ugled),

-metoda prikupljanja informacija i njihova provjerljivost- svjedokinja, novinarka u
svom iskazu je navela kako je svoj članak temeljila na nalazu inspekcije Ministarstva
pravosuđa nakon obavljene kontrole rada Županijskog suda u S., te kako nije imala drugih
izvora, međutim, nedvojbeno je kako članak ne predstavlja vjeran prijepis nalaza inspekcije,

14

Pn-175/2020

već naprotiv on je sastavljen na način da su činjenice u njemu izvučene iz konteksta i netočno prikazane, (prevaga prava na zaštitu prava na dostojanstvo, čast i ugled),

-sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije- sadržaj informacije je netočan,
predmetni članak, uredničkom obradom, pisan je na način da su optužbe i klevete u pogledu
tužitelja pisane kao izdvojeni dijelovi teksta podebljanim slovima i popraćene fotografijama
tužitelja, a sve kako bi dominirale člankom, tako da prikaže tužitelje već i površnim čitanjem
kao neradnike u negativnom svijetlu koji uživaju povlastice tadašnjeg predsjednika, a
posljedice za tužitelje su nelagoda i stres (prevaga prava na zaštitu prava na dostojanstvo, čast
i ugled),

-okolnosti u kojima su objavljene informacije- informacije su objavljene nakon
završene redovite kontrole inspekcije Ministarstva pravosuđa na Županijskom sudu u S.
(prevaga prava na zaštitu prava na dostojanstvo, čast i ugled),

-ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak- ovaj sud drži da je dosuđeni
iznos tužiteljima ekvivalent ugroze njihovog prava na dostojanstvo, čast i ugled, koje im je
objavom ovog članka narušeno.

Nakon provedene ravnoteže navedenih prava ovaj sud je stava kako u konkretnom
slučaju nije od važnosti koje će pravo prevagnuti, jer je sud tijekom postupka utvrdio da su
informacije objavljene u članku neistinite i netočne, pa one ne predstavljaju slobodu
izražavanja kroz propitkivanje i kritički osvrt na rad pravosudnih dužnosnika. Stoga, nije u
pitanju manjak tolerancije tužitelja koji su državni dužnosnici i obavljaju sudačku dužnost, na
eventualnu javnu kritiku njihovog rada, već je u pitanju članak koji lažne informacije
prikazuje kao točne i time tuženik svjesno nanosi štetu tužiteljima. Naime, sudovi, kao i ostale
institucije, nisu imuni na kritiku i kontrolu, no ta kritika i kontrola ne smije prijeći određene
granice, a osobito treba jasno razlikovati kritiku i klevetu, a koju je ovaj sud utvrdio u
konkretnom slučaju. Dakle, nedvojbeno je da su novinari ovlašteni u pružanju informacija
iznositi i kritike i vrijednosne sudove kao i komentare, dajući u određenim slučajevima
prednost načelu slobode iznošenja mišljenja kroz javno priopćavanje i izražavanje kritičkih
misli koje imaju i negativni predznak nad načelom zaštite osobnih prava. No, polazeći od
utvrđenog činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je utvrdio da su navodi u spornom
članku kleveta a ne dopuštena kritika.

Stoga ovaj sud zaključuje kako je konkretan novinski članak prekoračio slobodu
izražavanja te je tuženik objavljivanjem netočne i neistinite informacije odgovoran za štetu
koja je tužiteljima nastala, te je dužan nadoknaditi je sukladno odredbi članka 1098. ZOO-a.
Pravo na čast i ugled osobno je, neimovinsko pravo osobe na za svakoga mjerodavnu,
potpuno privatnu pravnu vlast glede vlastitog dostojanstva, časti i ugleda, uključujući i ovlast
da svakoga isključi od protupravnih zahvata u ta svoja dobra.

Objekt tog osobnog prava jesu osobna dobra: ljudsko dostojanstvo, čast i ugled.
Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00,
28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14), u članku 35. propisuje kako se svakom jamči
štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Sukladno iskazima tužitelja, kojima ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru kao istinitima i
logičnima, ovaj sud smatra da su tužitelji zbog povrede prava osobnosti odnosno zaštićenog
prava na čast, ugled i dostojanstvo trpili duševne boli pa da su time dokazali i postojanje
pretpostavki odgovornosti za štetu kako to propisuje odredba članka 21. stavak 6. ZM-a, a u
svezi s odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a, stoga ovaj sud smatra primjerenim obvezati
tuženika na naknadu štete tužiteljima u visini od po 70.000,00 kuna, ocjenjujući ovaj iznos
primjerenim u konkretnom slučaju. Ovaj sud je vodio računa da se dosuđenom naknadom
neimovinske štete ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom
svrhom, a cijenio je značenje povrijeđenog dobra i jakost pretrpljenih duševnih bolova.

15

Pn-175/2020

Sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. N. C.za objavom integralnog
teksta presude u dnevnom listu "J. l.". Naime, Vrhovni sud RH u odluci Rev-1661/10-
2 od 3. studenog 2010., na koju se poziva tuženik, zauzeo je pravno shvaćanje da odredbe
ZM-a o odgovornosti za štetu učinjenu u medijima, prema tom zakonu ne uključuju i
reparaciju u vidu objavljivanja presude, i to pozivom na odredbu čl. 22. st. 1. ZM-a da se
nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom
nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Međutim, na
sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 18. prosinca 2017. zauzeto je pravno
shvaćanje da je objava pravomoćne presude u tiskovini dopušten oblik popravljanja
neimovinske štete oštećenom u postupku na kojem se primjenjuju odredbe ZM-a. Vrhovni sud
RH zaključuje kako nema zapreke da sud prilikom odlučivanja u smislu odredbe 22. st. 1.
ZM-a o zahtjevu za popravljanje nematerijalne štete počinjene objavljivanjem informacije u
medijima odluči na ime te naknade objaviti presudu u medijima. Ovaj stav izložen je u odluci
VSRH Rev-1331/16 od 23. siječnja 2018.

Tužiteljima su priznate i zatezne kamate od presuđenja pa do isplate obzirom da se u
konkretnom slučaju radi o naknadi neimovinske štete, a sve sukladno odredbi članka 29.
stavka 2. ZOO-a, pa je stoga valjalo za više zatražene zakonske zatezne kamate tužbeni
zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zbog svega naprijed navedenog sud je odlučio kao u točki I., II., III. i IV. izreke presude.

Odluka o parničnom trošku u odnosu na tužitelja pod 1. N.. C. temelji se na
odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Tužitelju pod 1. N. C.obistinjen je trošak sastava tužbe, te zastupanja po
opunomoćeniku na šest ročišta i to 8. veljače 2017., 22. siječnja 2018., 1. ožujka 2018., 13.
lipnja 2018., 19.rujna 2018., te 24. rujna 2020. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su
se izvodili dokazi od po 1.000,00 kuna, što ukupno iznosi 7.000,00 kuna, uvećano za 25%
PDV-a iznosi 8.750,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po

1.050,00 kuna, što sveukupno iznosi 10.850,00 kunba. Na dosuđeni iznos naknade parničnog
troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja odnosno do isplate, a sukladno čl. 29. st.1.,

2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a.

Zbog svega naprijed navedenog sud je odlučio kao u točki IV. izreke presude.
Odluka o parničnom trošku u odnosu na tužitelja pod 2. V. Ž. temelji se
na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), te presude broj P -3959/16 od

27. studenog 2018.

Tužitelju pod 2. V. Ž. obistinjen je trošak sastava tužbe, te zastupanja
po opunomoćniku na četiri ročišta 22.siječnja 2018., 13.lipnja 2018., 18. lipnja 2018., te 24.
rujna 2020. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi od po 1.000,00
kuna, što ukupno iznosi 5.000,00 kuna, te za ročište od 24. travnja 2018. iznos od 500,00
kuna, a ročište od 14. srpnja 2017., te 1. ožujka 2018. od po 250,00 kuna, što ukupno iznosi

6.000,00 kuna uvećano za 25% PDV-a iznosi 7.500,00 kuna, te trošak sudske pristojbe tužbe
u iznosu od 1.350,00, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.050,00 kuna, što
sveukupno iznosi 9.900,00 kuna. Tužitelj pod 2. je u sporu uspio sa 85% (100% u osnovu i
70% u visini) zbog čega mu dosuđen trošak u iznosu od iznosi 8.415,00 kuna. Na dosuđeni
iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja odnosno do
isplate, po stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena.

16

Pn-175/2020

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki V. izreke presude. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 6. studenog 2020.

Sutkinja

Jasenka Pavlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog.

Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude
obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dostaviti:

- punomoćnicima tužitelja
- punomoćniku tuženika